VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Kursk pod sve jačim udarom, Rusi vuku očajničke poteze: ‘A pogledajte što se u međuvremenu događa s druge strane!‘

Polako se stvara konsezus oko toga zašto su Ukrajinci zbilja napali Rusiju
 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Srijeda 14. kolovoza ujedno je 903. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koja zadnjih dana nema redukcija struje. Naime, smanjivanje ljetnih vrućina smanjilo je i potrošnju za klimatizaciju, a ubrzani remont je dodao ponešto proizvodnih kapaciteta – tako da se redukcije zapravo ne očekuju do listopada, naravno ako opet ne zagrije iznad očekivanja ili se Rusi pobrinu za dodatna veća oštećenja elektroopskrbnog sustava (što je bila meta zračnih napada i u utorak 13. kolovoza). Za to vrijeme rat se intenzivno nastavlja – kako u samoj Ukrajini, tako i u njenim okupiranim područjima te na prostoru Ruske Federacije. S ukrajinske strane bilježi se daljnje napredovanje agresora, posebno u prostorima sjevernog Donbasa, oko Torecka i prema Pokrovsku. S druge strane, ne bi li pomogli svoja vojna djelovanja, Rusi su zadnjih dana izgleda obnovili barem jedan od oštećenih trajekata za prijevoz željezničkih kompozicija preko Kerčkog tjesnaca na Krim, a intenzivno rade i na jačanju zaštitnih mjera oko tamošnjeg Krimskog mosta (uz njegovu se trasu raspoređuju dodatni protuzračni sustavi, a na moru se postavljaju dva reda zaštitnih teglenica te se zabijaju i stupovi koji bi trebali sidriti ovakve barijere uz taj osjetljivi prometni objekt).

Posebno treba spomenuti i događanja na prostoru okupirane nuklearne elektrane Zaporižje kod Energodara u okupiranom dijelu ukrajinske regije Zaporižje. Naime, ondje je u nedjelju 11. kolovoza uočen gusti crni dim iz jednog od rashladnih tornjeva elektrane, na određenoj udaljenosti od njenih 6 reaktora koji su svi u stanju tzv. „hladnog gašenja“. Dok se iz ruskih izvora čulo optužbe da je riječ o požaru u tom rashladnom postrojenju radi ukrajinskog napada, iz Ukrajine se čulo varijantu da su okupatori u tom postrojenju nagomilali automobilske gume te namjerno zapalili vatru. Naravno, budući je riječ o objektu pod okupacijom, u kojem Ruska Federacija konstantno drži vojsku i njihovu logistiku, a ponekad s područja elektrane izvodi i borbena djelovanja – nije nemoguće da je došlo do kakvog borbenog djelovanja i blizu elektrane. S druge strane, budući da Rusija itekako nastoji legalizirati svoju okupaciju te najveće nuklearne elektrane u Europi – moguće su i sve provokacije u doba kad se Ukrajinci na jugoistoku istoimene oblasti vojno primiču prostoru nuklearne elektrane Kursk (što se u Moskvi karakterizira kao „izravnu prijetnju ne samo nuklearnoj elektrani Kursk, već i razvoju cjelokupne svjetske industrije nuklearne energije"). Ponešto više o čitavom incidentu u NE Zaporižje trebao bi reći ondje stacionirani promatrački tim Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), čiji su stručnjaci dobili pristup samo dijelu spornih prostora. Oni su navodno prije požara čuli eksplozije, dobili izvješće ruske strane, a onda 12. kolovoza proveli i prvi uviđaj u kojem „nisu pronađeni tragovi granatiranja i posebnog podmetanja požara“ (na dijelovima postrojenja u koje su ruske okupacijske vlasti dopustile pristup).

Za to vrijeme, Rusi su itekako nastojali barem malo skrenuti pažnju na vojno-tehnički forum „Armija 2024“ koji se od 12. do 14. kolovoza odvija kod Moskve (s međunarodnim delegacijama i izložbom vojnih novina) – dok je većinu javnosti zanimao razvoj borbene situacije u oblasti Kursk. Dok se s ukrajinske strane navodilo napade po regiji Sumi (logistička osnovica prekograničnog napredovanja) – radi čega je ograničeno kretanje građana na 20 km od granice s Rusijom u toj ukrajinskoj regiji, uz posebnu prijavu za boravak u toj zoni – navodi o stanju s ruske strane granice bitno su mutniji. Izgleda da su ondje angažirani dijelovi barem 6 ukrajinskih brigada, a dosadašnji borbeni uspjeh ukrajinski vrhovni zapovjednik Sirski opisuje ukrajinskom kontrolom oko 1.000 kvadratnih kilometara donedavnog ruskog prostora. Pri tome se ističe i prodor od ukupno oko 30 km u dubinu na sjeveru i sjeveroistoku zone upada, gdje se prvih 7 km i dvije obrambene linije praktično prešlo u prvome danu. Nakon 8 dana borbi, i dalje ostaje činjenica kako se još nisu do kraja profilirale nove linije fronte, dok su ukrajinske snage tijekom tog vremena prakticirale mobilno ratovanja – gdje male pokretljive skupine prodiru daleko u neprijateljski prostor i nastoje identificirati protivnike, iza njih se veće postrojbe bave okruživanjem protivnika i suzbijanjem dovlačenja svježih snaga na bojište, a u trećem ešalonu slabije postrojbe čiste prostor u dubljem osvojenom zaleđu te pripremaju njegovo trajnije držanje. Napomenimo da se zadnjih dana s ruske strane granice viđalo i ukrajinske protuzračne sustave, topništvo, te logistiku koja je evakuirala kako vlastita oštećena vozila, tako i zarobljenu tehniku te osvojene ruske zalihe. Ujedno, bilo je vijesti i o dopremi građevinskih strojeva, koji su pomagali u brzom utvrđivanju pojedinih otpornih točaka – kako na ukrajinskoj, tako i na ruskoj strani.

No dok se izvan Ukrajine još raspravlja o smislu ukrajinskog napada na prostor Rusije – a konsenzus polagano dolazi na (1) destabilizaciju ruskog režima, (2) rastezanje agresorskih snaga, (3) zaustavljanje ruskih napada iz svog pograničnog prostora, te (4) dizanje ukrajinskog morala ugroženog nedavnim ruskim borbenim napredovanjima u Donbasu. Koliko je problema ruskoj strani napravila ta ukrajinska vojna operacija u regiji Kursk dobro su prikazale situacije gdje se uzastopne navode o zaustavljanju ukrajinskog napada moralo ilustrirati lažnim materijalima – starim video snimkama iz borbi kod Kremine i Časiv Jara, ili iz raznih borbenih djelovanja ranije ovoga ljeta. Ruska strana priznaje gubitak oko 28 tamošnjih naselja (s ukrajinske strane se govori o osvajanju i preko 74 razna mjesta, s više od 1000 zarobljenih ruskih vojnika). Ipak, nema sumnje kako lokalna ruska obrana u oblasti Kursk postupno jača – nakon ukrajinske pobjede nad lokalnim snagama, a onda i nad prvim pojačanjima, sada je jasno da će bojište na jugozapadu oblasti Kursk ipak tražiti veće pomake brojnijih ruskih trupa, vjerojatno i s bitnijih odsjeka ukrajinskog ratišta (baš kako su se u Kijevu i nadali) – dok se istodobno izvodi i brojne, uglavnom topničke i zračne napade na susjednu rusku regiju Belgorod. Iako vlasti u Moskvi tvrde da neće biti dodatnih te namjenskih većih mobilizacija dodatnih boraca (što si Rusija teško može priuštiti i s obzirom na opći manjak radne snage) – očigledno su krenule i masovne evakuacije civilnog stanovništva iz borbama pogođenih krajeva. Navodno se tu radi o preko 150.000 civila koje se krenulo smještati širom 370 prihvatnih centara u 54 ruske regije, gdje se za svaku izbjeglicu federalno jednokratno izdvojilo oko 25.000 rublji pomoći (oko 257 eura). To je bitno – jer će na ispražnjenom bojištu u regiji Kursk biti moguće koristiti i sva teška ruska borbena sredstva, bez straha za vlastite civilne žrtve. O svemu tome je bilo riječi i u ponedjeljak 12. kolovoza, kada je Vladimir Putin na sastanku s guvernerima ugroženih ruskih pograničnih regija zaključio kako je prvi ruski cilj sada stabilizirati situaciju, izbaciti ukrajinske oružane snage iz Rusije te barem propagandno podržati lokalno stanovništvo – uz ponovljeno bitno podcjenjivanje opsega borbenog problema na jugozapadu regije Kursk (barem na javnoj razini). Ipak, treba uzeti u obzir izjave Vladimira Putina kako borbe u regiji Kursk neće omesti tempo ruske ofenzive u samoj Ukrajini koji „ne samo da se nije smanjio, već se, naprotiv, povećao jedan i pol puta“ – što je posljednjih dana možda i stvarno bilo uzrokom određenog jačanja ruskog pritiska u Donbasu. U takvom kontekstu posebno sarkastično zvuče ruske najave o prekidu svih mirovnih pregovora radi ukrajinskih borbenih djelovanja u Rusiji.

Ratište u ruskoj regiji Kursk

Iako i dalje ima mnogo nedoumica o tijeku tamošnjih operacija, neke se stvari ipak mogu konstatirati. Kao prvo, u zoni ukrajinskog prodora na jugozapad ruske regije Kursk treba razlikovati načelni (1) sjeverni pravac napredovanja, od onog (2) na istok i (3) jugoistok. Iako se u prvim trenucima više spominjalo prodor na istok, prema okružnom središtu Sudža, ipak je glavnina ukrajinskih snaga zapravo išla od granice preko sela Nikolaevo-Darino i Sverdlikovo na sjever prema okrugu Korenjevo, gdje je ostvaren i bitno veći teritorijalni napredak (spominjanih oko 30 km dubine). Tijekom prvih dana borbi Ukrajinci su osvojili dubinu 6-9 km do lokalnih tokova rijeka Snagost, Struga i Malaja Loknja – gdje se krajem prošlog tjedna sela Obuhovka, Ljubimovka, Zelenji Šljah, Leonidovo i NIkolskij uspjelo obraniti od prvog vala ruskih protunapada. Nakon toga, ukrajinska glavnina je nastavila napredovanje, te je na zapadu ove borbene zone vodila borbe oko sela Snagost (prelazilo iz ruke u ruku), a na sjeverozapadu se stiglo do susjednog okružnog središta Korenjevo. Ondje nije uspio brzi upad u gradsko područje, koje je branila kombinacija ruskih marinaca i pješaštva, da bi se onda pokušalo sjevernim putem zaobići tu otpornu točku (prijelaz preko rijeke Krepna kod Nikipelovke, te napredak oko 3 km u smjeru sela Tolpino, gdje su borbe bilježene još u utorak 13. kolovoza). Na istok od toga, borbe se i dalje vode na sjeveroistočnom potezu od sela Oljgovka i Kremjanoe (navodno danas osvojili Ukrajinci), preko sela Žuravlji, te dalje do sela Šeptuhovka, koje izgleda drži 11. padobranska brigada (VDV). Izgleda da su snage ukrajinske 80. zračno-desantne brigade ondje također izvele obilazak ovog uporišta, i to – (1) oko 7 km sa sjeverozapada, do sela Opšći Kolodjez gdje su zadnjih dana bilježene borbe, te (2) na sjeverozapad, gdje se bilježilo borbe na potezu među mjestima Kaučuk-Aleksejevski-Anastasjevka-Kromskie Biki-Durovo Bobrik. U neposrednoj pozadini ovog poteza Ukrajinci su osvojili sela Otradnoje, Šapošnikovo, Semenovka i Levšinka – a navodno su njihova područja ujedno i prostor koncentracije snaga za daljnje napredovanje, navodno prema 15 km sjevernijem gradu Ljgov i tamošnjoj trasi ruske magistrale E-38. Upravo je ta cestovna trasa Kursk-Kurčatov (NE Kursk)-Ljgov-Rilsk ujedno i glavna ruska opskrbna linija u čitavoj toj regiji, a južno od nje se navodno polagano formira i ozbiljna linija novih ruskih utvrda koje bi trebale poslužiti kao osnovica svih kasnijih ruskih protunapada. Napomenimo i da u dubokom zaleđu čitavog ovog ukrajinskog prodora na sjever, u prostoru uz granicu, navodno prema zapadu djeluje ukrajinska 103. brigada Teritorijalne obrane, koja polagano čisti ruska sela u ukrajinskoj pozadini prema ruskom naselju Gluškovo, što je izazvalo i dodatne ruske lokalne evakuacije civila – a vjerojatno ondje rade i na utvrđivanju pojedinih položaja.

Ukrajinsko napredovanje od granice na istok je prva dva dana stiglo magistralom R-200 od graničnog prijelaza, pa kroz sela Gogoljevka, Rubanšćina do naselja Gončarovka i Zaolešenskij na rubovima grada Sudža. Dok su borbe u gradu (posebno prema jugoistoku) trajale još danima radi obrane ruske 488. motostreljačke pukovnije) – ukrajinske su snage odmah krenule dalje, zaobilazeći Sudžu sa sjevera po trasi magistrale R-200 i zauzimajući mjesta Bogdanovka i Kazačja Loknja sjeverno od prometnice, te Knjažij i Mirnij na samoj trasi (uz ondje položen sjeveroistočni dio grada Sudža). Pri tome se navodno ukrajinska 22. mehanizirana brigada uputila dalje uz R-200 na sjeveroistok – da bi ubrzo na toj trasi zauzela Mihajlovku, a onda u borbi s ruskim marincima (još jedan dio svježe ubačene 810. brigade, koja je iz Hersona umjesto kod Pokrovska završila u obrani regije Kursk) nakon višekratnih prelazaka iz ruke u ruku zauzela i Martinovku – te ovoga tjedna počela pristizati pred daljnje okružno središte, oko 14 km sjeveroistočni grad Boljšoe Soldatskoe.

Nakon što su Rusi 12. kolovoza napustili Sudžu i krenuli se prema jugoistoku izvlačiti prometnicom prema mjestu Ulanok – nije jasno dokle su ih pri tome pratili iz ukrajinske 88. mehanizirane brigade. Ipak, ovo je barem privremeno zatvorilo sjevernu trasu spojnu cestu između okružnih središta Sudža i Bjelaja, kojoj su na južnoj strani prilazile snage ukrajinske 92. mehanizirane brigade. Naime, oni su preko granice izgleda upali južno od Sudže, te u prva dva dana osvojili niz manjih mjesta i stigli do toka rijeke Psjol. Nakon što su prešli rijeku i 11. kolovoza zauzeli selo Plehovo, Ukrajinci su tu nastavili pratiti uzvodni tok Psjola na istok – te su u brzom ritmu zauzeli sela Borki, Spaljnoe i Kamišnoe, nastojeći tijekom 12. kolovoza s juga izbiti na već spomenutu trasu ceste Sudža-Belaja kod mjesta Giri (i tamošnjih mostova preko Psjola). No ondje su bili uočeni u dolasku te podvrgnuti nizu napada, tako da su nakon gubitka nekoliko oklopnjaka (niz uništenih, a barem jedan Stryker i zarobljen) morali barem privremeno prekinuti tamošnje napredovanje te napad.

Napomenimo da se zadnjih dana - uz borbene vijesti iz ruske regije Kursk - slično čuje i četrdesetak km južnije, s krajnjeg zapada obližnje ruske regije Belgorod. Kao prvo, u subotu 10. kolovoza se iz pograničnog sela Poroz čulo o privremenom upadu gruzijskih snaga pod ukrajinskim okriljem. Samo dan kasnije, u nedjelju 11. kolovoza, tome su se pridružile i vijesti o neuspješnom upadu manje naoružane grupe preko nedalekog graničnog prijelaza Kolotilovka – koji je ipak za posljedicu imao evakuaciju oko 11 tisuća ruskih civila te zatvaranje čitavog tog okruga od ponedjeljka 12. kolovoza.

Stanje na bojištima u Ukrajini

Dok je fokus javnosti uvelike usmjeren na regiju Kursk u Rusiji, širom ukrajinskih bojišta nastavljaju se svakodnevne borbe i brojni zračni te topnički napadi. Iako se sjever Harkivske oblasti zadnjih dana ponešto umirio (budući su veliki dijelovi ruske „Sjeverne skupine snaga“ otišli za Kursk) – ipak nije bilo mirno ni kod Gliboke i Lipci, a još manje u Vovčansku ili na prilazima ukrajinskom uporištu Tihe. Oko 80 km na jugoistok, kod Kupjanska, i dalje se čulo o borbama na prilazima ukrajinskim uporištima Sinkivka i Petropavlivka, dok se 18 km dalje na jugoistok čulo o ruskim pomacima – kako jugozapadno od sela Tabaivka (okupiranog u siječnju), tako i jugozapadno od sela Pišćane Donje (uvelike okupirano krajem srpnja) te Berestove. Tek treba vidjeti hoće li ove novosti bitnije otežati lokalnu obranu – koja je ionako pod ozbiljnim pritiskom na nizu lokacija južnije, prema rijeci Siverski Donjec (kod Stelmahivke i Andriivke, kojima se agresori opet primiču, ali i dalje južnije kod Sergiivke, Novojegorivke, Makiivke, te na potezu Nevske-Terni-Torske).

Južno od rijeke Siverski Donjec borbe su nastavljene posebno oko ukrajinskog uporišta Verhnokamjanske, blizu Spirne, kod Viimke te na prilazima ukrajinskom selu Pereizne – gdje se također agresori polagano primiču rubu naselja. Slična je situacija i sjeverno od Časiv Jara, gdje su Rusi s jugoistoka prišli bliže ukrajinskom uporištu Grigorivka iz smjera sredinom srpnja okupirane Kalinine. Uz to, čulo se i o nastavku jakog pritiska na sjeveroistočni rub Časiv Jara – mjesta koje je zadnje vrijeme opet pod svakodnevnim jakim zračnim i topničkim napadima (vjerojatno kao uvod u ozbiljnije pokušaje upada u grad). Nastavljene su i borbe južno od Bahmuta, kod Klišćivke (za koju je sve izvjesnije da je ipak pod okupacijom), te južnije – preko trase vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ u smjeru ukrajinskog uporišta Bila Gora na zapadu trase ovog vodnog objekta. Uz to, treba napomenuti kako su samo nekoliko km dalje na jug nastavljene borbe kod naselja Družba, na sjeveristočnim prilazima Torecku – ukrajinskom uporištu koje je zadnjih tjedana pod posebnim pritiskom agresora. U nedjelju 11. kolovoza glavna novina oko Torecka ipak je došla s juga – gdje se nastavilo ukrajinsko povlaćenje iz dobro utvrđenih prostora istočno od naselja New York. Naime, umjesto da dopuste rizik opkoljavanja nakon ruskog napredovanja kroz zapadni kraj naselja New York – Ukrajinci su prvo 5. kolovoza napustili dublje predjele ove utvrđene zone, da bi 11. kolovoza onda napustili još jednu zonu – i ostali na liniji utvrda između sada okupiranog naselja Zalizne te istočnog dijela naselja New York koje branitelji i dalje drže. Naravno, budući je i ovaj prostor svojim leđima oslonjen na selo Nelipivka (do kojeg Rusi nastoje doći kako sa sjeveroistoka (iz Zalizne), tako i s juga (iz zapadnog dijela naselja New York) – otvoreno je pitanje održivosti i ovih obrambenih položaja. Ujedno su ruski agresori napredovali i jugozapadno od naselja New York, šireći okupirani prostor prema tamošnjim ukrajinskim uporištima Suha Balka, Panteleimonivka i Oleksandropil.

Ipak, i zadnjih je dana najveći pritisak agresora na čitavom ukrajinskom bojištu opet bio usmjeren na prodor sjeveroistočno od Donjecka i Avdiivke, uz trasu pruge prema Pokrovsku. Sjeverni potez u ovoj zoni još se drži relativno stabilno (potez Kalinove-Zelene Pole-Vozdviženka), no nastavak žestokih borbi i ruskog napredovanja bilježi se zapadnije. Agresore se ondje zadržava na južnoj strani riječice Kazenji Torec (prema Jelizavetivki) – dok su 13. kolovoza Rusi i službeno objavili okupaciju naselja Lisične, a neslužbeno se čulo i o zauzimanju obližnjih sela Sviridonivka te Ivanivka. Time se bojišnica na odsjeku širine oko 3 km pomakla gotovo 2 km na zapad – sve do ukrajinskih naselja Novotorecke i grada Grodivka (koji je odmah postao i posebno žarište daljnjeg agresorskog pritiska). Južnije od toga, ruske snage su usporile napredovanje uz trasu pruge prema Pokrovsku, te su pažnju usmjerile kako na zapad prema ukrajinskim naseljima Žuravka i Orlivka, tako i južno - prema okolici nedavno osvojenog naselja Želanne. Južno od Želanne čulo se o napadima prema selima Novoželanne, Zavitne i Ptiče – što ukazuje na dodatne pomake agresora, tako da onda ne čude ni navodi pritiska prema preostalim jugozapadnijim ukrajinskim uporištima (Mežove i Skučne), kojima se sada dolazi ne samo s istoka nego i sa sjevera te sjeverozapada.

Južno od ove borbene zone i nadalje se drži ukrajinsko uporište Karlivka na rijeci Vovči, dok se oko 10 km južnije čulo o nastavku ruskog napredovanja – prvo kroz preostala sjeverozapadna predgrađa okupirane Krasnogorivke, a onda i još oko 15 km južnije u prostoru sela Kostjantinivka, koje je već duže na meti agresora. To je ujedno i početak cestovnog prilaza prema ukrajinskom Vugledaru niz cestu O-0532, kojoj se Rusi približavaju s istoka u dužini od oko 15 km. Dok se i do sada bilježilo povremene upade na ovu trasu, posebice istočno od sela Vodjane – čitav taj potez polagano prerasta u bojno polje, od kojeg je većina ruskih pozicija sada tek nekoliko stotina metara istočno. Usprkos nastavku borbi i dalje niz bojišnicu od Vugledara prema Velikoj Novosilki (uz učestale napade agresora prema Prečistivki i Zoloti Nivi), treba napomenuti da se intenzitet borbi nadomak regije Zaporižje i na tamošnjim bojištima primjetno umirio. Navodno razloge tome treba tražiti u prebacivanju niza tamošnjih borbenih efektiva agresora u rusku regiju Kursk, gdje se već čulo i o pojedinim lošim sudbinama dijela tih postrojbi. No ipak treba spomenuti ustrajne ruske napade južno od Orihiva, kako kod Male Tokmačke, tako i kod Novodanilivke te Novoandriivke.

Zračni napadi

Posljednjih tjedan dana bilo je i jako intenzivno po pitanju zračnih napada – ne samo vođenim zrakoplovnim bombama i raketama, već posebno i bespilotnim letjelicama. Tako se prošle srijede (7. kolovoza) bilježilo ruski napad oko 30 kamikaza-dronova Shaheed 136/131 na ciljeve širom Ukrajine (svi srušeni) – dok su na posebnoj meti bile ukrajinske regije Sumi (logistika napada u oblasti Kursk) te Hmeljnicki i Odesa. Četvrtak 8. kolovoza opet se balističkim raketama „Iskander-M“ gađalo Harkivsku oblast, a vođenim zrakoplovnim bombama i čitav niz ukrajinskih ciljeva u zaleđu bojišta. Zauzvrat – Ukrajinci su nastojali napadati pogranične regije Kursk i Belgorod, dijelom i u okviru podrške tamošnjim napadačkim djelovanjima. Zato je petak 9. kolovoza - uz 27 ruskih kamikaza-dronova Shaheed (sve oborene) te eksplozije u Harkivu i gradu Dnipro - bilježio i veliki ukrajinski napad s preko 75 bespilotnih letjelica na ruske regije Belgorod, Kursk, Brijansk, Voronjež i Lipeck (gađan vojni aerodrom, gdje su brojne eksplozije ubojnih sredstava učinile nužnim i evakuacije civila iz obližnjih naselja). Ujedno je bio izveden i kombinirani napad zračnih te pomorskih dronova po ciljevima na okupiranom Krimu (plovila u Čornomorsku, aerodrom Belbek, te ciljevi kod Simferopolja). Zauzvrat se u rano popodne čulo o ruskom napadu raketom Kh-38 na trgovački centar u gradu Kostjantinivka. Subota 10. kolovoza bilježila je ruski jutanji napad na Kramatorsk („kritični infrastrukturni objekt“), a nastavilo se i brojenje žrtava tijekom saniranja poprišta napada u Kostjantinivki – konačno 14 poginulih te 44 ranjenih. Radi sve učestalijih ruskih napada proširen je i popis mjesta za evakuacije civila iz ukrajinskog dijela Hersonske oblasti (sada ukupno 50 naselja i pojedine četvrti grada Hersona).

Nedjelja 11. kolovoza opet je započela ruskim noćnim napadima na regiju Poltava (vojna skladišta), Kijev (rakete „Iskander-M“ ili sjevernokorejske KN-23 po okrugu Brovari, navodno se gađalo pogon za proizvodnju dronova) te Hmeljnicki i Kremenčuk (navodno centar za obuku pilota helikoptera). Uz to je lansiran i val od oko 57 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (53 srušena). Ujedno se bilježilo udare i po Harkivskoj oblasti – raketama (Zoločiv, Vovčansk i Borova), te vođenim zrakoplovnim bombama (Kozača Lopan, po željezničkoj i energetskoj infrastrukturi). Bilježilo se i ruski napad na Kramatorsk, Odesu, te posebno po ciljevima širom regije Sumi (opet vjerojatno vezano uz obližnje prekogranične operacije). Zauzvrat se ukrajinske bespilotne letjelice masovno slalo u ruske regije Kursk (preko 14 komada, uz još 4 rakete Točka-U), te Voronjež (barem 15 komada), ali i Belgorod, Orel i Brijansk.

Ponedjeljak 12. kolovoza opet je započeo napadom balističkih raketa na Odesu, raketnim udarom na vojni aerodrom kod Mikolajeva, te kasnije i po Harkivu (okrug Bogoduhiv) i širom regije Sumi. Zauzvrat se bilježilo djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica u ruskim regijama Kursk (barem 11 komada), Belgorod (barem 5 komada) i Voronjež (barem 2). Ujedno je izveden i zračni napad po vojnom aerodormu Čkalovski kod Moskve, ali bez težih posljedica. Zato je utorak 13. kolovoza započeo lansiranjem 38 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska i Kurska (navodno 30 oboreno) te opet ispaljivanjem 2 balističke rakete Iskander-M/KN-23 iz Voronješke oblasti – navodno opet na okrug Bogoduhiv, ovoga puta na grad Zoločiv kod Harkiva. Naravno, višekratno su bili ponovo gađani i ciljevi u ukrajinskoj regiji Sumi, ali to nipošto nije oslabilo ukrajinska prekogranična djelovanja koja zadnje vrijeme plijene pažnju većine promatrača rata u Ukrajini. Noć na srijedu obilježilo je ukrajinsko lansiranje 4 rakete i više od 117 bespilotnih letjelica na ciljeve u Rusiji – primarno na vojne aerodrome Borisoglebsk i Baltimor u Voronješkoj oblasti, te Savaslejka u regiji Nižnji Novgorod, koji su bilježili požare i eksplozije.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 00:02