PRIČA O VIKTORU ORBANU

MALI PUTIN U SRCU EUROPE Kako se Mađarska nakon bijega iz ralja SSSR-a opet okrenula Rusiji

Premijer susjedne države sve je veći trn u oku Europskoj uniji zbog svojih autoritarnih stremljenja
 Getty Images

Prije četvrt stoljeća, u vrijeme kada je Mađarska bila dijelom velikih političkih promjena na europskom tlu, burni su događaji u toj zemlji izrodili novu političku zvijezdu. Viktor Orban imao je tada 26 godina, u ruci je imao diplomu pravnog fakulteta, a duga kosa bila je dio njegova imidža, piše američki New York Times u velikoj priči o aktualnom mađarskom premijeru.

U lipnju 1989. godine, pet mjeseci prije pada Berlinskog zida, govorom je zapalio okupljene na komemorativnom skupu povodom obljetnice propalog revolta protiv Moskve 1956. godine. Pozvao je na slobodne izbore i zatražio da 80.000 sovjetskih vojnika napokon napusti Mađarsku.

Danas, u trenutku kada se obilježava 25 godina od rušenja Berlinskog zida, Mađarska je članica NATO-a i Europske unije, a Orban odrađuje svoj treći premijerski mandat. No, dok je Mađarska nekoć možda bila utjelovljenje puta prema trijumfu demokratskog kapitalizma, u međuvremenu je to postala znatno kompleksnija priča o državi i lideru koji su počeli preispitivati zapadne vrijednosti, poticati nacionalizam i sve otvorenije gledati na Rusiju kao vlastiti uzor.

Nakon što je svoju stranku desnog krila odveo u niz pobjeda na nacionalnoj i lokalnim razinama, Orban je rapidno počeo centralizirati moć, okružio se oligarsima, obračunava se s neposlušnima i jača veze s Moskvom. Zbog toga ga zapadni lideri i mađarska oporba sve češće uspoređuju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Jedini putinist na vlasti u EU

'On je jedini putinist koji je na vlasti unutar Europske unije', jasan je u izjavi za NYT Joschka Fischer, nekadašnji njemački ministar vanjskih poslova.

Neke druge istočnoeuropske države, pogotovo Poljska, zadržale su svoju prozapadnu orijentaciju te i dalje prilično sumnjičavo gledaju na posthladnoratovsku Rusiju. No, Mađarska je jedna od nekolicine zemalja u negdašnjoj sovjetskoj sferi koje su trenutno razapete između Zapada, koji im se nakon raspada SSSR-a činio jako privlačnim, i utjecaja današnje Rusije. Novac, kultura i energetski resursi i danas većinu država u toj regiji čvrsto vezuju za Rusiju baš kao i za Europu. Putinov borbeni nacionalizam popularniji je od onoga što mnogi nazivaju demokratskom sklerozom Zapada.

Orban je iznio filozofsku viziju i argumente za svoj pristup koji naginje autoritarnom sustavu. Cilj mu je na dugi rok Mađarsku pretvoriti u nešto znatno drugačije od onoga što je Zapad očekivao kada je pala Željezna zavjesa. U jednom govoru održanom ovoga ljeta, Orban je objavio pad liberalne demokracije te je pohvalio autoritarne 'neliberalne demokracije' u Turskoj, Kini, Singapuru i Rusiji.

Svoja je gledišta pojasnio ukazujući na neuspjeh zapadnih vlada u predviđanju i rješavanju financijske krize koja je započela 2008. godine i koja je rezultirala bolnom recesijom. Taj je težak period nazvao četvrtim šokom prošlog stoljeća - prva tri su bila Prvi i Drugi svjetski rat te kraj Hladnog rata - i pokretačem 'utrke za stvaranjem države koja je u stanju jedan narod učiniti uspješnim'.

'Zapadne demokracije vjerojatno neće uspjeti zadržati svoju globalnu konkurentnost u sljedećim desetljećima i vjerojatno će oslabjeti osim ako ne budu u stanju same sebe značajno promijeniti', kazao je Orban u spomenutom govoru.

Mađarska će, dodao je, 'raskrstiti s dogmama i ideologijama koje je usvojio Zapad' te će stvoriti 'novu mađarsku državu' koja će biti 'konkurentna u velikoj globalnoj utrci što slijedi u dekadama pred nama'. Da bi se takvo nešto postiglo, bit će potrebno zaoštriti stavove prema vanjskim čimbenicima, među koje je svrstao nevladine organizacije, Europsku uniju te strane financijske institucije i investitore.

Veliki zaokret

Veliki je to zaokret za Orbana, koji je još 2008. godine bio veliki kritičar Vladimira Putina, no ton je u međuvremenu ublažio te se s ruskim liderom sprijateljio, a rezultat toga je značajan porast ruskih investicija u Mađarskoj.

'Orban je populist koji nešto radi, nije samo da priča', kaže Peter Kreko, direktor budimpeštanskog Instituta za politički kapital, neovisne organizacije za istraživanja. Mađarska stoga, kaže on, drugim državama u istočnoj Europi može poslužiti kao uzor, a njezinom su se autoritarnom modelu vladavine počele približavati Rumunjska i Bugarska.

Jedina razlika između Orbana i autoritarnih lidera u drugim državama, kaže Kreko, je da se drugi lideri u odnosima sa Zapadom jako trude biti nasmiješeni, dok Orban na takvo nešto ni ne pomišlja.

Gradsko središte Budimpešte, s brojnim palačama na obalama Dunava, gomilom kafića, dobro posjećenih kazališta i ulicama punim turista, ne odaje dojam da je riječ o mjestu s autoritarnim vladarom. No, iza kulisa dizajnerskih butika, mnoge je mlade umjetnike strah da će im država prekinuti davati novac usude li se odsvirati kakvu krivu notu, a niz organizacija koje s kritičkim odmakom prate rad vlasti na dnevnoj su bazi meta napada u kontroliranim medijima te napeto iščekuju kada će im policija i istražitelji pokucati na vrata.

Na zapadu Mađarske, njemačke tvornice automobila i druge strane investicije odaju dojam zapadnoeuropskog životnog stila, no dojam je sasvim drugačiji na ruralnom istoku zemlje. Siromašne obitelji, nerijetko pripadnici romske etničke skupine, kraj s krajem spajaju zarađujući crkavicu u nekom od Orbanovih projekata koji se grade kroz javne radove ili jednostavno čekaju neka bolja ekonomska vremena.

Njemački orao napada mađarskog anđela

U međuvremenu, u samoj Budimpešti došlo je do nekih izmjena koje reflektiraju Orbanovu vladavinu. Najbolji primjer za to je postavljanje kontroverzne skulpture prošloga ljeta u blizini parlamenta koja prikazuje njemačkog orla kako napada anđela, koji bi trebao predstavljati mađarski narod. Mnogi taj umjetnički prikaz vide kao pokušaj mađarskih nacionalista da speru mrlju mađarskog savezništva s nacistima tijekom Drugog svjetskog rata.

Ljudi iz Orbanove stranke Fidesz, koju vodi čvrstom rukom, odbacuju optužbe da je on diktator u nastajanju i tvrde da su to sve fantazije ljevičara. Inzistiraju da je on i dalje antikomunist kakav je bio nekada. 'To je isti čovjek od prije 25 godine', kaže za NYT Zoltan Kovacs, Orbanov međunarodni glasnogovornik. 'On se nastoji riješiti ostataka bivšeg sustava i pristupa prema kojemu ljudi žive na socijalnoj pomoći umjesto da rade', dodaje Kovacs.

Istina, čak će i najžešći Orbanovi kritičari priznati da se još nije ni približio Putinu u ušutkavanju svojih protivnika. Nitko dosad nije završio iza rešetaka jer je kritizirao vlast, nema izravne cenzure, a za nedavne masovne prosvjede protiv uvođenja poreza na internet izdana je dozvola te je Orban u konačnici bio prisiljen povući prijedlog kontroverznog zakona.

Unatoč tome, kritike izvana sve su žešće. Kada je američki predsjednik Barack Obama nedavno govorio o državama koje ušutkavaju organizacije civilnog društva, Mađarska je bila jedina europska država koja se našla na tom popisu. Washington je nedavno na crnu listu ljudi kojima je zabranjen ulazak u SAD stavio i šest zasad neimenovanih mađarskih dužnosnika, koje smatra prekorumpiranima da bi im dozvolio prelazak granice.

Bolna tranzicija i gulaš-komunizam

Nakon prvih slobodnih izbora održanih 1990. godine, Orban je bio tek jedan od nekoliko ključnih ljudi koji su pomogli u rušenju komunizma, a koji se domogao moći i utjecaja. Većina Mađara, kao što je slučaj i u drugim državama središnje i istočne Europe, imali su nerealna očekivanja prema kojima će im demokracija i kapitalizam nabrzinu donijeti bolji život.

Ušli su u članstvo NATO-a, a to im je odmah 1999. godine donijelo obvezu da stanu izravno nasuprot Rusiji u tadašnjem ratu na Kosovu. Dugo su pregovarali o članstvu u EU, ali su u konačnici ušli u Uniju u društvu devet drugih država, uključujući nekoliko iz bivšeg sovjetskog bloka.

S obzirom da su Mađari u vrijeme komunizma imali viši životni standard od mnogih drugih država bivšeg sovjetskog bloka, prolazak kroz tranziciju doživjeli su s nešto više gorčine nego drugi.

'U Mađarskoj smo imali gulaš-komunizam', kaže Balint Ablonczy, urednik politike u provladinom mađarskom listu Heti Valasz. 'Liberalna je demokracija donijela slobodu govora, ali i gubitak radnih mjesta i osjećaja sigurnosti', dodao je.

Birači su 1998. godine smijenili socijaliste s vlasti i mandat dali Orbanu i njegovoj stranci. No, kako kaže analitičarka Julia Lakatos, u prvom je mandatu pretjerao s nacionalizmom pa su socijalisti 2002. pobijedili na izborima.

Veliki povratak

Ipak, 2010. Orban se vratio, nakon što je navodno naučio iz prethodnih pogrešaka. Kritičari će danas reći da vlast državnim novcem kontrolira umjetnost i tjera medije da budu poslušni. Neposluh se napada kroz državno kontrolirane medije, a nerijetko se pokreću i istrage. Čak su i neki konzervativci postali oprezni zbog količine moći koju je Orban zgrnuo u vlastite ruke. Sudove i državno odvjetništvo nakrcao je sebi odanim ljudima, promijenio je i ustav i neke zakone kako bi vlastitoj stranci omogućio dominaciju.

'Na izbore je išao kao netko tko je obećavao pomirenje dviju strana mađarske politike, ali kada je osvojio vlast tome je rekao ne te je krenuo u osvetu prema ljevici', navodi spomenuti Balint Ablonczy. 'Politika je za njega borba. Ja jesam desničar, ali moje najveće razočaranje kada je ova vlada u pitanju je ta logika da se stalno trebaju voditi nekakve bitke', dodaje.

Fidesz je u travnju drugi put zaredom pobijedio na nacionalnim izborima, s koalicijskim je strankama uspio osvojiti dvotrećinsku većinu u parlamentu tako da u osnovi može donositi kakve god zakone poželi. Stranka je također pobijedila i na europskim izborima u svibnju te lokalnim izborima prošlog mjeseca, što je trostruki trijumf kakav se u zadnje vrijeme rijetko vidi u Europi.

'Stranci nas ne razumiju'

Laszlo Magas je 1989. godine bio jedan od organizatora paneuropskog piknika u Sopronu, gradu na mađarsko-austrijskoj granici, koji je bio prvi nagovještaj pada Berlinskog zida. Tu je prigodu tada iskoristilo nekoliko stotina građana Istočne Njemačke za prelazak dotad čvrsto zatvorene granice. Magas je danas član gradskog vijeća u Sopronu, ali o politici za New York Times uopće nije htio govoriti jer, kaže, stranci ne razumiju što se događa u Mađarskoj. Zapadni mediji, dodaje, samo žele razgovarati s Orbanovim protivnicima, koji su u današnjoj Mađarskoj u debeloj manjini.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 09:01