‘MiG-ovi će Kijevu samo popuniti gubitke, a F-16 nije najbolji izbor: Treba im jedan drugi avion...‘

U podcastu ‘Prva linija‘ koji možete gledati na portalu jutarnji.hr i YouTube kanalu Jutarnjeg lista, bavimo se vojnim, obrambenim i sigurnosnim pitanjima s posebnim naglaskom na rat u Ukrajini. Naš sugovornik u ovoj epizodi je vojni entuzijast Matija Blaće. Video i audio snimku emisije možete naći pri vrhu teksta.

Na početku ruske invazije na Ukrajinu većina vojnih analitičara očekivala je da će rusko ratno zrakoplovstvo vrlo brzo u potpunosti zagospodariti nebom iznad Ukrajine. No, Zračne snage Ukrajine i dalje lete borbene misije, iako uz velike gubitke, a Kijev od zapadnih saveznika traži nove borbene avione kako bi se mogli oduprijeti nadmoćnoj ruskoj avijaciji. Nedavno su se Slovačka i Poljska obvezale da će Ukrajini poslati svoje stare MiG-ove 29 (četiri slovačka aviona već su navodno dostavljena), ali Kijev zapravo želi borbene avione četvrte generacije zapadne proizvodnje. Koliko bi im oni mogli pomoći i koji model im najviše odgovora, raspravljali smo s vojnim entuzijastom Matijom Blaće.

Video snimku podcasta pogledajte ispod

- Od svih sfera borbe smatralo se da će Rusi najlakše steći prednost u zraku. Rusi su na početku invazije imali oko 500 relativno modernih lovaca i oko 600 jurišnih zrakoplova. Ukrajina im se pak mogla suprotstaviti sa svega 100 zrakoplova, od toga oko 60 do 80 lovaca i 30 jurišnih aviona Suhoj Su-24 i Su-25. S druge strane, Rusi su imali priliku steći borbeno iskustvo u Siriji, a i trenirali su više od ukrajinskih pilota. Također imaju AWACS-e i ogromnu flotu transportnih zrakoplova, a to Kijev nema. Ukrajinski problem je i u tome da nisu modernizirali svoje zrakoplove te su ostali na sovjetskom standardu. Rusi su pak svoje modernizirali ili nabavili nove, kaže Blaće.

Podsjeća i da su u prva tri dana rata Rusi uspješno zaključali ukrajinske radare elektronskim ometanjem, ali su time zaključali i svoje radare budući da se radi o istim modelima na obje strane.

- Zato su ukrajinski Bayraktari mogli raditi što god su htjeli te su uništavali velike količine ruske tehnike, kaže Blaće i dodaje da su Rusi nakon toga shvatili da moraju aktivirati i svoju protuzračnu obranu te su prestali s elektronskim ometanjem. S druge strane, ukrajinska PZO je preživjela tako da se raspršila na niz položaja te je i ona nakon dizanja elektronske blokade uspješno odgurala ruske zrakoplove, objašnjava naš sugovornik.

Uspješna PZO

- Ruska protuzračna obrana se i u ruskim i ukrajinskim rukama pokazala kao izvanredno uspješna i sprječava bilo kakve prelete na velikim i srednjim visinama. Rusi uz to neprekidno patroliraju AWACS zrakoplovima, a tu su i borbeni avioni Su-35 i MiG-31 koji lete visoko iznad i iza borbene linije te svojim superiornim radarima hvataju ukrajinske zrakoplove, a raspolažu i raketama puno većeg dometa kojim mogu nanišaniti ukrajinske avione do 300 km u dubinu, kaže Blaće koji je potom objasnio i sve druge prednosti koje ruski lovci i piloti imaju u odnosu na ukrajinske.

Upitan o tome koliko će donirani slovački i poljski MiG-ovi 29 pomoći Ukrajini, Blaće kaže da je svaka pomoć dobrodošla, ali da kvalitativnu razliku neće napraviti.

- Oni su gotovo istovrsni onima koje Ukrajinci imaju, dakle sa sovjetskom avionikom i naoružanjem, i oni će služiti tome da popune brojke onih zrakoplova koje su već izgubili. Neće s njima biti ravnopravni Rusima.

Blaće kaže da Zapad ima viška borbenih zrakoplova i može ih isporučiti, ali pitanje je koliko bi to bilo brzo.

- Taj trening ne bi bio jednostavan, budući da je drugačija logika zapadnog i istočnog zrakoplova. Optimalna obuka trajala bi 9 mjeseci, a minimalno 3 mjeseca da se ovlada osnovnim funkcijama. Sve ovisi želite li ih odmah baciti u borbu ili maksimizirati njihov učinak.

Gripen sad, F-16 na duži rok

Na pitanje koji bi borbeni avion bio trenutno najprikladniji za Ukrajince, Blaće ne smatra da je to američki F-16.

- Da, na duži i srednji rok F-16 je dobro rješenje, ali složen je za održavanje i zahtijeva veliku bazu dobrih mehaničara. Sjetite se samo primjera Iraka kojem je SAD donirao 30 F-16-ica, a čim je 2021. prestala američka podrška u roku tri mjeseca ni jedan više nije letio. Ali s obzirom na trenutno operativno okruženje i ukrajinske potrebe, njima bi odgovarao zrakoplov koji može decentralizirano funkcionirati bez potporne infrastrukture. A to je švedski Gripen, kaže Blaće.

- On je dizajniran za točno ovakvo operativno okruženje. Optimiziran je za na niže letove, elektronika mu je prilagođena za borbu protiv Rusa, a može uzletjeti i sletjeti na vrlo kratke piste, čak i s autocesta. K tome, servisira ga i oprema za let s gorivom i oružjem šest ljudi. Tri kamiona i autocesta, to je sve što vam treba za Gripen. Najvažnija njegova prednost je to da je otporan na loše piste, da mu kamenčići ne ulete u usisnike zraka, što F-16 ne može spriječiti. Druga prednost je europska raketa Meteor, s najvećim dometom trenutno u NATO arsenalu. Ona ima ramjet pogon koji omogućava da bolje svlada problem lansiranja s niskih visina - može varirati svoju brzinu u letu i u zadnji tren potrošiti sačuvanu zalihu goriva, ubrzati i stići metu koja ne može pobjeći, kaže Blaće i dodaje da je problem s Gripenom da ih ima malo.

- Ja mislim da bi već 15 do 20 Gripena moglo odgurnuti ruske zrakoplove dalje od prve linije. Ako bi Zapad to Švedskoj mogao nadoknaditi, a oni pristati na rizik da imaju manje zrakoplova, to bi bio najbolji odgovor za kratkoročne potrebe Ukrajine, zaključuje Blaće.

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.