LONDON U KRVI Eksplozija ubojstava u britanskoj prijestolnici, noževi postaju sastavni dio opreme za izlazak, u gradu zavladao strah

London je pravi centar svijeta, grad u koji se slijevaju tisuće i tisuće ljudi koji bi ondje htjeli živjeti, kulturna i financijska meka svijeta. Za ruske oligarhe, kako one u dobrim odnosima s Kremljem tako i za bjegunce, idealno je utočište pa ga je ugledni The Financial Times nedavno nazvao “Londongrad”.

No, u izravnoj suprotnosti s velegradskim sjajem stoji jučerašnja izjava gradonačelnika Sadiqa Khana: “Bijesan sam i srce mi je slomljeno zbog niza zločina”. I nije riječ o incidentu, nego o trendu koji traje protekle tri godine u kojima broj napada i ubojstava izvršenih nožem snažno raste: 2017. je porast u odnosu na 2016. iznosio 21 posto.

Samo u proteklih tjedan dana, od prošlog petka, na ulicama Londona je ubijeno sedam osoba. A samo u noći s četvrtka na petak, u razmaku od 90 minuta, nožem je napadnuto šest tinejdžera, od kojih je četvero u bolnici. Situacija je eskalirala do te mjere da je London pretekao New York prema broju ubojstava: u veljači je počinjeno 15 ubojstava u Londonu, a u New Yorku 14. U ožujku je taj omjer iznosio 22 ubojstva za London i 21 za New York.

Rat bandi

David Lammy, laburistički zastupnik iz Tottenhama, izjavio je da je nasilje izravna posljedica borbe za kontrolu teritorija između bandi koje se bave preprodajom droge. Lammy je rekao da je u Londonu do droge doći jednostavnije nego “naručiti pizzu”.

Pauline Pearce, članica Liberalnih demokrata, na jednom je od skupova rekla kako se mladi osjećaju “izgubljeni, ne osjećaju da pripadaju zajednici, što rezultira odmazdom”. Prema londonskoj policiji, bande se sve više internetom koriste za veličanje nasilja i u roku od nekoliko minuta na društvenim mrežama mogu buknuti svađe između mladih ljudi. “To se razvija brže, sve je teže smiriti ljude”, ističe Cressida Dick iz londonske policije.

Mark Easton, urednik na BBC-ju, u svom se komentaru složio s policijom, navodeći kako u “trenutačnom valu ubojstava ima onih koja mogu biti s predumišljajem ili povezana s bandama, ali većinom je riječ o nepredvidivim djelima nasilja u trenutku mentalne boli u kojima sudjeluju žrtva i počinitelj koji dobro poznaju jedan drugoga”. Na ulice su poslani dodatni policajci u uniformama i civilnim odijelima.

Veliki jaz

Kritičari tvrde da problem nije moguće riješiti samo povećanjem broja policajaca na ulicama. Victor Olisa, bivši zapovjednik londonske policije, navodi da “raste frustracija jer ljudi osjećaju da su izgubili kontrolu nad svojom sudbinom. Nema klubova za mlade, oni osjećaju da nemaju pristup onom bogatom Londonu koji vide oko sebe, sve je veći jaz između bogatih i siromašnih, a to vodi do javnog iskazivanja bijesa”, tvrdi Olisa.

Još jedan umirovljeni dugogodišnji londonski policajac Leroy Logan u tekstu u The Guardianu posebno ističe opasnost koja prijeti u slučaju da mladi ljudi, često traumatizirani zbog izloženosti nasilju, nemaju psihološku i emocionalnu podršku. “Njihove nakupljene emocije u nekom trenutku naprosto eksplodiraju, i to na najblažu provokaciju”, upozorava Logan.

Glasgow uzor Ché Donald iz Saveza policajaca rekao je kako je trenutačna kriza izravna posljedica smanjivanja broja policajaca i sredstava za policiju, ali i on je svjestan da policija sama ne može biti rješenje. “London mora naučiti iz primjera Glasgowa koji je prije više od deset godina smanjio napade nožem za gotovo pola proglašavajući ih javnim zdravstvenim problemom”, naglasio je. A u Londonu je sve manje interakcije unutar društva, zajednice. “Treba pogledati u temelje samog problema - zašto mladi ljudi nose noževe.

Osjećaju li se nesigurno, je li riječ o kulturnom pitanju, društvenom, ideološkom?” Dodao je i kako London ne bi smio postati “policijski grad”, ali čini mu se da je sve manje opcija i mogućnosti za rješavanje rastućeg broja zločina.