KREĆE NOVA POTRAGA ZA NACISTIČKIM BLAGOM Skriva li ovo jezero pola tone zlata i platine otetog Židovima?

BERLIN - Zbog događaja iz jedne noći u ožujku 1945. godine Stolpsee je postao najpretraživanije među tisućama jezera smještenih između Berlina i Baltičkog mora.

Iako nigdje nije dublje od 13 metara, prije dvije godine ga je pretraživala podmornica, uskoro će svaki centimetar dna jezera površine 5,5 kilometara pregledati i sonarima, a sve zbog uvjerenja da “tu negdje” leži blago vrijedno oko milijardu eura.

Sonare, uz pomoć njemačke vlade, na jezero dovodi izraelski novinar i bivši detektiv Yaron Svoray.

Proslavio se knjigom “U Hitlerovoj sjenci” za koju se infiltrirao među neonaciste, a prije nekoliko je godina ušao u trag zbirci dijamanata otetih Židovima u Trećem Reichu.

- Ovdje nije riječ o blagu, nego o ljudima kojima je pripadalo. Bilo bi pravedno da dobiju barem malu zadovoljštinu - objasnio je 59-godišnji Svoray najavljujući potragu za 18 sanduka punih zlatnih i platinastih poluga, dopremljenih iz obližnjeg koncentracijskog logora Ravensbrück.

Temelj za potragu je priča Eckarda Litza, Nijemca koji je savezničkim snagama svjedočio o incidentu na Stolpseeu u vrijeme kad se nacistički režim već pripremao za neizbježnu kapitulaciju. U ožujku 1945. SS-ovci su u Ravensbrücku odabrali grupu logoraša i natjerali ih da teške sanduke natovare na čamac na napuhavanje. Čamac je isplovio najmanje šest puta i svaki su put na sredini jezera sanduke bacili u vodu. Kad je i posljednji potonuo, SS-ovci su prvo pobili zatvorenike, a zatim probušili čamac kako bi i njihova tijela nestala pod površinom.

Prema izvještajima savezničkih snaga, u jezeru je završilo oko 350 kilograma zlata i oko 100 kilograma platine, ukupno gotovo pola tone najskupocjenijih metala. U nekim se izvještajima tvrdi da je riječ o blagu koje su nacisti uzeli kao otkupninu za jednog židovskog industrijalca kojeg su oteli 1938. godine, a drugi navode da je riječ o dragocjenostima oduzetim tijekom krvave Kristalne noći.

Prijašnje potrage bile su neuspješne. Nakon Drugoga svjetskog rata, potopljeno je blago palo u zaborav sve dok o njemu 1981. nije progovorio Gerd Heidemann, zapadnonjemački novinar kojega je tih godina proslavila afera s lažnim Hitlerovim dnevnikom. Heidemann je prije bio u ljubavnoj vezi s Eddom Göring, kćeri Hermanna Göringa, pa je i to iskoristio kao argument uvjeravajući izdavače da je pronašao izgubljene Führerove zapise. Za njih je dobio ondašnjih deset milijuna njemačkih maraka, no kad je utvrđeno da je riječ o krivotvorini, novac je morao vratiti i poslan je u zatvor na četiri i pol godine.

Za priču o potopljenom blagu najčvršće je zagrizao Erich Mielke, tadašnji šef Stasija, zloglasne istočnonjemačke tajne policije. Heidemann mu je isporučio i kartu s obilježenim mjestom na kojemu je blago potopljeno. U potragu kodno nazvanu “Jesenji vjetar” poslan je odred Stasijevih operativaca, ali vratili su se praznih ruku.

Lokalni povjesničar Erich Köhler tvrdi da su stanovnici poslijeratnih godina svjedočili o potapanju sanduka i ubojstvu logaraša na Stolpseeu, ali je izrazio sumnju da su u njima zlato i platina.

- Zvuči mi vjerojatnije da su u sanducima bili dokumenti iz logora, kojih su se SS-ovci željeli riješiti prije dolaska Crvene armije - izjavio je Köhler.

Najpoznatiji slučaj pronalaska nacističkog blaga dogodio se još u travnju 1945. kada su američke snage u rudniku soli Merkers pronašli tone zlata i platine, velike količine njemačkih maraka i umjetnine. Tajno skladište na 500 metara dubine osobno je posjetio i tadašnji zapovjednik američkih snaga general Dwight D. Eisenhower.