Kragujevac je jučer satima pružao otpor: ‘Krvavim nogama smo ipak nastavili hodati, sljedeće stanice su Niš i Beograd‘

Zvuk zviždaljki i vuvuzela odjekuje cijelim gradom. Kragujevac je sada centar Srbije. Tu se održava skup „Susretnimo se na Sretenje“ na Dan državnosti Republike Srbije. Ovaj skup organizirali su studenti sa svih strana i od 9 ujutro je već započeo petnaestosatni prosvjed i blokada ovoga grada.

Četiri dana teškog i napornog puta sada su iza studenata iz Niša, Beograda, Novog Sada, Novog Pazara, Užica, Kraljeva i Čačka. Usput su im se pridruživali i građani iz svih mjesta kroz koja su prolazili tijekom dugog hodanja prema Kragujevcu. Pred sam praznik stigli su i oni koji su došli biciklom ili trčali maraton, a oni najmanje fizički spremni ili stariji građani Srbije u Kragujevac su stigli automobilima. Na petnaestoKsatnom prosvjedu u Kragujevcu, prema dostupnim procjenama, sudjelovalo je više od 169.000 ljudi.

Jedan praznik, dva skupa

Dan državnosti slavi se i u Srijemskoj Mitrovici. Tamo je predsjednik Aleksandar Vučić na mitingu Srpske napredne stranke okupio pristaše također iz cijele Srbije i Republike Srpske. Iako je Mitrovica danima prije toga poručila predsjedniku da nije dobrodošao, skup povodom državnog praznika ipak je održan, a na skup je, prema riječima Vučića, došlo oko 1.800 autobusa.

PROČITAJTE VIŠE ‘S dvije riječi su svima otvorili oči, ali studenti ne trebaju ići dalje‘

Ovog Sretenja u Mitrovici je usvojena deklaracija o Vojvodini, uz objašnjenje predsjednika da Vojvodina nije dio Srbije, već Srbija. Govorio je o obojenoj revoluciji i poručio studentima da proglase pobjedu, piše DW.

Tako se jedan praznik, Dan državnosti, podijelio na dva suprotstavljena skupa. Ali jedina pobjeda koju studenti osjećaju jest pobjeda kojom su nadmašili vlastita očekivanja. Pješačenje 150 kilometara iz svih smjerova, po kiši, snijegu, vjetru, sa žuljevima i bolovima, bez odustajanja – to je pobjeda koja im neće dopustiti da stanu. Adrenalin koji ih drži nakon ovog puta ne dopušta im priznati čak ni umor.

Studentski prosvjed u Kragujevcu

Andrej Isakovic/Afp

„Snašli smo se, morali smo proći kroz to“, kaže Valentina Stević s Medicinskog fakulteta u Nišu, koja je posljednju noć provela sa svojim kolegama na Fakultetu medicinskih znanosti u Kragujevcu. „Zaista smo u bolovima jer put nije lagan, 150 km nije lako prijeći pješke, ali nismo odustajali. Ima puno kolega sa svih fakulteta koji su s hromim i krvavim nogama ipak nastavili hodati, ali stigli smo“, smije se ona i dodaje da je i u Kragujevcu doček bio vrlo emotivan, kao što je to bilo prethodnih dana i u ostalim mjestima usput.

Međusobno bodrenje kroz razne krajeve, posebno pri velikim uzbrdicama, bilo je, kaže Valentina, presudnog značaja.

„Nitko nije umoran" – slogan spasa

„Imamo dva slogana – da nitko nije umoran i da za umor ne znamo. Kad nas pitaju što je umor, mi kažemo ‘ne znamo’. I tko je umoran? Mi kažemo ‘nitko’. Tako smo bodrili sebe i svakog trenutka ponavljali ‘Još malo do Kragujevca, još malo do Kragujevca...’ Ništa nam drugo nije bilo važno, samo da stignemo ovdje i vidimo kolege, ljude koji nas nasmijani čekaju jer smo stigli. Svuda su nam kroz suze govorili ‘Bravo, naši šampioni’. A evo i ovdje, ovo je sada slobodan grad, nazivaju nas herojima ovoga grada“, kaže ona i uz smijeh dodaje: „Što se mene tiče, mogla bih pješke i natrag do Niša.“

Medicinska pomoć koju su imali na putu bila je uz njih u svakom trenutku, pružajući im pomoć na sve potrebne načine. Isidora je koordinatorica prve pomoći i ističe da su Nišlije zaista imale najteži zadatak i najtežu rutu.

„Ne samo Nišlije, ali njima je zaista bila najteža ruta. Svi su bili preumorni, ali taj viši cilj ih je vodio dalje. Bilo je nekoliko nesvjestica, zaista puno žuljeva i bolnih zglobova, ali svi zdravstveni radnici, uključujući i nas, pomogli su im da sada budu dobro“, kaže za DW koordinatorica prve pomoći.

Centralna ulica u Kragujevcu zatvorena je na 15 sati, a ljudi se slobodno kreću kuda žele. Uz zviždaljke i vuvuzele. Nose transparente s najduhovitijim porukama. Troje mladih koji stoje na čelu jedne od kolona drže kartonske crvene autobuse i sendvič, kao podsjetnik da se istoga dana slavi Sretenje i u Srijemskoj Mitrovici.

„Ovaj sendvič i autobuse spremili smo još za onaj skup u Jagodini. Sendvič i autobusi su povezani, jedno bez drugog ne ide, i siguran sam da je poruka sasvim jasna“, kaže nam Ilija Tasić.

Studentski prosvjed u Kragujevcu

Andrej Isakovic/Afp

Solidarnost Kragujevčana

Sve je organizirano do tančina – hrane u izobilju, slatkiša, kolača, dovoljno tekućine, a povremeno prođu i djeca s posudama punim palačinki koje su njihove majke ili bake pripremile za studente.

PROČITAJTE VIŠE Vučić: ‘Dajem im rok do 20. ožujka‘

„Svi Kragujevčani rado su se odazvali pomoći. Odazvali su se profesionalni kuhari, puno žena koje su pripremale hranu za studente, mobilizacija na takvoj razini da mi se čini da ni u nekom ratnom stanju ne bismo imali nešto ovakvo. Sve ovo budi nadu i vjeru da će istina, pravda i odgovornost pobijediti i da ćemo u neko skorije vrijeme živjeti u boljem društvu. Solidarnost je toliko velika da su Kragujevčani napravili nekoliko portala preko kojih nude besplatan smještaj studentima i gostima“, priča nam Kragujevčanin Milan Đurđević.

On je nastavnik glazbene kulture u osnovnoj i srednjoj školi, pa je u roku od tjedan dana s kolegama dogovorio nastup zbora za ovaj veliki praznik u Srbiji, jer je upravo u Kragujevcu na Sretenje donesen prvi srpski ustav 1835. godine, najmoderniji za to vrijeme.

„To je studentska organizacija, rado smo se odazvali pozivu. Ova mladost je nešto najvrjednije što imamo, oni šire ljubav, vjeru, nadu, potiču toleranciju i ja bih to njihovo hodanje nazvao hodočašćem“, govori nastavnik glazbenog dok se u pozadini čuju melodije poput pjesme ‘Tamo daleko’ i ‘Zemlja’ od EKV-a.

Podrška svih branši i svih slojeva društva

Studentima su se sa svih strana pridruživali mještani koje su susretali na svom putu. Imaju podršku brojnih profesija, među kojima su i odvjetnici, prosvjetni radnici, ali i marginalizirane skupine poput ratnih veterana iz nekadašnjih ratnih korpusa ili slavne jedinice ‘63. padobranska’. Ne drže se čvrsto činjenice da su kao vojska lojalni državi, već rado objašnjavaju i pred mikrofonom razloge za podršku studentima.

„Svi smo pod jednom zastavom, svi smo pod jednim barjakom, za državu, za Srbiju i podržavam mladost jer ne želim da im se dogodi ono što se nama dogodilo – da budu zaboravljeni i odbačeni kao što smo mi. Neki od nas gladuju i umiru, a ovo društvo je dopustilo da se tako nešto događa“, kaže nam Vladimir Plavšić iz Kraljeva.

„Država su studenti i narod, a ne korumpirana vlast koja je sve što vrijedi spremna prodati. Oni nas samo obmanjuju da misle dobro za Srbiju. Ne misle ništa dobro“, kaže Plavšić, a njegov prijatelj Siniša Jeftić dodaje: „Mi smo prisegnuli narodu i domovini, a ne vlasti. Vojska je uvijek bila uz svoj narod, kao što je i narod uz vojsku“, objašnjava on.

Studentski prosvjed u Kragujevcu

Andrej Isakovic/Afp

Punih 15 sati traje euforija po hladnom veljači, a najveća gužva je tamo odakle mirišu topla jela. Čak i brojni vlasnici kioska s brzom hranom srdačno su otvorili vrata i gostima ovoga grada potpuno besplatno pripremali pljeskavice, pizze, sendviče i slično. Tražimo našeg Mateju Grujičića, kojeg DW ekipa prati još od početka njihova hodanja. Nalazimo ga na kragujevačkom Medicinskom fakultetu kako previja rane svojim kolegama. Oni imaju prioritet, pa strpljivo čekamo. Nakon nekog vremena kaže nam da su četiri dana hodanja bila ogromno iskušenje i za njega i za njegove kolege. Što im je bilo najteže, pitamo ga?

„Pobogu, po prvi put u životu rekao bih da je nizbrdica bila teža od uzbrdice. Uzbrdica je bila duga, ali prešli smo je. Pauza koju smo tada napravili bila je pred nizbrdicu, gotovo sve do Kragujevca, to nas je najviše ubilo. Noge, koljena, bolovi, sve je to više stradalo nizbrdo. Plus je zadnji dan bio najduži – 51 km, ali i najteži. Ipak, ovdje smo bili divno dočekani i apsolutno je vrijedilo, to kažu svi u grupi“, kaže naš sugovornik i ističe da je ovo povijesni događaj.

Sljedeći Niš, pa Beograd

Kao budući liječnik koji je sada na djelu vidio važnost svoje profesije, kaže da mu je puno srce što je izabrao tako plemenitu profesiju. „Kad vidim koliko su organizirani, požrtvovni, kao da smo albansku golgotu prošli. Upravo me to hranilo i davalo snagu za daljnji put, kad bih stao i na pauzi pomagao zajedno s kolegama. Pitali su me ljudi: ‘Nisi imao nijednu pauzu, kad je pauza ti ne sjediš’, ali mene je dodatno hranilo to što pomažem drugima“, kaže Mateja Grujičić za DW.

Kada su krenuli iz Niša, nitko od njih nije znao kako će se vratiti, ali vijest da će niški taksisti doći u Kragujevac po njih jako ih je obradovala. Mateja kaže da je ponosan na svoje sugrađane koji ih na taj način podržavaju.

Ovo Sretenje bit će upamćeno po dva događaja – jednom u središnjoj Srbiji, kolijevci prvog srpskog ustava koju su „osvojili“ studenti iz cijele Srbije, i drugom na sjeveru zemlje gdje se odlazilo autobusima.

Sretenje je i u srpskom vjerovanju dan kada se susreću ljeto i zima, kada medvjed izlaskom iz pećine odlučuje hoće li se vratiti u pećinu ili ostati vani jer dolazi proljeće.

Ova uloga pripala je medvjedu Urošu iz beogradskog ZOO vrta, a on je zaključio da proljeće uskoro dolazi. To znači da kada studenti 1. ožujka budu dolazili u Niš i 9. ožujka u Beograd, možda ih na putu više neće pratiti vremenske nepogode poput vjetra, kiše i snijega.