UOČI AMERIČKE ODLUKE

KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA Ako Zapad ne napadne sada, Sirija će iskoristi još bojnih otrova

Sirijski diktator Bashar al Assad ovih je dana izjavio da spremno dočekuje američku vojnu intervenciju, te da će Amerikanci izgubiti i rat u Siriji, baš kao što su izgubili sve prijašnje slične ratove,od Vijetnama nadalje.

Možda ne bi bilo loše da se predsjednik Assad konzultira sa Sadamom Huseinom ili Slobodanom Miloševićem, o tome kako su Amerikanci prošli u svojim prethodnim vojnim intervencijama:dapače, Assadov rječnik zapanjujuće podsjeća na Huseinov, koji je, dan ili dva prije oslobođenja Bagdada, tvrdio kako njegova vojska izbacuje američke snage sa iračkog teritorija.

OFENZIVA NA SIRIJU Amerika će napasti krstarećim raketama s razarača u Sredozemlju

Brifing u Bijeloj Kući, održan u utorak navečer po europskom vremenu, nije odgovorio na pitanje o vremenu početka, ili o karakteru vojne intervencije u Siriji.

Međutim, na toj je novinskoj konferenciji jasno rečeno da nema nikakve sumnje o masovnoj uporabi kemijskog oružja protiv civila, i da nema gotovo nikakve sumnje o odgovornosti Assadove Vlade za kemijski napad , koji se 21.kolovoza dogodio na rubovima Damaska.

Dapače, istaknuto je kako se Barack Obama u potpunosti slaže sa stajalištima britanskog premijera Davida Camerona, koji već danima poziva na vojnu akciju protiv Assadove diktature. Još prije presice u Wahingtonu američki ministar obrane Chuck Hagel najavio je vojnu intervenciju, dok je na brifingu rečeno kako će se o tome odlučiti do kraja tjedna.

Predsjednik Obama imao je čitav niz razloga da izbjegava intervenirati u Siriji.

Prvo, američka se javnost snažno suprotstavlja uplitanju u sirijski građanski rat, što je i normalno s obzirom na traumatična isksustva u Iraku i Aganistanu.

Drugo, primjer rušenja Gadafijeve diktature u Libiji pokazao je kako je određene, globalno nepodnošljive režime, moguće eliminirati bez otvorene vojne intervencije.

Treće, dio sirijskih pobunjenika otvoreno je povezan s Al Quaidom, što američku vojnu intervenciju čini krajnje kompliciranom.

Četvrto, ne postoje ni najmanje naznake da bi se , poslije rušenja Bashara al Assada, u Siriji uspjelo uspostaviti donekle mirno i prodemokratsko političko okruženje.

Dapače, Sirija će, čini se, još godinama biti izložena brutalnom vjersko-građanskom ratu, mnogo gorem od ionako dovoljno tragičnih događaja u Egiptu.

Usprkos svemu tome, čini se kako Barack Obama više nema drugog izbora, nego da što prije napadne i uništi Assadovu diktaturu.

Londonski Economist prošlog je petka vrlo precizno obrazložio zašto se vojna intervencija više ne može izbjeći(po uvjetom da se ustvrdi kako je Assadova Vlda odgovoran za kemijski napad)

Assad je, pobivši civile kemijskim oružjem teško prekršio međunarodno pravo,što međanrodna zajednica ne smije tolerirati.

Zatim, koliko god Zapad ne želi intervenirati u Siriji, mora posotojati granica koja se ne smije prijeći, kada je riječ o zločinima što ih pojedini režimi čine. U tom je kontrkstu The Economist spomenuo i srebrenički masakr, kao povod koji je natejrao Zapad da napokon odlučnije utječe na svršetak rata u bivšoj Jugoslaviji.

I , naposljetku, američka vjerodostojnost u svijetu ovisi o intervenciji u Siriji:Amerika je, načelno gledajući, snaga dobra u svijetu. Ako predsjednik Obama ne održi svoje obećanje, da će intervenirati ukoliko Assad napadne kemijskim oružjem, Amerika više uopće neće biti svjetska politička snaga, zaključuje Economist.

Ovim argumentima treba dodati i onaj taktički:ako Zapad sada ne napadne sirijsku diktaturu, nema nikakve sumnje da će Assadova vojska iskoristiti još bojnih otrova, kako bi pokušao pobijediti pobunjenike.

Čini se, dakle, da predsjednik Obama, koji je 2008.godine pobijedio na izborima zahvaljujući obećanju-što ga je u međuvremenu ispunio-da će povući američke snage iz Iraka-mora povesti Sjedinjene Države i Zapad u novi rat. Izbjegavanje vojne opcije u ovom se trenutku doima vrlo malo vjerojatnim.

A ako akcija uistinu otpočne, svi mogući internetski forumi, u svijetu i u Hrvatskoj, kiptit će od protuameričkog naboja , sažetog u pitanje:»Tko ih je zvao, i tko im daje pravo da se miješaju?»

Vrlo dobro.

A što bi bilo da se 1941.nisu umiješali u Europi? Što bi bilo da se početkom pedesetih nisu umiješali u Koreji? Što bi bilo da se 1999.godine nisu umiješali u Srbiji?

Odgovori su preočigledni.

Povijesno gledajući, Sjedinjene Države prisilni su svjetski policajac :živimo u Pax Americana, a dva milijuna izbjeglih Sirijaca jedva čekaju vijesti o prvim raketnim napadima na Assadove rezidencije i na Assadovu vojsku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 07:41