Temperatura u zatvoru Mornaguia, na periferiji Tunisa, ovog je ljeta premašivala 50 Celzijevih stupnjeva. Ondje se 17. srpnja u svojoj ćeliji onesvijestio Rachid Ghannouchi, 85-godišnji osnivač Ennahde, tuniske političke stranke nadahnute Muslimanskim bratstvom. Njegova bi priča mogla završiti poput one Mohameda Morsija, istaknutog pripadnika Bratstva koji je 2012. izabran za predsjednika Egipta, da bi sedam godina poslije umro u zatvoru, piše The Economist.
Ghannouchijeva sudbina zorno pokazuje koliko je oslabio utjecaj njegovih ideoloških istomišljenika diljem Bliskog istoka. Prije samo petnaestak godina stranke povezane s Muslimanskim bratstvom držale su predsjedničku vlast u Egiptu i najveći broj zastupničkih mjesta u tuniskom parlamentu. Njihovu pobjedničku poruku milijunima Arapa prenosila je popularna katarska televizija Al Jazeera. Činilo se da je upravo Muslimansko bratstvo prvi veliki pobjednik Arapskog proljeća, koje je krajem 2010. izbilo u Tunisu, a početkom 2011. proširilo se arapskim svijetom.
No autoritarni režimi ubrzo su ponovno učvrstili vlast. U godinama koje su uslijedile čelnici Bratstva završavali su u zatvorima ili rasuti po egzilu. Posljednjih godinu dana bilo je posebno teško za pokret. Donald Trump u studenome je svojoj administraciji naložio da pokrene postupak proglašavanja pojedinih ogranaka Muslimanskog bratstva terorističkim organizacijama. Američke vlasti 13. siječnja egipatski i jordanski ogranak proglasile su „globalnim teroristima“ zbog pomaganja Hamasu, koji je izrastao iz palestinskog ogranka Bratstva, dok je libanonska organizacija službeno proglašena „stranom terorističkom organizacijom“. U svibnju je, u sklopu nove američke protuterorističke strategije, Muslimansko bratstvo svrstano uz Al-Qaidu i Islamsku državu kao jedan od izvora suvremenog džihadizma. Jordan je skupinu potpuno zabranio još u travnju 2025., a otad je ograničio i djelovanje njezina političkog krila, Islamskog akcijskog fronta.
Velike podjele
Pritom nije sasvim jasno koji dio duboko podijeljenog Bratstva Amerikanci zapravo ciljaju. Pokret je od 2021. rascijepljen na dvije glavne frakcije. Ibrahim Munir, koji je Bratstvom upravljao iz egzila u Londonu, tada je raspustio njegove strukture u Turskoj, dok je Mahmoud Hussein, glavni tajnik pokreta, tvrdio da je zapravo Munir smijenjen. Danas svaka frakcija ima vlastitog vođu, vlastito vijeće šure i vlastitu internetsku stranicu, a obje tvrde da su upravo one jedini legitimni predstavnici Muslimanskog bratstva.
Salah Abdel Haq, koji je nakon Munirove smrti 2022. preuzeo njegovu frakciju, najavio je da će američku odluku osporavati pred američkim sudovima. Istanbulski ogranak, međutim, dao je do znanja da svoju matičnu organizaciju ne smatra ovlaštenom govoriti u bilo čije ime. Čak ni suočene s egzistencijalnom krizom, dvije polovice pokreta ne uspijevaju govoriti jednim glasom.
Husseinova turska frakcija kontrolira imovinu, investicijske kompanije u Turskoj i novac, dok Abdel Haq polaže pravo na vodstvo međunarodne organizacije, premda za tu tvrdnju ima malo konkretnih aduta. Bivši članovi pozivali su obojicu da napuste politiku i vrate se propovijedanju.
U Egiptu, povijesnoj domovini pokreta, razdoblje njegove vlasti sustavno se briše iz službenog sjećanja. Muhammad Badie, egipatski „vrhovni vodič“ Muslimanskog bratstva, nalazi se u zatvoru. Pred svaki veliki vjerski blagdan predsjednik Abdel Fattah al-Sisi pomiluje određeni broj zatvorenika, no pripadnici Bratstva rijetko se nađu među njima. Sisi je ugasio i brojne tvrtke koje su nekoć financirale golem sustav socijalne pomoći pokreta. Tuniski predsjednik Kais Saied krenuo je njegovim putem zatvorivši Ghannouchija.
U Gazi je Izrael Hamas, koji je i dalje blizak ideološki saveznik Muslimanskog bratstva, praktički samljeo u pijesku uz Sredozemno more. Teritorij kojim je upravljao gotovo je potpuno razoren, dok izraelske operativne skupine diljem regije love Hamasove čelnike. Hamas se još održava, ali njegova je moć drastično smanjena, a protiv njega se okrenuo i dio stanovnika Gaze.
Mjesto poniženja
Sirija je još jedno mjesto poniženja za Muslimansko bratstvo. Kada je Assadov režim pao 2024., Damask nisu zauzeli pripadnici Bratstva, već sunitski džihadisti. Dok je Bratstvo tijekom rata oklijevalo i kolebalo se, prestigli su ga ljudi koji su vodili borbe. U novom sirijskom parlamentu gotovo ga i nema. Ahmed Zeidan, savjetnik predsjednika Ahmeda al-Sharae s dugogodišnjim vezama s Muslimanskim bratstvom, čak je sugerirao da bi se sirijski ogranak trebao sam raspustiti. Abdulrahman al-Haj, sirijski stručnjak za islamističke skupine, u tekstu za Al Jazeeru tvrdi da politički islam u novoj Siriji jednostavno više nema nekadašnju važnost.
Možda je tako. Ali povijest pokazuje da nije mudro prerano otpisivati Muslimansko bratstvo. Organizacija je raspuštena još 1948., a egipatski čelnik Gamal Abdel Nasser brutalno ju je slomio 1954. Njezin glavni ideolog Sayyid Qutb obješen je 1966. Bratstvo je najveći dio sljedeća četiri desetljeća provelo izvan zakona, pa su njegovi kandidati unatoč tome 2005. osvojili 88 mjesta u egipatskom parlamentu, a 2012., nakon demokratskih izbora, i predsjedničku dužnost.
„Jednostavno su izvanredno dobri u preživljavanju oluja“, kaže jedan zapadni obavještajni dužnosnik koji djeluje u regiji.
Frustracije
Represijom je moguće organizaciju službeno izbrisati. Mnogo je teže ukloniti razloge zbog kojih joj ljudi pristupaju. U Egiptu su ti razlozi danas gotovo jednako snažni kao nekada. Posrnulo gospodarstvo održava se zahvaljujući pomoći MMF-a i novcu iz zaljevskih država. Mladi visokoobrazovani Egipćani i dalje teško pronalaze posao koji odgovara njihovim kvalifikacijama i frustrirani su gotovo jednako kao 2010. Ni Tunis danas ne stoji mnogo bolje nego u trenutku kada je upravo ondje planula iskra Arapskog proljeća.
Izraelski rat u Gazi istodobno je ostavio arapske vlade s dojmom nemoći, a u očima dijela javnosti i suučesništva. Nakon razaranja Pojasa Gaze, temeljna ideja na kojoj je Muslimansko bratstvo izgrađeno – da je poniženje arapskog svijeta prije svega duhovno, a tek potom materijalno – i dalje snažno odjekuje među mnogim nezadovoljnim ljudima u regiji.
Bratstvo je svoje korijene pustilo zahvaljujući širokoj mreži socijalne pomoći i snažnom pozivanju na arapsko dostojanstvo – upravo na dvije stvari koje mnogi smatraju bolno odsutnima među današnjim političkim elitama Bliskog istoka.
Kada Muslimansko bratstvo u ožujku 2028. proslavi stotu obljetnicu osnutka, vrlo je vjerojatno da će i dalje biti živo i aktivno – koliko god njegovo vodstvo dotad ostalo podijeljeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....