Zatalasalo se u mnogim državama Europe. I dok se napeto prate prosvjedi u Srbiji i Slovačkoj, oni koji su počeli prvi, na dalekim jugoistočnim obroncima Europe, na Kavkazu, u Gruziji, također ne posustaju iako ulaze u već peti mjesec nemira. Prosvjedi u toj maloj izmučenoj postsovjetskoj republici traju od kraja listopada 2024. godine i spornih izbora na kojima je, uz evidentna kršenja "izbornog poštenja", ponovo "pobijedila" otvoreno proruska i antieuropska stranka Gruzijski san, kontroverznog oligarha Bidzine Ivanišvilija, koji je bogatstvo stekao u Rusiji i u trgovini s njom, te premijera Iraklija Kobahidzea, koji zaziva još jaču represiju. "Nećemo dopustiti ukrajinizaciju i majdanizaciju Gruzije", kaže on optužujući prosvjednike da su "strani plaćenici".
"Moramo odlučno udariti po radikalizmu i liberalnom fašizmu", tako Kobahidze krsti prosvjednike, a većinu Gruzijaca koji su u ruralnim i tradicionalnim područjima plaši rodnom ideologijom, "gej kulturom" i odricanjem od "gruzijskih narodnih vrijednosti". Režim pojačava nasilje. Uhićuje se novinare (poznatoj novinarki Mziji Amaglobeli prijete četiri do sedam godina zatvora) i oporbene čelnike (ovih dana je bivši premijer Georgi Gaharija prebijen u hotelu Sheraton, a snimke nadzorne kamere su volšebno nestale), o prosvjednicima da se i ne govori, a krnji parlament (oporba zbog izbornih nepravilnosti ne sudjeluje u njegovu radu) donosi zakone kojima pojačava kazne za "antidržavne elemente".
Osim toga, profesor s Harvarda i stručnjak za Kvakaz Stephen Jones za BBC navodi da su "Mađarska i Viktor Orbán model za Gruzijski san" te da je premijer Iraklij Kobahidze česti "đak seminara i "kursova" konzervativnih desničarskih političara u Budimpešti. Prosvjednici pak navode da je Europa jedina šansa za preživljavanje te da će Gruzija, ostane li u ruskoj sferi utjecaja, postati kao Krim ili Pridnjestrovlje. Naime, zanimljivo je da, čak i u ovim uvjetima, prema posljednjim istraživanjima preko 70 posto Gruzijaca želi članstvo u EU! Gruzija je u sivoj zoni. No vlast se sve više pretvara u prorusku te sada povlači i svoje zastupnike iz Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.
Bez obzira na to što režim podiže ljestvicu represije, prosvjedi ne jenjavaju, nego se, upravo obratno, razbuktavaju. Veliki gradovi uglavnom su paralizirani - Tbilisi, Batumi i Kutaisi. Policija je morala primijeniti silu da razbije blokadu glavnih magistralnih pravaca koji Gruziju spajaju s Rusijom odnosno Turskom. Gruzija se rascijepila. Prosvjednici imaju jasnu političku agendu. "Želimo biti dio Europe na njezinim vrijednostima. Ne želimo biti dio Rusije", poruke su prosvjednika koji na svojim skupovima nose zastave EU i SAD-a. "Ovo je noćna mora. Počelo je dobro - dobili smo status kandidata, a potom i pregovore s EU, i kada smo se nakon toga zaspali u Europi, probudili smo se u strašnom košmaru, u Rusiji", komentira nam gruzijski politolog David Kakabadze.
Podsjetimo da je Gruzija, čak prije Ukrajine, bila među postsovjetskim državama koje su zagovarale svoje približavanje NATO-u i EU, pa je stoga postala i glavna ispostava prozapadnih težnji i interesa na Kavkazu. No s vremenom su se stvari promijenile i ta se ispostava na Kavkazu iz proruske Gruzije premješta u nekada glavnu moskovsku utvrdu Armeniju. Čudan je Kavkaz. I prema stručnjaku za Kavkaz profesoru Jonesu, Gruzijski san vidi opasnost za svoju vlast i "korporativne poslove" zbog gruzijskog približavanja Zapadu. On doduše smatra da je Rusija trenutačno okupirana Ukrajinom, ali Kavkaz joj je vrlo važan da bi "zaštitila svoje južne granice" od kineskog i turskog utjecaja, odnosno želi i dalje imati tampon-zonu.
No ako Gruzija padne, smatra Jones, Rusija će pokušati vratiti Armeniju u svoje krilo. Kina i Turska još ulaze u prostor, a Azerbajdžan je praktički postao ekspozitura Turske na Kavkazu, pa joj je Gruzija itekako bitna. Pogotovo zadivljuje da u Gruziji ima tako jakih proruskih snaga, ako znamo da su Rusi "sponzori" gruzijskih odcijepljenih paradržavnih tvorevina Abhazije i Južne Osetije, kojima su čak priznali neovisnost. Režim ne popušta, sve više stišće, ali nije uspio razbiti prosvjede, koji su se pokazali vrlo izdržljivi, poput kavkaskih stogodišnjaka jer je, kako nam kaže Kakabadze, "ovo sada biti ili ne biti za Gruziju, njezin opstanak i budućnost". Jedan od razloga je svakako činjenica da prosvjednici imaju potpuno jasnu političku platformu oko koje se okupljaju. Vlast koja se oslanja na Moskvu uvela je i tzv. zakon o stranom utjecaju, sličan ruskome "o stranim agentima", koji praktički onemogućuje rad nevladinih neovisnih udruga i medija koji, kako kažu " dobivaju sredstva iz vana", a potom je još do 2028. godine odgodila pristupne pregovore s EU.
Dodatnu buru je izazvao izbor nekadašnjeg gruzijskog nogometaša Mihaila Kavelašvilija za predsjednika Gruzije, kojeg su izabrali samo zastupnici Gruzijskog sna. Prosvjednici i oporba traže nove izbore, odbacivanje "ruskog zakona", nastavak pregovora s EU i legitimni izbor novog predsjednika. Dosadašnja predsjednica Salome Zurabišvili, koja nije "napustila svoj položaj", pa je u Gruziji sada aktivna čak i neka vrsta dvovlašća, postala je simbol prosvjednog otpora te je čak sudjelovala na inauguraciji novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Republikanski kongresnik Joe Wilson je tada rekao da je "Zurabišvili jedina legitimna predsjednica Gruzije" dok je premijera Kobahidzea nazvao "marionetom" te "pijunom iranskog i kineskog režima". Ruse nije spominjao.
Time se situacija još naelektrizirala jer vladajuća ekipa smatra da su oni "ideološki" bliži Trumpu, mada on ni u kampanji, a pogotovo otkako je dobio izbore, nikada nije spomenuo ni cijelu regiju ni Gruziju. Gruzijski politolog Korneli Kakačija za BBC kaže da bi ta povezanost sadašnjeg gruzijskog režima s Iranom mogla natjerati Washington da digne pogled na regiju. "Ako se Trumpa uvjeri da Iran, Turska i Rusija imaju interese na Kavkazu i nastoje se ondje ekipirati, sigurno će se i SAD pozabaviti ovim prostorom", kaže Kakačija, ali napominje da u ovim uvjetima i turbulencijama koje potresaju Gruziju "SAD može veću pažnju posvetiti Armeniji".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....