BORBA ZA ŽIVOT

Kako je vojna hunta masakrirajući vlastiti narod od pitomih seljaka stvorila gerilce: ‘Više ih se ne bojim‘

Od vojnog puča u veljači ove godine, kada je vojska svrgnula demokratski izabranu Aung San Suu Kyi, vojne snage ubile su više od 1375 ljudi
 AFP

"Mojeg bratića ubio je snajperist," rekla je mlada Burmanka. "Položili su njegovo tijelo na minu, tako da ubiju još ljudi kada netko pokuša podići njegovo tijelo. Da smo pomaknuli tijelo, mina bi eksplodirala. Sve nas je bilo strah. Cijeli dan padala je kiša i bojali smo se otići po tijelo. Te večeri, nekoliko mladića pokušalo je pomaknuti tijelo izdaleka, uz pomoć dugog štapa. Kada su ga pomaknuli, mina je eksplodirala i raznijela tijelo. Nismo mogli vratiti njegov leš, morali smo skupljati dijelove."

To svjedočanstvo snimili su reporteri Associated Pressa, na tajnoj lokaciji u Indiji, gdje je mlada Burmanka pobjegla od Tatmadawa, vojske Mjanmara. Njeno lice i glas su skriveni, njeno ime je prešućeno, u strahu od odmazde koja bi sigurno uslijedila protiv njezinih rođaka i njezina sela, samo zato što se drznula progovoriti protiv vojne hunte.

Od vojnog puča u veljači ove godine, kada je vojska svrgnula demokratski izabranu čelnicu države Aung San Suu Kyi, vojne snage ubile su više od 1375 ljudi, a uhitile više od 11.200. Brutalne metode masovnih ubojstava i paljenja čitavih sela, koje su vojnici nekad koristili protiv muslimanske manjine u državi, danas se koriste i protiv budističke većine, u strahu od vlastitog naroda.

Građanski otpor vojnim vlastima započeo je u obliku javnih prosvjeda i zahtjeva za povratkom demokratske vladavine, no vojska i policija nemilosrdno su suzbijale prosvjede, koristeći se bojevim streljivom protiv mirnih prosvjednika. Otpor je potom prerastao u oružani, sa sve više paravojnih skupina koje pokušavaju udare na vojne kampove i baze.

U borbi protiv vlastitog stanovništva, mjanmarska vojska ne bira sredstva. Iz odmazde za napade provode masovna ubojstva po selima, kažnjavajući cijelo selo ako vojnici sumnjaju da se u njemu nalazi netko tko podupire ili simpatizira oporbu. Istraga koju je proveo AP, kroz brojne razgovore s preživjelima, vojnim dezerterima, ali i kroz satelitske fotografije na kojima se vide spaljena i razrušena sela, pokazala je stravične razmjere vojne brutalnosti protiv civilnog stanovništva.

image
AFP

Vojne snage napale su selo Done Taw 7. prosinca. Oko 50 vojnika pješke je ušlo u selo i počelo hvatati ljude - mnogi su pobjegli u šumu i na polja. Uhvatili su i ubili desetero ljudi, među njima i petero tinejdžera, od kojih je najmlađi imao 14 godina. Mladi seljak koji je pobjegao u šumu pokazao je AP-u fotografije spaljenih leševa.

Napad na Done Taw izveden je kao odmazda nakon napada na vojni konvoj nedaleko od sela. Kamioni Tatmadawa naletjeli su na bombu na putu, a vojnici su se kasnije odlučili iskaliti na seljanima, no preživjeli civili tvrde kako su ubili ljude koji nisu imali nikakve veze s pokretima otpora. "Bili su samo obični radnici na plantaži betelovog papra", kazao je jedan od preživjelih seljana, 48-godišnji zavarivač.

Državni medij Globalno novo svjetlo Mjanmara, pod kontrolom vojske, odbacio je tvrdnje da su u Done Tawu ubijeni civili, tvrdeći da je riječ o "lažnim vijestima," iza kojih stoje države koje "žele razoriti Mjanmar poticanjem krvoprolića".

Dio je to masovne propagandne kampanje koju provodi Tatmadaw, u kojoj je građanima ograničen pristup internetu, a službeno su dopuštene samo informacije koje podupiru službeni narativ vojnih vlasti. No, uz svakodnevni rast civilnih žrtava, sve više građana Mjanmara poznaje barem nekoga koga su bez razloga ubili vojnici.

Jedan od prvih najvećih masakara dogodio se u ožujku, kada su građani koji su se protivili vojnim vlastima još uvijek vjerovali kako će moći vratiti demokraciju u zemlju uz pomoć mirnih prosvjeda. U najvećem gradu Mjanmara Yangonu, 14. ožujka ove godine, snage sigurnosti otvorile su paljbu iz jurišnih pušaka na masu mirnih prosvjednika. Ubijeno je najmanje 65 ljudi, među njima i prolaznici koji nisu sudjelovali u prosvjedu.

Sve brutalniji obračun vojske s opozicijom doveo je i do oružanog otpora protiv hunte. Građani koji su isprva prosvjedovali i upuštali se u građanski neposluh, počeli su se naoružavati i napadati uporišta vojske i vojnih vlasti.

Opozicijska Vlada nacionalnog jedinstva najavila je u svibnju osnivanje svojeg vojnog krila Narodnih obrambenih snaga (NOS), te je u rujnu objavila "obrambeni rat" vojnoj hunti. U stvarnosti, radi se o mnoštvu labavo povezanih gerilskih skupina koje se redom nazivaju pripadnicima Narodnih obrambenih snaga, no nisu sve podjednako odane opozicijskoj vladi.

No, akcije NOS-a redovito izazivaju brutalne odmazde protiv civilnog stanovništva. Vojnici napadaju sela i manje gradove te masovno muče i ubijaju civile nedaleko od mjesta gdje su djelovali borci NOS-a.

image
AFP

Prema navodima međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, snimke razaranja sela, spaljenih leševa i brojna potresna svjedočanstva ukazuju da hunta pokušava terorizirati i zastrašiti civile kako bi uskratili pomoć NOS-u.

Razgovori koje su reporteri AP-a vodili s preživjelim civilima iz napadnutih sela, s druge strane, ukazuju da se Tatmadawu ta strategija polagano obija o glavu.

"Više ih se ne bojim," kazao je jedan od seljaka iz razorenog sela Kani. "Umjesto da poginem u bijegu, svoj ću život potrošiti sa svrhom i razlogom." Mnogi preživjeli seljani koji nisu imali veze s NOS-om prije napada vojske danas su im se pridružili, ili im aktivno pomažu. "Neke žene rade barut, nitko ne radi za državu, svi na neki način sudjeluju u revoluciji," kazao je drugi seljak.

Nisu ni svi vojnici bezosjećajni strojevi za ubijanje. Za mnoge, pucanje na nenaoružane prosvjednike i ubijanje nevinih civila bilo je korak previše. Nekoliko tisuća vojnika postali su dezerteri otkad je hunta preotela vlast, premda je među njima tek malen broj časnika.

Jedan dezerter koji je imao čin satnika, karijerni vojnik s 20 godina iskustva u Tatmadawu, kazao je za AP kako danas obučava borce NOS-a. Vojsku je napustio još u ožujku, ubrzo nakon masovnih ubojstava na prosvjedima, no i danas mu prijatelji koji su još uvijek u vojsci dojavljuju što se događa - što znači da i među onima koji nisu dezertirali postoje mnogi koji se ne slažu s aktualnom politikom vojnih vlasti.

Nekadašnji satnik danas se koristi kodnim imenom "Zin Yaw" - Galeb - a za AP je kazao kako strahuje da će do pravih razaranja i krvoprolića doći tek kada vodeći ljudi u vojsci shvate da su počeli gubiti. "Ono čega se vojska najviše boji je gubitak moći", kazao je Zin Yaw. "U vojsci imaju uzrečicu - ako se povlačiš, uništi sve. To znači da čak i ako znaju da će izgubiti, uništit će sve što mogu."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 03:24