SPREMNI DATI ŽIVOTE

JUTARNJI U KIJEVU 'Dok ovo pišem, jedan je specijalac zapaljen, prosvjednik je izgubio oko, a možda i život...'

Za Jutarnji iz Kijeva ekskluzivno piše Andrij Kruglašov, ukrajinski politički aktivist i konzultant
TOPSHOTSAnti-government protesters shield themselves during clashes with riot police in central Kiev on February 18, 2014. Five people died on February 18 as anti-government protesters clashed with security forces in central Kiev, a police spokeswoman said. "Five civilians died as a result of the mass unrest in Kiev," Kiev police department spokeswoman Olga Bilyk told AFP. AFP PHOTO / GENYA SAVILOV
 GENYA SAVILOV/AFP

Prošlo je samo 20 dana otkad sam s Vadimom Miskijem i Biserom Fabrio hodao niz Kreščajk prema Majdanu, najsigurnijem mjestu u Ukrajini. Možda jedinom mjestu na kojem ste se mogli osjećati slobodni i sigurni. Ne više. Vatre i okrutnost povukli su crtu između prosvjednika s jedne strane i Berkuta s njihovim bitangama zvanima “tituški” s druge. Dok ovo pišem, još je jedan Berkutov borac zapaljen, još jedan prosvjednik izgubio je oko, možda i život.

Taktičke finese

Dom sindikata u kojem sam provodio noći sada gori, specijalci i ljudi pokušavaju se niz konopce spustiti s petog kata...Poginulo je više od 20 prosvjednika. Gotovo tisuću ih je ranjeno...

Krvavi utorak izgleda kao pomno planirana akcija vlasti. Moram priznati da je njima lakše planirati, s obzirom na to da prosvjednici drže riječ i rade ono što misle da je ispravno bez puno taktičkih finesa. Što je Majdan mislio postići maršem na Vrhovnu Radu (ukrajinski parlament)?

Prvenstveno smo htjeli vratiti ustav iz 2004. možda potaknuti glasanje o njemu, kao što je obećano. Znate da je to dva i pol mjeseca jedan od glavnih zahtjeva Majdana i mislili smo da smo ga doveli na dnevni red parlamenta jer se o njemu pregovaralo i ušao je u sporazum o pomirenju.

Jačanje nasilja

Vrlo je bolno gledati kako naše nade u mirno rješenje gore u plamenu. Jačanje nasilja produbljuje razdor i sužava bazu podrške.

Malo tko sebe vidi kao heroja. Ali više je nego jasno da za mnoge Ukrajince više ne dolazi u obzir da žive s lopovima koji kradu najdragocjenije - nadu u bolju budućnost. Osjećam se odgovornim za propuštene prilike. Jer se nismo više potrudili da spriječimo ove užase.

Mnogi osjećaju da ih je EU izdao. Neki primjećuju da je nasilje uslijedilo nakon što je Angela Merkel odbila razgovarati o sankcijama. Ljudi na Majdanu su bijesni dok gledaju kako Europljani ne žele pozvati na odgovornost šefa predsjednikove administracije Andreja Kljujeva ni zato što je kršio austrijske zakone, da ne spominjemo ukrajinske.

Mnogima se ovdje čini da ljudi koji drže do europskih vrijednosti žive ponajprije u Ukrajini.

Netko je na Majdanu rekao: “Mi, narod, želimo europske vrijednosti, ne želimo europski novac, a oni, vlada, žele novac, a ne vrijednosti.” Ali sada vlada osjećaj da i europske vlade žele novac, od korumpiranih ukrajinskih dužnosnika i od ruske strane, ne žele vrijednosti koje bismo svi trebali dijeliti.

Ipak, da bismo ostali pošteni i shvatili što slijedi moramo razumjeti kako Janukovič razmišlja. Predsjednik koji je mladost proveo u zatvoru, optužen za nasilni zločin, vrlo dobro zna da će za svaku stvar koju napravi pod pritiskom u očima ljudi naviklih na nasilje izgledati slabiji.

UŽIVO: BITKA ZA KIJEV Svijet Janukoviča poziva na mir, a on priprema vojnu intervenciju

Političko tijelo

Njegova biračka baza (najmanje 20 posto birača ga još podržava, protuzapadna, “antifašistička” propaganda sjajno funkcionira u kontroliranim sredinama industrijskih gradova i gradića na istoku i jugu zemlje) ne razumije slabosti svoga “Šefa”. Ali postoji i važnija značajka Janukovičeva uma i političkog konteksta. Njegovo političko tijelo postalo je preveliko, a njegova je vitalnost duboko ukorijenjena u političku moć.

Njegov sin je vrhovni oligarh, kapital mu je za očeve vladavine narastao za 7700 posto. Zato bilo kakav izazov vlasti ugrožava njegovu vitalnost.

Pošteno rečeno, Majdanova agenda nakon premlaćivanja mirnih prosvjednika u 4.12 ujutro postala je otvoreno antijanukovičevska. Kako kaže Demokratski savez: “Zahtjev 1 - Janukovič mora dati ostavku.”

Tražiti Janukovičevu ostavku znači tražiti njegovo samoubojstvo. Politička psihologinja Ekaterina Egorova, autorica Al-Assadova i Janukovičeva psihološkog portreta, jasno je rekla da je vlast za njega presudna zbog velikog straha. Što se stanje više bude pogoršavalo, jače će stiskati.

Marš na parlament

Osobni pritisak na Janukoviča bio bi kao borba u obaranju ruke. S tim da će Janukovič protivniku odrezati ruku i na najmanji znak da bi mogao biti poražen. Marš na parlament bio je upravo to. U Janukovičevoj glavi narod nema pravo utjecati na njegove odluke jer je on legitimno izabran.

Svaki njegov potez treba analizirati iz perspektive akumulacije moći. On si ne može priuštiti da mu ulica postane konkurentna sila i da utječe na parlament. Inače riskira da mu vlast isklizne kroz prste. A vlast je za njega i sloboda i sigurnost, možda i goli život.

U politici bolji izbor proširuje mogućnosti, a lošiji sužava. Najgore je što izbori jedne osobe sužavaju mogućnosti cijele zemlje. Vladimir Putin jednom je ispričao lekciju koju je naučio: “Nikad ne tjeraj štakora u kut.” Ni Janukovič ni prosvjednici nisu naučili lekciju.

No, teško je biti miran u vlastitoj kući kad ti golemi, obijesni štakor po njoj radi što želi. Mislim da ljudi na Majdanu i Janukovič upravo tako vide jedni druge. Narod zbog europskog mentaliteta, Janukovič zbog naslijeđene tradicije prema kojoj je Car vlasnik svega i svih. Čiji je osjećaj opravdaniji - morate sami odlučiti.

Pregovori s Janukovičem podsjećaju me na priču o škorpionu koji je nagovorio žabu da ga na leđima prenese preko rijeke i rekao da mu nema smisla ubosti je jer bi se oboje utopili. Unatoč snazi argumenata, škorpion je ubio žabu nasred rijeke. Na svoje posljednje pitanje: “Zašto?” žaba je dobila iskren odgovor od tonućeg škorpiona: “Zato što sam takav.”

Žaba i škorpion

Ali ima temelja za optimizam - narod koji cijeni žabu spreman je dati život da bi je oslobodio od škorpiona i da bolje živi. Mnogi tvrde da smo se afirmirali kao nacija. A ponovna uspostava države i vlade tek slijedi. Zašto? Zbog osovine konflikta. Ona stoji između prošlosti i budućnosti.

Primjećujete da antimajdanovsko raspoloženje obilježava diskurs prošlosti: antifašistički, protuzapadni, prosovjetski ili, u najboljem slučaju, status quo, a prosvjednici razmišljaju u kategorijama formalne umjesto distributivne pravde, slobode i mogućnosti za svoju djecu. Moto “Branit ćemo djecu” još je jedan od glavnih na Majdanu i preživio je krvavi dan i noć.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 13:09