Militanti Hamasa ne bore se za slobodu, već za uništenje Izraela, a opasnost su i za Palestince u Gazi

U trenutku pisanja ovog članka, potpuno sam svjestan da nije sigurno da će trenutačna situacija ostati nepromijenjena u budućnosti. Izrael u ovom trenutku ispunjava svoj dio dogovora o povratku talaca i prekidu vatre, preuzimajući pritom velike sigurnosne rizike. Gotovo 500 dana je prošlo od strašnog masakra i masovnih otmica 7. listopada 2023. godine. Trenutačno je u Gazi ostalo 79 talaca. 18 ih je pušteno posljednjih tjedana, okruženi glasnom ruljom u Gazi. Očekuje se da će ih uskoro biti pušteno još 15. Njih 8, kako javlja Hamas, nisu živi.

Što sad znamo? Osim izraelskih žrtava, koje su bile glavne mete, Hamas je ubio i oteo nedužne civile 42 različite nacionalnosti, uključujući 54 tajlandska državljanina. Nažalost, 39 tajlandskih državljana ubijeno je tijekom napada 7. listopada. Do sada je oslobođeno njih pet. Jedan od izraelskih talaca držan je u objektu UNRWA-e, što ne čudi s obzirom na to da se Hamas infiltrirao u tu organizaciju. Talac Yarden Bibas oslobođen je, dok je sudbina njegove supruge Shiri i njihovih sinova Ariela i Kfira još nepoznata jer Hamas odbija otkriti tko je od preostalih talaca živ, a tko je stradao tijekom otmice ili u zatočeništvu.

Ne postoje riječi kojima bi se opisala ova stvarnost. Prošle godine izraelsko veleposlanstvo u Zagrebu ugostilo je članove obitelji troje talaca. Vrlo sam zahvalan hrvatskim vlastima što su se tom prilikom sastale s rodbinom i podržale oslobađanje talaca. Nakon tog posjeta, jedna od taokinja, Noa Argamani (26), koja je oteta s festivala Nova u blizini kibuca Reim, oslobođena je u IDF-ovoj operaciji spašavanja. Preostala dva taoca Hamas još uvijek drži negdje u Gazi: Yair Yaakov (59), koji je otet iz kibuca Nir Oz dok je bio teško ozlijeđen, nije živ; Bar Kupershtein (22), koji je bio bolničar na festivalu Nova, je, nadamo se, živ. Molimo se da se on i svi ostali sigurno vrate kući u Izrael.

Jedno je sigurno – uvijek iznova potrebno je podsjetiti svijet što je Hamas. Ne govorimo o borcima za slobodu, već o teroristima i džihadistima koji su odlučni osigurati uništenje Države Izrael. Uznemirujuće je što u Hrvatskoj ima onih koji to radije ignoriraju i čak opravdavaju slogan "od rijeke do mora" kojim se poziva na kraj države židovskog naroda.

Stoga, kako bismo podsjetili na to što je srž ovoga rata, potrebno je imati na umu da je Hamasova neograničena brutalnost ogoljena 7. listopada kada su njegove snage izvele dotad neviđeni napad na Izrael, bombardirale gradove i sela, palile kuće, silovali i sakatili, te ubili preko 1200 civila, i oteli više od 250 talaca, uključujući djecu, bebe i starije osobe. Ti postupci uništili su nebrojene obitelji u valu nasilja koje i dalje hara regijom. Ipak, patnja ne prestaje s Izraelcima. Stanovnici Gaze snose najveći teret Hamasove destruktivne vladavine. Iako tvrdi da se zalaže za oslobođenje Palestine, Hamas prednost daje diktaturi i militarizaciji naspram dobrobiti svojih ljudi, koristeći humanitarnu pomoć kao sredstvo ugnjetavanja i preusmjeravajući resurse na izgradnju tunela i gomilanje oružja.

Humanitarna kriza u Gazi izravna je posljedica Hamasove loše vladavine koja je Gazu svela na krajolik očaja. Ne samo sada, nego i prije napada 7. listopada, osnovna infrastruktura Gaze bila je u ruševinama, gospodarstvo je bilo uništeno, zdravstvena skrb je bila neadekvatna, a nezaposlenost je rasla. Hamasova opsjednutost oružanim sukobima zarobila je stanovnike Gaze u neprestanoj patnji, bez vizije za budućnost bez rata. Najeklatantniji dokaz toga je izgradnja stotina kilometara terorističkih tunela, u kojima Hamas ne samo da zatvara i muči izraelske taoce, već ni ne dozvoljava građanima Gaze da se u njima sklone. Kada govorimo o skloništima, valja napomenuti da je nakon oslobođenja triju taokinja otkriveno da su bile držane i u skloništima Ujedinjenih naroda u Gazi. UN, nažalost, odbija osuditi Hamas za skrivanje talaca u prostorima namijenjenima civilima.

Hamasov pritisak na Gazu koči svaku nadu u bolju budućnost. Za stanovnike Gaze to znači život pod režimom koji daje prednost nasilju nad prosperitetom. Za Izraelce to znači trpljenje nemilosrdnih napada koji uništavaju živote i potkopavaju nadu u mir. A za širu regiju, Hamas predstavlja destabilizirajuću silu koja potiče začarani krug neprijateljstva i promiče radikalni islamizam i iranske interese. Hamasova odanost Iranu - takozvanoj osovini zla - dodatno dovodi regiju u previranja, jer utjecaj Teherana potiče ekstremizam i agresiju.

Međunarodna zajednica mora shvatiti da Gaza kojom vlada Hamas ne nudi put ka miru, već nastavak sukoba, patnje i nestabilnosti i za Palestince i za Izraelce. Eliminacija Hamasa nije samo izraelski interes; to je regionalna nužnost. Bez Hamasa, Gaza bi se mogla obnoviti. Bez Hamasa, stanovnici Gaze i Izraelci mogli bi početi zamišljati budućnost bez utega stalnih sukoba.

Globalna zajednica mora djelovati odlučno i podržati napore da se demontira Hamasova struktura moći. U tom pogledu, želim izraziti duboku zahvalnost premijeru Plenkoviću na solidarnosti hrvatske Vlade s Državom Izrael, na osudi zvjerstava koja su nad Izraelcima počinili Hamasovi teroristi 7. listopada, kao i na njegovom osobnom izrazu potpore i nade uoči oslobađanja prve tri taokinje, te stalnim naporima za daljnji razvoj odličnih odnosa između naših država.

U zaključku, Hamasova kontinuirana vladavina jamči samo očaj za stanovnike Gaze, trajni strah za Izraelce i trajnu nestabilnost za regiju. Svijet ne smije stajati po strani. Sada je vrijeme za razmišljanje i rad na budućnosti u kojoj se sjena Hamasa ne nadvija nad Bliskim istokom.