Poljska i Ukrajina su bliski saveznici kada je u pitanju pobjeda nad zajedničkim neprijateljem Rusijom — ali također imaju vlastitu krvavu povijest koja unosi napetost u odnose dviju zemalja, piše Politico.
Tijekom Drugog svjetskog rata gerilska skupina zvana Ukrajinska ustanička armija (poznata po ukrajinskoj skraćenici UPA) poklala je desetke tisuća Poljaka u nastojanju da etnički očisti zemlje koje su prije rata bile dio Poljske, ali su sada u zapadnoj Ukrajini.
Tisuće Ukrajinaca poginule su u osvetničkim napadima; neki ukrajinski povjesničari dio krivnje za ubojstva pripisuju dugotrajnoj poljskoj represiji nad ukrajinskim nacionalnim težnjama prije rata. Odgovornost za Volinjski masakr i dalje je točka prijepora između Varšave i Kijeva, a posljednjih je tjedana postala top tema u obje zemlje.
Poljska čak prijeti da će blokirati buduće članstvo Ukrajine u Europskoj uniji sve dok Kijev ne preuzme odgovornost za ubojstva i dopusti ekshumaciju i ponovni pokop tisuća žrtava.
"Ukrajina se neće pridružiti Europskoj uniji ... osim ako se to pitanje ne riješi, ne izvrše ekshumacije i ne održi odgovarajuća komemoracija", izjavio je prošle srijede poljski ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz. Ministar je ponovio riječi poljskog premijera Donalda Tuska, koji je slične stavove iznio u kolovozu.
“Ukrajina će, na ovaj ili onaj način, morati ispuniti očekivanja Poljske... Ukrajina neće biti članica Europske unije bez pristanka Poljske. Ukrajina mora zadovoljiti standarde, a oni su višestruki. Nije to samo pitanje trgovinskih, graničnih, pravnih i ekonomskih standarda. To je također pitanje kulturnih i političkih standarda", rekao je u kolovozu.
Prijetnja je osnažena činjenicom što će Poljska sljedeće godine preuzeti rotirajuće predsjedanje Vijećem EU-a: "Antiukrajinski sentiment u Poljskoj samo će se povećati ako ga sada ne spomenemo", upozorio je Kosiniak-Kamysz.
To je natjeralo Ukrajinu da pokuša smiriti poljski bijes. Kako je na društvenim mrežama u srijedu, nakon posjeta Varšavi, napisao ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha, Ukrajina je "spremna razgovarati" o teškom naslijeđu poljsko-ukrajinskog ratnog sukoba.
“Razgovarali smo o konkretnim tehničkim, a ne političkim koracima kako bi se konačno riješilo pitanje ekshumacije koje već duže vrijeme truje naš politički dijalog. Ne bi trebalo biti političkih prepreka”, napisao je Sibiha, dodajući da prošlost “ne može ugroziti ... budućnost u euroatlantskoj obitelji”.
Ratni pokolji bili su točka prijepora u odnosima između dviju zemalja desetljećima - i to se pitanje često vraća unatoč nedvosmislenoj podršci Poljske Kijevu od ruske invazije. Poljski predsjednik Andrzej Duda i njegov ukrajinski kolega Volodimir Zelenski prošle su godine održali zajedničku komemoraciju u zapadnoukrajinskom gradu Lucku — pri čemu su obojica odali počast "nevinim žrtvama".
Ukrajina kaže da obje strane moraju oprostiti i tražiti oprost za ono što Kijev naziva "tragedijom", ali ne i masakrom - karakterizaciju koju Poljska odbija.
Unatoč komemoraciji, problem neće nestati - ponovno se pojavio ovoga ljeta. Pod pritiskom Poljske, Ukrajina je prošlog tjedna ublažila svoj stav. Nacionalni institut za nacionalno pamćenje zemlje rekao je da će, kao odgovor na "zahtjeve poljskih građana", dodati potragu za ostacima žrtava masakra u svoj radni plan 2025. godine.
Ipak, ni Sibiha, šef diplomacije, ni institut nisu eksplicitno iznijeli pojedinosti poput činjenice znači li "rješavanje pitanja ekshumacije" udovoljavanje zahtjevima Poljske u potpunosti. Zapravo, Anton Drobovych, voditelj instituta, otišao je toliko daleko da je rekao da je rekao da je Poljska odlučila primijeniti "pritisak bez razumijevanja" stajališta Ukrajine po tom pitanju.
Poljska "nije zainteresirana" za pronalaženje stvarnog rješenja spora i zanemarila je činjenicu da je Ukrajina provela terenski rad u vezi s masakrom u Volinji i komemorirala žrtve, na primjer u regiji Ternopil prošle godine, napisao je Drobovych u kolumni za portal Europske pravde. U Poljskoj su događaji u Voliniji rana koja još uvijek nije zacijelila, koja odjekuje kroz generacije Poljaka koji su preživjeli masakr i prenijeli sjećanja na svoju djecu i unuke.
"Ono što mi je važno jest da moje tete, koje su preživjele masakr, čije su obitelji ubijene, konačno mogu imati pravo mjesto za žalovanje", rekla je Karolina Romanowska, unuka preživjelog, za Politico. Romanowska je jedna u skupini poljskih državljana koji su zatražili ekshumacije i pokop.
Njezin djed - tada 13-godišnjak - preživio je napad UPA-e u svibnju 1943. na selo Uhly, približno 65 kilometara od današnje poljsko-ukrajinske granice. U napadu je poginulo još 18 članova obitelji Romanowski, dok je ukupan broj mrtvih više od 100. “Očistili smo Uhly od Poljaka”, napisao je u svojim memoarima Vasil Levkovič, pripadnik UPA-e koji je sudjelovao u napadu, navodi se u poljskoj knjizi o spomenutim događajima.
Iako postoji potreba za povijesnom pravdom, obje strane moraju biti oprezne, rekla je Romanowska. "Postoji rizik da bi poljsko-ukrajinski spor oko Volinije iskoristile neke europske zemlje koje ne žele Ukrajinu u EU. Mogle bi pokušati okriviti Poljsku za potencijalno iskakanje iz pregovora o članstvu. Poljski političari moraju biti svjesni toga”, rekla je.
Romanowska sada vodi Udrugu za pomirenje Poljske i Ukrajine koja nastoji premostiti sukobljena povijesna sjećanja. Za Poljsku događaji u Voliniji predstavljaju brutalno etničko čišćenje. Poljski parlament je 2016. izglasao priznavanje masovnih ubojstava Poljaka kao “genocid nad Poljacima koji su počinili ukrajinski nacionalisti u razdoblju 1943.-1945.”.
U Ukrajini, međutim, sjećanje na ratne borbe za stvaranje neovisne države je herojstvo i nadahnjuje današnju generaciju koja se bori protiv ruskih agresora. Po Levkoviču je, primjerice, u ukrajinskom selu u blizini Lavova nazvana jedna ulica.
Stepan Bandera, krajnje desničarski nacionalistički ukrajinski vođa čija je vizija etnički čiste Ukrajine inspirirala UPA i čiji je ogranak Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) optužen za sudjelovanje u holokaustu s nacističkom Njemačkom, slavi se kao nacionalni heroj u Kijevu dok ga mnogi Poljaci vide kao ratnog zločinca. Rusija također napada ukrajinsku vladu zbog veličanja Bandere.
Piotr Buras, voditelj ureda Europskog vijeća za vanjske odnose u Varšavi. upozorava kako Poljska riskira kada svoje, inače opravdane, povijesne zahtjeve povezuje s pitanjem pregovora Ukrajine o članstvu u EU. "Ako netko kaže da će blokirati pristup Ukrajine Europskoj uniji, to je u skladu s politikom Vladimira Putina", rekao je Duda za Polsat News, televizijsku kuću, prošli tjedan.
To što Duda kritizira Tuskovu vladu zbog Volinje također je odraz činjenice kako je to pitanje upleteno u domaću politiku. U Poljskoj, Tuskov tabor igra žestoko uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine, nadajući se da neće otuđiti desničarske birače u sukobu s kandidatom kojeg ističe Pravo i pravda (PiS), glavna oporbena stranka koju podržava Duda.
“Stječem dojam da koalicija (na čelu s Tuskom) želi dobiti barem nešto glasova takozvanih domoljuba, koji zahtijevaju bezuvjetno priznanje Ukrajine za Volinju”, rekao je Jan Piekło, poljski veleposlanik u Kijevu od 2016. do 2019. godine. U Ukrajini, dodao je Piekło, Zelenski mora paziti da ne osuđuje prošlost zemlje dok se bori za njezin opstanak.
“Poljska nije u ratu s Rusijom, Ukrajina jest. Legenda o UPA-i služi za jačanje ukrajinskog ratnog morala, a Ukrajinci si ne mogu priuštiti da zanemare tu činjenicu,” rekao je Piekło. Ukrajinci imaju vlastite pritužbe na povijesne činjenice. Broj Ukrajinaca koje su Poljaci ubili u samoobrani ili odmazdi 1940-ih procjenjuje se na između 10.000 i 15.000.
Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, tadašnja komunistička vlada Poljske prisilno je preselila mnoge Ukrajince koji su ostali u zemlji, deportirajući ih iz njihovih domovina na jugoistoku zemlje. Ukrajina se također godinama žalila na spomenik u Monasterzu u Poljskoj, blizu granice s Ukrajinom. Spomenik, koji odaje počast vojnicima UPA-e koje su Sovjeti ubili 1945., vandaliziran je 2015. godine. Netko je razbio ploču s imenima vojnika i unakazio ukrajinske križeve.
Nakon puno godina, spomenik je obnovljen, ali bez vraćanja imena. Ukrajinska strana se zalagala da se puni popis žrtava vrati na spomenik. Bio bi to samo mali dio šireg povijesnog pomirenja dvaju naroda.
“Mislim da bi Ukrajinci trebali priznati svoju krivnju za tragediju, a Poljaci svoju. Očito je da su Ukrajinci počinili te zločine, ali što je dovelo do toga? Poljska sa svojom politikom prema Ukrajincima koji žive pod njenom vlašću”, rekao je Yaroslav Hrytsak, ukrajinski povjesničar. Zla krv datira iz razdoblja puno prije Drugog svjetskog rata.
Poljska je stoljećima kontrolirala veći dio današnje zapadne Ukrajine. Prijeratna poljska država smatrala je ukrajinsku manjinu opasnom i progonila je.
“Ukrajinci ne žele priznati odgovornost za Volinju, a Poljaci ne žele priznati odgovornost za poljsku politiku prema Ukrajincima koja je dovela do ove tragedije. Nalazimo se u ćorsokaku koji bi se mogao prevladati kada bi postojala politička volja s obje strane”, rekao je Hrytsak.
Varšava pak smatra da se spor ne smije tumačiti kao dva jednaka pitanja: “Poljska ne želi da dođe do eskalacije ovog pitanja, ali pokop i odavanje počasti tim ljudima nam je važno. Govorimo o 100.000 ubijenih" rekao je dužnosnik ministarstva vanjskih poslova za Politico.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....