Ji-hyun Park jedna je od rijetkih osoba koja iz prve ruke može posvjedočiti o užasima koji se događaju u logorima smrti u Sjevernoj Koreji. Naime, ova nesretna žena provela je godinu dana na prisilnom radu u zloglasnom kampu Chongjin i cijelu svoju priču ispričala je u kratkom videu za Amnesty International. Vlasti Kim Jong-ila su je bacili u logor zato što je pobjegla u Kinu.
- Krajem 90-ih u Sjeverna Koreji je vladala glad nevjerojatnih razmjera. Na cesti više niste mogli pronaći ni štakore, samo iz razloga zato što su ih ljudi masovno jeli. Željezničke stanice su bile prepune mrtvih tijela. To su scene koje nikada neću zaboraviti - započela je svoju priču Ji-hyun Park nakon čega je ispričala detalje svog bijega u Kinu.
- Trgovci ljudima su me prebacili u Kinu i odmah me prodali jednom čovjeku. Kao neku životinju! Koštala sam 500 dolara... Kinez koji me je kupio odmah u startu mi je rekao 'radi sve što ti budem rekao ili ću te prijaviti vlastima'. Naravno da nisam imala izbora. Poslije sam mu rodila i sina...
Idila s djetetom nije dugo trajala budući da su izmrcvarenu ženu kineske vlasti otkrile i po kratkom postupku deportirale u Sjevernu Koreju. I tu je tek počeo pravi pakao.
- Za kaznu sam prebačena u logor Chongjin. Ne biste vjerovali kakvi su tamo uvjeti... Radni dan nam je počinjao u 4.30 ujutro, a tijekom ljeta završavao bi u 9 navečer. Dakle, prekinuli bi tek kad bi pao mrak - rekla je Park dodavši da to nije bio kraj 'preodgoja'.
- Poslije posla morali bi recitirati parole Narodne partije i učiti pjesme. Dan bi nam završio oko pomoći, a četiri sata poslije krećemo sve ispočetka...
Uvjeti u kampu su bili sve samo ne ljudski.
- Tjerali su me da prljave WC-e čistim golim rukama. Hrane skoro uopće nije bilo, uglavnom smo jeli štakore. Slali su nas u okolne planine kako bi raščistili zemlju da se zasade polja. I to smo morali raditi golim rukama. Ponekad bi u zemlji pronašli i krumpire koje bi jeli onako prljave i neočišćene... Na leđima smo redovito nosile ogromne količine zemlje, ali nismo smjeli hodati s tim vrećama. Morali smo trčati!
Ji-hyun Park je nakon godine dana provedene u logoru zaradila tetanus i kako više nije mogla hodati, vlasti su je pustile iz logora. Njezin san o bijegu iz zemlje ponovno je bio živ. Park je otišla u Kinu, pronašla svog sina i pješke stigla do granice s Mongolijom.
- Provlačili smo se kroz oštre ograde na granici baš u trenucima kada se kineski policijski automobil počeo približavati. U tom trenutku mislila sam da je moj život gotov!
Međutim, onda se desilo pravo čudno.
- Misteriozni muškarac 'izronio' je iz mraka i spasio mene i sina. Danas je taj muškarac moj budući suprug s kojim već imam troje djece...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....