- Aster je ukupno ispaljen 300 puta, od čega 150 puta u operativne svrhe, podatak je koji nam je otkriven u pariškom sjedištu europske MBDA grupe, multinacionalne kompanije specijalizirane za proizvodnju projektila i s njima povezanih sustava.
Obitelj raketa-presretača Aster, koja služi za protuzračnu obranu, jedan je od dragulja kompanije. I otkako je počeo rat u Ukrajini, a još više nakon što su Izrael i SAD napali Iran, jedan je od najtraženijih proizvoda diljem obrambenog sektora.
Veći brat u Aster obitelji projektila, Aster 30, u B1 varijanti uspješno se koristi čak i protiv balističkih projektila koji su u recentnim ratovima pokazali kao posebno problematični za presretanje zbog svoje brzine, mogućnosti manevriranja, korištenja mamaca i drugih osobina koje ih čine noćnom morom za protuzračnu obranu.
75 posto direktnih pogodaka
U MBDA kažu da je Aster već djelovao i na balističke projektile, u sklopu onih 150 lansiranja projektila u operativne svrhe (dakle, ne tijekom treninga). Od tih 150 ispaljivanja njih 75 posto završilo je „direktnim pogotcima“, što se odnosi na sve tipove meta po kojima je djelovano.
Za one koji žele kupiti te projektile zanimljiva je vijest da u operativnu službu u Francuskoj i i Italiji uskoro ulazi Aster 30 B1 NT (s novim sustavom za navođenje u Ka-opsegu/bandu), napravljena s ciljem da bude efikasna obrana od balističkih projektila. Prema onome što smo čuli u Parizu, MBDA će u 2026. proizvesti dvostruko više Aster projektila nego lani, s ciljem da se do 2030. godine to poveća čak šest puta.
Što to znači u konkretnim brojkama, kompanija ne otkriva. Na pitanje kako su se Aster 30 projektili pokazali u ratu u Ukrajini, zbog povjerljivosti takvih informacija očekivano nismo dobili direktan odgovor. No, Stefano Bertuzzi, šef pomorskih sustava u MBDA, a koji je predstavljao Aster projektil kratko je rekao: Samo ću spomenuti da ih Ukrajina želi još. Kao i svi drugi kojima trebaju mogućnosti koje nudi.
Sustavi za Ukrajinu
Podsjetimo, nakon sastanka francuskog predsjednika Macrona s njegovim ukrajinskim kolegom Zelenskim, još je ljetos objavljeno kako će Ukrajina dobiti licencu za proizvodnju Astera 30, a usto je naručila i 4 protuzračna sustava SAMP-T NG iz kojih se te rakete ispaljuju (kada govorimo o kopnenoj opciji).
Pritom Ukrajina nije jedina koja ih naručuje, tu su još i Danska (koja bi ih mogla dobiti 2029.) i Švedska (prvi bi vjerojatno stigli paralelno s novom FDI korvetom koju za Švedsku proizvodi Naval grupa, što znači najranije 2030 godine). Za Dansku uz to znamo i konkretan iznos koji plaća – 1,47 milijardi eura za četiri sustava SAMP-T NG, zajedno s projektilima, obukom i podrškom.
Hrvatska perspektiva
Ove podatke vezane uz Aster zanimljivo je vidjeti i iz domaće perspektive. Hrvatska prioritetno mora riješiti pitanje protuzračne obrane i francuski sustavi VL-MICA NG (srednjeg dometa, 40 plus kilometara) i SAMP-T NG (dugog dometa, sam presretač Aster B1NT ide preko 150 km) neko su se vrijeme spominjali kao jedna od opcija. Osim toga, govorilo se i o potencijalnoj nabavi izraelske Davidove praćke, ali zasad u vezi PZO ništa službeno nije objavljeno.
Dodatna interesantna stvar je da bi se Aster 30 B1NT, u teoriji, mogao instalirati i na brodove veličine korvete. Hrvatska, podsjetimo, također želi kupiti/graditi i dvije korvete za Hrvatsku ratnu mornaricu u poslu koji se vrlo okvirno prije godinu dana procjenjivao na vrijednost od 600 milijuna do 1,6 milijardi eura. Istina, dodavanje Astera 30B1NT na korvete nije jednostavno, zahtijevalo bi prilagodbu AESA radara (i poželjno pokrivenost od 360 stupnjeva), sustava upravljanja i tako dalje.
No, da je tako nešto izvedivo, dokazuje i katarska Doha/Al Zubarah klasa korveta koja već koristi ranije inačice Astera 30. Riječ je o velikoj korveti, 107 metara dužine i istisnine 3250 tona, a koju je napravio talijanski Fincantieri. I nije bila jeftina – za četiri korvete, dva manja patrolna broda i jedno amfibijsko plovilo plaćeno je najmanje 4 milijarde eura, a i tu govorimo o ugovor iz doba prije nego su se pandemija i ratovi umiješali u globalne opskrbne lance.
Da zaključimo, takav sustav opsežne protubalističke zaštite, s kopna i mora, teoretski je moguća opcija i za Hrvatsku. Riječ je o raketama koje bi morale moći obarati i kvazibalističke prijetnje poput raketa CM-400 koje mogu nositi MiG-ovi 29 zračnih snaga Srbije, što u kontekstu utrke naoružanja između Beograda i Zagreba nekima sigurno zvuči zanimljivo. Problem je što bi sasvim sigurno ti sustavi i projektili bili skupi, a teško da bi se mogli dostaviti prije 2030. godine, ako i tada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....