Kina zbog ‘prijetnje svih prijetnji‘ ruši iranski plan za Hormuz vrijedan 40 milijardi dolara!?

Konvencija o pravu mora UN-a (1982.) definira pravo slobodnog tranzitnog prolaska brodova tjesnacima. Članak 41. utvrđuje da "obalne države na tjesnacima mogu - gdje je to potrebno radi sigurnosti prolaska brodova - odrediti plovne putove i propisati sustave odvojenog prometa za plovidbu".

Članak 26. ide protiv Irana jer "nikakve se pristojbe ne smiju ubirati od stranih brodova samo zbog njihova prolaska teritorijalnim morem". Teheran bi se mogao pozivati na sljedeći stavak ovog članka - "od stranog broda koji prolazi teritorijalnim morem mogu se ubirati pristojbe jedino kao naknada za posebne usluge učinjene brodu. Te će se pristojbe ubirati bez diskriminacije" - da je ratificirao Konvenciju, ali samo ju je potpisao.

Kršenje zakona

The Wall Street Journal u petak je prenio kako Iran procjenjuje da bi naplata usluga sigurnosti, zaštite i okolišnih usluga u Hormuškom tjesnacu donijela 40 milijardi dolara godišnje uključenim državama. Teheran smatra da bi naplatu mogao formulirati prema modelima turskih naknada za usluge (svjetionici, spašavanje, sanitarno-medicinski nadzor) pri prolasku kroz Bospor i Dardanele, ne uzimajući u obzir da su ti tjesnaci unutar jedne države, a prolazak uređen Konvencijom iz Montreuxa (1936.).

Brodovlje u Hormuškom tjesnacu

Amirhossein Khorgooei/afp/profimedia

Ako Iran i Oman, obalne države Hormuškog tjesnaca, uspiju nametnuti mehanizam naplate plovidbe - Teheran spominje "naknade za usluge" - osim što time narušavaju pravo mora i pomorske zakone, otvaraju mogućnost da i druge obalne zemlje uz tjesnace krenu tim putem.

Vitalni prolaz

Prijetnja svih prijetnji je Malajski tjesnac između Indonezije, Malezije i Singapura kojim prolazi 24 posto globalne pomorske trgovine (Hormuzom 11 posto) i smatra se vitalnim za kinesku ekonomiju. Peking bi zbog toga mogao biti nesklon iranskoj želji naplate prolaska jer bi u nekom trenutku zemlje koje patroliraju Malajski tjesnac zbog pirata i drugih pomorskih prijetnji mogle zatražiti naplatu usluga.

Europa je već iskusila negativne posljedice blokade Bab el-Mandeba kojim ide plovni put iz Mediterana preko Sueza prema Indo-Pacifiku i vice versa. Teroristička skupina hutista u Jemenu, iranski saveznik, lako ga je zapriječila - njime prolazi devet posto globalne pomorske trgovine. Hutisti bi rado ubirali pristojbe ili naknade za usluge, što bi tada bio eufemizam za izostanak napada na brodove.