U KLJUČNOJ FAZI

Kijev konačno na horizontu nazire slamku spasa nakon što su se mjesecima lomila koplja i oštrili noževi!

Paket zakona na dnevnom bi se redu Kongresa mogao naći već u subotu navečer

Volodimir Zelenski

 Ukraine Presidency Via Bestimage/Bestimage/Profimedia/Ukraine Presidency Via Bestimage/bestimage/profimedia

Dobra vijest? Američki paket vojne pomoći Ukrajini, oko kojeg se već mjesecima lome koplja i oštre politički noževi u Zastupničkom domu Kongresa, nikad nije bio bliže tome da konačno stupi na snagu i posluži kao slamka spasa Kijevu u ključnom trenutku otpora ruskom agresoru. Loša vijest? Zbog toga bi se mogla zatresti fotelja novom predsjedniku Zastupničkog doma Mikeu Johnsonu, čime bi se američki Kongres, nakon samo šest mjeseci, ponovno našao u blokadi.

Gotovo i ne postoje okolnosti u kojima bi takav scenarij bio poželjan, a kamoli u ovoj (super)izbornoj godini u kojoj nuklearno oružje zvecka sa svih strana zemaljske kugle.

Paket zakona na dnevnom bi se redu Kongresa mogao naći već u subotu navečer kada će zastupnici odlučivati o tri zasebna segmenta zakonskog paketa; pomoći Ukrajini, Izraelu i Tajvanu, s brojnim ustupcima Republikanskoj stranci na kojima je inzistirao Johnson u pokušaju da prijedlog "proda" svojim radikalnim kolegama na desnici.

Najveća promjena odnosi se na ekonomsku pomoć Ukrajini kojoj Zastupnički dom nudi 9,5 milijardi dolara u obliku zajma, a ne donacije, čime je bacio kost struji MAGA koja je inzistirala na toj stavci, naravno uz prethodnu jasnu uputu aktualnog republikanskog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa.

Johnsonov najveći grijeh, u očima njegovih radikalnih kolega iz Republikanske stranke, jest činjenica da je nakon dolaska na čelo američke legislative bio primoran zauzeti pomirljiviji ton od onoga koji je koristio kao drugorazredni zastupnik iz Louisiane kada se i sam u brojnim prilikama protivio novoj tranši pomoći Kijevu. Predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson prema Ustavu je treća najmoćnija osoba u državi, a druga po redu koja bi predsjednika zamijenila u Bijeloj kući u izvanrednim okolnostima. Upravo zato ta funkcija nerijetko primora nositelje da se vode dugoročnijim principima od vlastitih kratkoročnih i partikularnih političkih interesa.

- Bit će kako bude. Da odluke na ovoj funkciji donosim isključivo iz straha da će mi se poljuljati fotelja, uopće ne bih mogao raditi ovaj posao - izjavio je Johnson sredinom tjedna na zaprepaštenje većine kolega u Kongresu.

Nakon toga je izjavio kako "pitanje slanja pomoći Ukrajini ne smije postati pijun u internim razmiricama američke politike jer im povijest nikada neće zaboraviti takav propust".

Bivša republikanska kolegica koja već godinama uživa status dežurne agentice kaosa u Kongresu, Marjorie Taylor Greene, prva mu je počela sapunati dasku za smjenu, a ovaj joj se tjedan pridružio i kolega iz Zapadne Virginije Thomas Massie, dok je nekolicina dala naslutiti da razmišljaju o istom potezu.

Predsjednik, čije je ime izletjelo "iz šešira" nakon nekoliko tjedana besmislenog lamentiranja u Kongresu, oduvijek je bio svjestan da mu se zbog mršave i vrlo nestabilne parlamentarne većine u bilo kojem trenutku može zaljuljati stolica. No, baš poput svojih republikanskih prethodnika na toj funkciji, kako Kevina McCarthyja tako i Paula Ryana te Johna Boehnera, između slijepog nahođenja konzervativnih kreda i zalaganja za nacionalne interese na globalnoj pozornici izabrao je potonje. No, uz veliku političku cijenu.

Naime, čak i oni poznavatelji američke politike koji drže da će Johnson uspješno preživjeti eventualno glasanje o povjerenju, što bi se dogodilo u slučaju da mu u pomoć priskoče dobri samaritanci iz opozicijske Demokratske stranke, tvrde da je njegova politička karijera više-manje gotova nakon završetka ovog mandata. Svrstavši se u kolosijek odgovornog i umjerenog republikanca u doba pomahnitalog trumpizma, za njega će teško više biti mjesta pod suncem na američkoj političkoj sceni. Jer, za jedne će uvijek biti suviše radikalan, a za druge izdajnik principa MAGA.

Konteksta radi, vrijedi napomenuti kako prema trenutačnim anketama većina republikanskih birača uistinu smatra da SAD "za Ukrajinu čini i previše", dok glavnim nacionalnim problemom smatraju ilegalne migracije, tj. nekontrolirani priljev migranata na južnoj granici s Meksikom.

Od tog stava odstupaju republikanci starog kova, koji u porastu teritorijalnih apetita Rusije (ali i Kine) vide golemu prijetnju za nacionalnu sigurnost SAD-a, zbog čega su spremni sjesti za stol s demokratima kako bi dogovorili paket za saniranje eventualne ugroze. Upravo zato prijedlog će vjerojatno biti usvojen bez mnogo pompe, no nakon toga bi mogao slijediti još jedan u nizu bratoubilačkih spektakla na američkoj desnici.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:51