
Drugi dan sigurnosne konferencije u Münchenu ostao je u sjeni petka i poruka američkog potpredsjednika JD Vancea. Njegov veliki šef poslao je minione da prenesu poruke ako nekome još nisu bile dovoljno jasne.
Volodimir Zelenski, ukrajinski Predsjednik, ostao je bez opcija pa je u subotu u govoru ostao pri stavu da njegova zemlja nikad neće prihvatiti mirovne sporazume postignute iza njezinih leđa ili bez uključivanja Kijeva. Struktura diplomatskog završetka rata koju su u Kijevu gradili do obznanjenog razgovora Donalda Trumpa i Vladimira Putina raspala se.
Članstvo u NATO ne dolazi u obzir, nema američke vojske koja bi donijela višu razinu sigurnosti, granice više nisu nepromjenjive, Washington ne smatra da Krim treba ostati dijelom Ukrajine. Na taj se brod ukrcao i njemački kancelar Olaf Scholz izjavom da će “mir opstati samo ako suverenitet Ukrajine bude osiguran”. Nije više siguran jer postoji opasnost da Trump pristane na Putinove uvjete.
Neprekidni kaos i zbrka
Usredotočenje na Vanceove izjave u drugi je plan bacilo politički važan govor kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yia u petak čije riječi imaju težinu jer ih je usuglasio sa šefom svemira u Beijingu/Pekingu, Xi Jinpingom.
“Današnji svijet svjedoči neprekidnom kaosu i zbrci, a jedan od važnih razloga je što neke zemlje vjeruju da su moćni u pravu pa su otvorile Pandorinu kutiju koja donosi zakon džungle”, Wangova je slika današnjeg svijeta u kojoj je Kina točka stabilnosti. Kineski ministar zatim napada protekcionizam koji ne nudi izlaz, a “arbitrarne carine donose poraz svima”.
PROČITAJTE VIŠE Trump će Putinu dati ukrajinski istok, a on mu neće raditi probleme oko Grenlanda i Kanade!? No, onda ni ovaj moćnik neće sjediti prekriženih ruku...
Konačno: “Kina je uvijek u Europi vidjela važan pol multipolarnog svijeta. Dvije strane su partneri, ne suparnici ... Kina je voljna surađivati s europskom stranom na produbljivanju strategijske komunikacije i obostrano korisne suradnje usmjeravajući svijet prema svijetloj budućnosti mira, sigurnosti, prosperiteta i napretka.”
Otvorenije nuđenje partnerstva protiv američkih ekonomskih mjera nije se moglo očekivati. Wang je iskren, podrška suverenitetu i teritorijalnom integritetu treba podrazumijevati podršku potpunom ujedinjenju Kine, dakle pripajanju Republike Kine na Tajvanu. Ako EU prihvati ponudu o bliskoj suradnji, to ne isključuje nastavak kinesko-ruskih bliskih odnosa.
“Ako Kina ne kupuje plin od Rusije, koja zemlja može osigurati toliko plina da zadovolji potrebe kineskog naroda?", ističe Wang, racionalno, trgovački, s pozicije velike sile.
Oprijeti se treba sirenskom Wangovom zovu, ne smijemo pasti u zamku koju je izvještačima časopisa Foreign Policy iz Münchena opisao jedan od sudionika: “Nakon Vancea, Kina djeluje pozitivno konstruktivna”.
Slično razmišlja i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić koja u razgovoru za Večernji list navodi da Europa “treba tražiti nove saveznike, u prvom redu trgovinske” i naglašava Kinu.
Wangov govor bio je prilagođen europskoj publici, ne smijemo zaboraviti da ista ta Kina i dalje nije europskim tvrtkama osigurala isti status na svom tržištu koji njezine imaju ne europskom. Vjerojatno i neće.
Da ne spominjem subvencije koje dijeli tvrtkama pa su onda konkurentnije od europskih – u ovom kontekstu ne smije sse zaboraviti na unutarnje probleme EU i potrebu da se provede Kompas konkurentnosti bez kojeg ćemo izgubiti ekonomsku moć. Zaključno, Vance je napao europske vrijednosti, ali njih ne dijeli Kina, autokratska, jednopartijska država.
PROČITAJTE VIŠE Božo Kovačević: ‘Europa se više ništa ne pita, danas imamo samo tri velike sile. Ukrajina? Njihova sudbina zapečaćena je još 2014. godine...‘
München je razotkrio prijelomni trenutak EU koji mora odgovoriti na izazove u tri usporedna procesa koji potkopavaju našu Uniju. Prvi je sigurnosni gdje Donald Trump želi samostalno s Vladimirom Putinom definirati europsku sigurnosnu arhitekturu, a Kina, kako je Wang rekao u Londonu i Jutarnji jučer objavio, želi biti dionikom tog procesa što se protivi interesima Europe, ne samo EU.
Drugi je ekonomski gdje vrijedan prinos raspravi donosi Velimir Šonje tezom da je cilj carina “preoblikovanje cjeline globalnih političkih i ekonomskih odnosa za očekivani dugoročni sraz s novim globalnim tehnološkim, ekonomskim i političkim izazivačem Kinom”.
EU zasad nije doživio udar kao Meksiko, Kanada i Kina jer “Washington želi osigurati poluge kojima će navesti EU da slijedi politiku SAD-a prema Kini”, piše Šonje. Druga točka jednadžbe snaga je jedinstvenog tržišta EU i činjenica da SAD ostvaruje veliki trgovački suficit u razmjeni usluga s EU”. EU ne izvozi usluge u Kinu.
Musk-Trump administracija
Vance je obznanio treći proces, ideološki, SAD očekuje da EU prihvati vrijednosti koje zagovara, povjesničar Timothy Snyder pronicljivo navodi, Musk-Trump kao odrednica nove administracije. Kina je tu rezerviranija, ne izvozi ideologiju – zasad – ali traži da se njezini stavovi ne preispituju.
Novost nije zaključiti da Trump i Xi imaju isti cilj, razbiti EU kako bi ga oslabili ekonomski i zatim nametali svoja trgovačka i ekonomska pravila i najvećima, Njemačkoj i Francuskoj, koje su gospodarski daleko od njihove moći i čija snaga ovisi o suradnji s njima. Američki sigurnosni pritisak služi ostvarenju tog cilja, a ideološki je samo završni dodatak, šlag na torti.
U odsudnom trenutku EU nije jedinstvena, nije riječ o usklađivanju stavova, skandinavske i baltičke zemlje sa Poljskom snažno se protive bilo kakvih aranžmanima s Rusijom dok mađarski premijer Viktor Orbán zaziva povratak Moskve u globalni ekonomski, a europski sigurnosni poredak, potom i energetski kako bi kupovao plin i naftu od Putina. Računa na popust jer ga je podržavao.
Ključnu ulogu igrat će Italija koja od razgovora Trumpa i Putina u srijedu traži stav. Antonio Tajani, ministar vanjskih poslova, zaustavio se na “podržavamo Trumpovu diplomatsku aktivnost”.
Premijerka Giorgia Meloni se ne oglašava svjesna da ulaganje Rima u obranu od 1,5 posto BDP-a predstavlja točku na kojoj može postati metom američkog udara koji bi izazvao negativne posljedice po talijansku ekonomiju, ali se nada da bi ideološka bliskost s trumpizmom mogla biti od pomoći. Snaga pozicije EU ovisi o ženi koja smatra knjigu “Gospodar prstenova” bezmalo pa svetom, a ekonomija zemlje koju vodi suočena je s nizom slabih točaka i ugroza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....