Hoće li se trojka u tzv. mirovnim pregovorima o Ukrajini "pretvoriti" u četvorku te će uz SAD, Ukrajinu i Rusiju svoj stolac dobiti i Europa? Šanse su trenutačno male jer se Moskva, unatoč načelnom, ali iznuđenom pristanku, tome odupire i sve će učiniti da do toga ne dođe. Naime, na nedavnom sastanku u kineskom gradu Shenzhenu i Donald Trump i Xi Jinping sugerirali su Vladimiru Putinu da format pregovora proširi i na Europu. Putin tu preporuku, naravno, formalno nije mogao odbiti, ali prema svemu što radi, želi spriječiti da se to ostvari. Igra alibi igru, osokoljen određenim diplomatskim uspjehom tzv. nove Jalte. Putin je poručio da je spreman na razgovor s europskom trojkom - Francuskom, Njemačkom i Velikom Britanijom - pa ih je čak pozvao u Moskvu. Iako je njemački ministar obrane Boris Pistorius za Der Spiegel rekao da Europljani trebaju prihvatiti poziv, neki analitičari smatraju da bi odlazak u Moskvu bio ustupak Putinu. Pritom uopće nema jamstva da će Rusija pristati na europsko uključivanje u pregovarački proces. Dapače, prema reakcijama je očito da Putin neće prihvatiti europske prijedloge. No, nešto ipak mora učiniti, jer ne zaboravimo još nešto - Putin je s jedne strane govorio o miru i razgovorima s Europom, ali s druge strane je poručio da "nema dogovora" nakon što su Ukrajinci onesposobili Krimski most.
On nipošto ne želi Europu za pregovaračkim stolom, ali ne može to javno odbaciti kako ne bi naljutio Trumpa i Xija, ali i kako bi se prikazao kao navodno konstruktivan. No, postoji još jedna "caka" koje je itekako svjestan. Brine ga činjenica s kojom su ga, kako piše Ukrajinska Pravda pozivajući se na svoje izvore u Washingtonu, suočili Trumpovi pregovarači Steve Witkoff i Jared Kushner: aktualni krug pregovora mogao bi biti posljednja prava prilika za postizanje mirovnog sporazuma povoljnog za Rusiju. Naime, politička situacija u Washingtonu mogla bi se promijeniti nakon što Demokratska stranka preuzme kontrolu nad Kongresom. Demokrati su na nedavnim izborima pomeli republikance te imaju većinu i u Zastupničkom domu i u Senatu. To bi moglo dovesti do pojačanog pritiska na Bijelu kuću da poveća vojnu, političku i financijsku pomoć Ukrajini, zbog čega bi ruska pregovaračka pozicija mogla biti ozbiljno oslabljena.
Od toga Putina oblijeva hladni znoj pa će, koliko god može, odgađati i otežavati pristup Europe pregovorima. No, tu postoje dva suštinski različita pristupa zbog kojih je europsko uključivanje zasad zapravo neostvarivo. Europa želi odmah dobiti svoje mjesto za pregovaračkim stolom kako bi ondje iznijela svoje stavove, dok iz Kremlja jasno poručuju - dolazak europske delegacije na razgovore u Moskvu ne znači i njezino automatsko uključivanje u pregovore. Putin je još u Kini rekao da se "prije nego što pristanu na europsko sudjelovanje mora upoznati sa stavovima Europe", kao da oni nisu poznati i kao da ih Kremlj već toliko puta nije odbacio. Pritom bi, kako pišu neki ruski mediji, kao korak dobre volje tražio prvo ukidanje sankcija Rusiji, ali opet bez jamstava da će Europa biti uključena u tzv. mirovni proces. Tako da od uključivanja Europe, barem zasad i na ovim osnovama, teško da će biti išta jer su pristupi i razlike nepremostivi. Ukratko, Putin ne želi Europu u pregovaračkom procesu, koliko god on zapravo bio neučinkovit jer bi, kako smatraju tamošnji prokremaljski analitičari, odnos snaga prevagnuo na ukrajinsku stranu ili bi barem bio izjednačen.
Naime, Rusija računa na to da SAD neće podupirati Ukrajinu onako kako bi to činila Europa. A ono što je još važnije, pribojavaju se da bi Europa inzistirala na konkretnim dogovorima i kompromisima na koje Rusija nije spremna jer joj odgovaraju upravo ovakvi formalni i neproduktivni tzv. pregovori.
Europa, s druge strane, pritišće i inzistira na tome da je se uključi u pregovore, koji dosad, inače, nisu donijeli ništa osim dogovora o razmjeni zarobljenika. To je osobito važno jer Putin stalno govori da "mirovni sporazum o Ukrajini mora sadržavati i sigurnosna jamstva Europi". Putinov pomoćnik Jurij Ušakov kaže da "razgovori s Europljanima ne znače proširenje formata pregovora”, a glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, prema ruskoj državnoj agenciji Interfax, bila je još preciznija: "Europljani još nisu spremni postati punopravni sudionici u pregovorima o Ukrajini".
Prema njezinu mišljenju, stav EU o razrješenju "krize" u Ukrajini "nema nikakve veze s postizanjem trajnog mira jer ovakva paradigma EU, koja nije povezana s postizanjem trajnog mira, uopće nema veze s rješavanjem sukoba", izjavila je Marija Zaharova. A Putin je u Kini u razgovoru s novinarima optužio Europu da ona, nakon mirovnog dogovora, želi uvesti svoju vojsku na teritorij Ukrajine, što je, kaže, potpuno neprihvatljivo za Moskvu, iako to nije ni uvjet niti se o tome bilo s kim pregovaralo.
Nadalje, pojavio se sada i problem pristupanja Ukrajine EU. Naime, Rusija, osim što Europu smatra svojim najvećim neprijateljem, sve više govori da EU prestaje biti ekonomska integracija i da sve više postaje "vojno-politički blok". Interfax tako navodi riječi Sergeja Rjabkova, zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, da će pitanje mogućeg pristupanja Ukrajine bruxelleskom klubu, s obzirom na europsku, kako kaže, antirusku agendu i kontinuiranu militarizaciju, sada zahtijevati rješenje koje dodatno nudi jamstva sigurnosti Rusiji. Rjabkov ističe da u Moskvi "ne vide veliku razliku između NATO-a i EU". "Sukladno takvom razvoju događaja, zahtijevamo temeljito rješenje koje bi osiguralo našu sigurnost", rekao je Rjabkov. Tako da inzistiranje Rusije da se "EU militarizira" jasno pokazuje da će taj argument povlačiti kako bi izbjegla Europu kao dio rješenja ukrajinske problematike, smatrajući da mogu najviše dobiti uz pomoć Trumpa te da bi Ukrajina ulaskom Europe dobila jakog zaštitnika te odbacila "mirovno rješenje prema ruskim uvjetima", kako to stalno definira Sergej Lavrov.
Dakle, nije više samo uvjet da Ukrajina ne smije u NATO, nego očito ni u EU, koji, prema ovakvom tumačenju, postaje neprihvaljiv i "ugroza" ruske sigurnosti, ali ako znamo da Rusija zahtjeva povratak Europe na "postvake" iz 1997. godine, a to znači izlazak svih istočnoeuropskih država iz NATO-a, onda, je slijedom toga "logičan", prema ovakvoj ruskoj percepciji, i zahtjev - odstranjenje tih država iz EU-a! Zašto i to ne bi tražili!?
Nadalje, Rusija i Europa imaju posve različiti pristup teritorijalnom integritetu Ukrajine i njezinim sigurnosnim garancijama. Rusija i dalje inzistira na područjima koja je još u rujnu 2024. godine proglasila svojim teritorijem, iako ih ne kontrolira u potpunosti - (regije Luhansk, Donjeck, Zaporižje i Herson uz Krim). Iz Moskve poručuju da to ne može biti predmet pregovora i traže da se ukrajinska vojska povuče s onih područja tih regija koja Rusija ne kontrolira. Europa pak inzistira na teritorijalnom integritetu Ukrajine.
Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova istaknuo je da bi Rusija smatrala potpuno neprihvatljivima formule koje bi Ukrajini omogućile da postane kvazičlanica NATO-a. Riječ je o ideji da bi se, iako Ukrajina ne bi bila formalna članica Saveza, u slučaju novog ruskog napada primijenio članak 5., čime bi NATO stao na ukrajinsku stranu.
Također je izjavio da bi se o pitanju sigurnosnih jamstava za Ukrajinu moglo raspravljati tek nakon što Ukrajina prizna opravdanost ruskog zahtjeva da se ne pridruži NATO-u ni na koji način, a pogotovo ne tako da se na nju primjenjuje članak 5.