Utorak 18. listopada ujedno je i 237. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon određenog zatišja krajem prošlog tjedna, početak ovog tjedna donio je ponovno intenziviranje kako borbenih djelovanja na ukrajinskim ratištima, tako i ruskih zračnih napada na civilnu energetsku infrastrukturu Ukrajine. Dakle, sustav za kojeg se prošloga tjedna, u tri dana intenzivnih napada raketama i kamikaza-dronovima spominjalo da je uništen na oko 30 posto – jučer i danas pretrpio je nove ozbiljne štete. Zato i ne čudi sve ozbiljnija zabrinutost ukrajinskih vlasti kako za provedbu grijanja ove zime, tako i za preživljavanje ukupnog gospodarstva Ukrajine – za koje se čuje da bi do kraja ove godine uz pad BDP-a moglo bilježiti još i inflaciju od oko 30 posto, te obrambene rashode u iznosu od oko 17,8 posto BDP-a. U takvoj slici određenu svjetlu točku predstavlja nastavljeni pomorski izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda Crnim morem (za sada preko 7,5 milijuna tona, izvezenih na više od 350 brodova), kao i nastavljena pomoć saveznika – kako u novcu, tako i u vojnoj opremi te obuci ljudstva.
Dok se Saudijska Arabija donacijom oko 400 milijuna USD pozicionira kao potencijalni posrednik u nekim budućim pregovorima, EU je objavila svoj najnoviji paket od oko 500 milijuna eura podrške ukrajinskim Oružanim snagama u okviru Europskog instrumenta mirovne pomoći (European Peace Facility – EPF). To je zasad šesta tako izdvojena suma novaca, koja ukupno dostiže oko 3,1 milijarde eura, i od koje će oko 490 milijuna ići za europsku kupovinu vojnih sredstava i održavanje već poslane europske tehnike, dok će se za preostalih 10 milijuna eura kupiti zaštitnih sredstava, goriva i medicinskog pribora.
Ujedno, iz ukrajinskog Ministarstva obrane potvrđeno je pristizanje prvog sustava IRIS-T iz Njemačke, čemu se navodno pridružila i pošiljka pontona, te 16 mostopolagača Biber. Ova vozila su posebno značajna jer se radi o gusjeničarima s tijelom njemačkog tenka Leopard 1, pa će njihovo korištenje u praksi pokazati mogu li Ukrajinci izaći na kraj s osnovnom tehnologijom njemačkih tenkova. Za razliku od toga, dok Francuska još pregovara o slanju u Ukrajinu svojih protuzračnih sustava Crotale i SAMP-T, treba zabilježiti i spomen mjere o kakvoj se dosad s drugih adresa još nije čulo - o uspostavi fonda pomoći u iznosu od 100 milijuna eura, kojeg će Ukrajinci moći koristiti samo za kupovinu vojnih roba iz Francuske.
Stiže posebna oprema za dronove
Sve se to nadovezalo na 23. po redu paket vojne pomoći SAD (po sustavu Presidential Drawdawn Authority – PDA) čije se detalje objavilo u kasnim noćnim satima petka 14. listopada ove godine. Procijenjenih oko 725 milijuna USD tu je raspodijeljeno na dodatne rakete za precizni sustav HIMARS, 23.000 granata 155 mm, 500 preciznih granata kalibra 155 mm, 5.000 granata kalibra 155 mm iz sustava RAAM (Remote Anti-Armor Mine, za topničko postavljanje kratkotrajnih protuoklopnih minskih polja), 5.000 protuoklopnih sustava, dodatne proturadarske rakete HARM, više od 200 vozila HMMWV, kao i veću količinu pješačkog naoružanja, streljiva i medicinskih potrepština. Na to bi se do kraja mjeseca trebala nadovezati i ubrzana isporuka protuzračnog sustava NASAMS, kao i posebne opreme za izlaženje na kraj s iranskim kamikaza-dronovima koji zadnjih dana rade velike štete Ukrajini.
Uz takvu materijalnu pomoć, treba posebno spomenuti i jačanje obuke ukrajinskog ljudstva – gdje se već mjesecima tekućem projektu u Velikoj Britaniji sada pridružuje i Francuska. Naime, njen ministar obrane Sébastien Lecornu je u nedjelju 16. listopada najavio dolazak oko 2.000 ukrajinskih vojnika na nekoliko tjedana obuke u Francuskoj – posebno u logistici, te korištenju kupljene francuske opreme. Pri tome, nije do kraja jasno hoće li ta obuka biti provođena unutar jučer objavljene obučne misije EU („Military Assistance Mission in support of Ukraine“ - EUMAM Ukraine), što je okvir u kojem je Njemačka svježe najavila primanje oko 5.000 ukrajinskih vojnika (kako na osnovnu obuku, tako i za korištenje njemačke vojne tehnologije stavljene na raspolaganje Ukrajini). Uglavnom, taj novi EU program trebao bi se provoditi na prostoru EU članica, imat će zapovjedništvo u Bruxellesu, i tijekom dvije godine najavljenog trajanja trebao bi koštati oko 106,7 milijuna eura. Osim što je najavljeno da će taj program biti otvoren i za sudjelovanje zemalja izvan EU, već sad se profilirala rasprava o tome tko će u njemu zapravo sudjelovati – pa se uz baltičke države i Slovačku tu spominje i Hrvatska. Naravno, opet je to tema o kojoj domaća javnost saznaje iz stranih novina, s pozivom na izjave stranih diplomata, budući da domaće Ministarstvo obrane o tome nije našlo za shodno objaviti ili reći išta jasno ili korisno.
Pitanje Starlinka
Doduše, posljednjih je dana slično nejasno ispalo i ukrajinsko besplatno korištenje satelitskog sustava Starlink – koji već mjesecima predstavlja komunikacijsku osnovicu u toj ratom potresenoj zemlji. Dok se putem sustava Starlink, koji je inače u privatnom vlasništvu Elona Muska i njegove američke kompanije SpaceX, u Ukrajini rješava skoro sve – s posebnim naglaskom na vojne komunikacije, te računalno podržano upravljanje borbenim djelovanjima – sve to je došlo u pitanje posljednjih dana.
Naime, nakon što se još tijekom rujna čulo o problemima koje Ukrajina ima s oko 26 tisuća Starlink terminala u zemlji, koji nisu otključani za uporabu na okupiranom Krimu, a navodno povremeno imaju problema i u dijelovima Ukrajine koje sada svojata Rusija – ta priča je krenula eksplodirati u javnosti nakon što je 3. listopada Elon Musk na svom Twitter profilu izašao s vlastitim viđenjem okončanja rata u Ukrajini (poprilično u skladu s ruskim željama). Reakcije iz Ukrajine na tu inicijativu bile su široke, brze i neočekivano oštre, na što su navodno počeli i dodatni problemi s radom Starlink sustava koje se izričito pripisivalo odgovorom Muska na brojne uvrede. Smatrajući kako temeljem svog oko 80 milijuna USD vrijednog doniranja uporabe satelitskog komunikacijskog sustava ima i neka prava – Musk je u petak 14. listopada konačno otvorio i pitanje plaćanja za tu uslugu, koju bi prema molbama iz Kijeva trebalo operativno proširiti za još oko 8.000 terminala.
Da je čitava tema najednom postala ozbiljna vidjelo se i iz brzog zaokreta iz Ukrajine – gdje su službene vlasti najednom krenule objašnjavati koristi od sustava Starlink i njegovu vitalnu važnost za državu – dok se paralelno u Pentagonu s Elonom Muskom razgovaralo o nastavku te suradnje. Dok su razgovori tekli, tijekom subote u SAD se tu temu proglasilo bitnom za nacionalnu sigurnosti, da bi se u Europskoj uniji naglas postavilo i pitanje opravdanosti tako temeljitog oslonca Ukrajine na jednu kompaniju i njene za sada besplatne usluge. Koliko se ta priča brzo zaoštrila do usijanja najbolje je dokazala nova Twitter-objava samog Elona Muska, koji je u kasnim satima subote 15. listopada napisao: „K vragu s tim... dok Starlink i dalje gubi novac, a druge tvrtke dobivaju milijarde dolara poreznih obveznika, mi ćemo jednostavno nastaviti besplatno financirati ukrajinsku vladu“. No dok je on sam dalje nastavio i s objavama o Ukrajini punim razumijevanja za Putina i agresorsku Rusiju, nije sporno da se ovoga tjedna itekako nastavilo sklapati plan financiranje ove Starlink usluge – ne bi li se i iz Pentagona i iz Europske unije osiguralo da Ukrajina ne nastavi biti izložena donatorskim hirovima tog svjetski poznatog privatnog poduzetnika.
Novi pokušaj osvajanja Kijeva?
Dok se situacija s Putinu sklonim Elonom Muskom barem privremeno riješila, bitno je više otvorenim ostala situacija s proruskim diktatorom iz Bjelorusije, Aleksanderom Lukašenkom. Naime, kako je prošloga tjedna bilo dogovoreno – tako je od petka 14. listopada u Bjelorusiju krenulo pristizanje ruske komponente tzv. „regionalne grupacije trupa“. I dok smo nakon najava ovog pregrupiranja pretpostavljali da će se tu raditi o obliku ratnog odmora za kvalitetne ruske trupe s bojišta – posljednjih je dana postalo jasno da se među barem oko 9.000 pristiglih ruskih vojnika ipak većinom radi o svježe mobiliziranom ruskom ljudstvu. Time bi njihov boravak u Bjelorusiji zapravo lako mogao postati sličan obučnim misijama u inozemstvu kakve za Ukrajinu već mjesecima provodi Velika Britanija, a sada kreće provoditi i Europska unija na teritoriju više svojih članica. Naravno, pri tome ostaje potpuno nejasno što će ti ljudi jednom raditi kad ondje osvježe svoju davnu vojnu obuku – hoće li ih se vratiti na sada aktualna bojišta Ukrajine, ili će (kao što nagađaju neki) te snage poslužiti da opremljene bjeloruskom težom tehnikom nanovo otvore rusko bojište oko Kijeva, s novim pokušajem osvajanja ukrajinskog glavnog grada.
Jednako je neizvjesno i pitanje odnosa Irana, kako s Ruskom Federacijom tako i s Ukrajinom, u kojoj je prema nekim navodima zadnje vrijeme osvanulo barem oko 300 iranskih kamikaza dronova Shaahid-136 (doduše s ruskim nazivom Geranj-2), s naznakama prodaje višestruko veće količine ovog borbenog sustava. Iako su službeni iranski izvori nastavili negirati svoj izvoz takve tehnike na ijedno ratište, situacija po tom pitanju je tijekom zadnjih dana naglo eskalirala – što nije ni čudo ima li se u vidu količina štete koju su takve letjelice u zadnjih desetak dana napravile širom Ukrajine.
Pa ipak, od jučerašnjih javnih prosvjeda pred iranskim veleposlanstvom u Kijevu, pa preko jučer navečer izdane oštre note – kojom je ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova i službeno pozvalo Iran da prestane opskrbljivati Rusku Federaciju oružjem – već danas se došlo do bitno konkretnijih mjera. Osim što je Europska unija pozvana da promisli o dodatnim sankcijama za režim u Tehranu (a to mnogima nije teško palo), danas popodne je i ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba predsjedniku Zelenskom navodno podnio prijedlog o prekidu diplomatskih odnosa Ukrajine i Irana.
I dok se te mjere iz Kijeva navodno popratilo posebnim pozivom Izraelu da pomogne u opremanju ukrajinske protuzračne obrane – sa zapada se paralelno čulo o dodatnom poslu kojeg su 6. listopada Iranci navodno sklopili s Ruskom Federacijom - o opskrbi te agresorske države dodatnim bespilotnim letjelicama i balističkim projektilima zemlja-zemlja povećane preciznosti (bilo sustava Fateh-110 dometa oko 200 km, ili iz njega razvijenog sustava Zolfaghar dometa oko 700 km).
Problemi s mobilizacijom
Za to vrijeme Ruska Federacija nastavlja svoje ratovanje u Ukrajini, ali jednako tako provodi i svoju mobilizaciju dodatnog ljudstva za rat. Prema ruskim navodima, do sada je navodno mobilizirano ukupno oko 222 tisuće muškaraca, a čitav bi taj pothvat trebao završiti za oko dva tjedna – kada se dostigne već spominjanih 300 tisuća mobiliziranih pričuvnika. Od tog broja njih je oko 33 tisuće već u postrojbama, a oko 16 tisuća ih je u ova gotovo četiri tjedna mobilizacije već uspjelo biti uključeno i u borbena djelovanja – gdje ih se, prema ukrajinskim izvorima, uočilo kako na jugu, u Hersonskoj oblasti, tako i na sjeveru Donbasa oko mjesta Svatovo.
Za to se vrijeme uočilo koliko je sužen kapacitet ruskih lokacija za dodatnu obuku takve pričuve, ma kako ta obuka rudimentarna bila – tako da nije bilo druge nego odgoditi početak redovnog jesenskog novačenja na odsluženje vojne službe (do 1. studenog), a ne bi bilo čudno da tu bude i dodatnih slanja mobiliziranog ljudstva u susjednu Bjelorusiju na „osvježavanje vojnih vještina“. Za to vrijeme ostali su vidljivi i razni drugi ruski logistički problemi – među kojima prednjači uspostava punog profila vojne opskrbe „Krimskim mostom“, oštećenim u eksploziji u subotu 8. listopada. Iako se u prvo vrijeme iz ruskih izvora spominjalo njegovo brzo privođenje svrsi, sada je jasno da će tamošnji radovi trajati barem do srpnja iduće godine, dok se u subotu 15. listopada krenuo pokretati i teretni promet ovom strukturom – uz brojne dodatne sigurnosne provjere.
Za to se vrijeme smanjenu nosivost ovoga mosta navodno nastoji kompenzirati i jačanjem kopnenog prometa kroz Mariupolj, kao i drugim prometnim pravcima kroz okupirano Zaporižje na jugu Ukrajine – budući da ratište u Hersonskoj oblasti ima prednost i pred opskrbom samoga Krima. Zbog svega toga i ne čudi da je time dodatan naglasak stavljen na važnost okupiranog Melitopolja – grada koji je ionako zadnje vrijeme glavna terenska baza ruskog ratnog zrakoplovstva nedaleko fronti, bez obzira i na tamošnje aktivno djelovanje ukrajinskih partizana koji okupatorima neprekidno zadaju glavobolje.
Stanje na bojištima
Što se samog stanja na ukrajinskim bojištima tiče, njega treba podijeliti na dva temeljito različita aspekta. S jedne strane, tu je rusko zračno ratovanje protiv ukrajinske civilne infrastrukture, dok se praktički odvojeno od toga može sagledavati i stanje na samim bojišnicama.
Nakon što je od 10. do 12. listopada Rusija na ukrajinske civilne ciljeve ispalila oko 130 raketa i više desetaka kamikaza-dronova, ta su se djelovanja donekle usporila do početka ovoga tjedna – kada su se opet intenzivirali napadi raketama i spomenutim kamikaza-dronovima vjerojatnog iranskog podrijetla. Pri tome, opet se na meti prvo i osnovno našla ukrajinska energetska infrastruktura – gdje se jučer čulo o pogodcima na niz elektrana (kod Dnjepropetrovska, Harkiva, Ivano-Frankivska, te u oblasti Sumi) kao i u više trafostanica na dalekovodima od 750 i 330 kV, da bi danas od ranoga jutra krenuli pristizati izvještaji o oštećenjima barem šest većih energetskih objekata u Kijevu, te u Žitomirskoj, Dnjepropetrovskoj, Harkovskoj, Mikolajevskoj i Donjeckoj oblasti.
Pri tome je veći broj raketa i kamikaza-dronova navodno bio i srušen, kako djelovanjem PZO sustava, tako i od policije – a posebno su u oči padali pozivi građanstvu da svojim oružjem ne gađa relativno spore besposadne letjelice, već da ih radije brzo prijavljuje za djelovanje profesionalaca. Za to vrijeme su borbene crte na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine ostale stabilne. Kako izgleda, nisu mnogo učinka imali ukrajinski napadi od Kupjanska u smjeru ruskog uporišta Svatove od sela Kuzemivke po cesti P07, kao ni pokušaji primicanja ruskim položajima ponešto južnije, uz rijeku Žerebec od naselja Makiivka do Torske.
Dapače, taj je potez dug oko 25 km posljednjih dana bio poprištem i svakodnevnih ruskih kopnenih protunapada – koji izgleda ipak nisu pomakli bojišnicu, iako su vjerojatno usporili daljnje ukrajinske poteze u toj borbenoj zoni. Jednaka je situacija i na jugu, u Hersonskoj oblasti, gdje borbe nesmanjenom žestinom traju uz rubove nedavno uspostavljene nove fronte koju ruski izvori opisuju linijom Bruskinske-Išćenka-Sadok-Pjatihatki, pa dalje do Dnjepra negdje oko mjesta Dudčani. Pri tome, neuspješna ruska djelovanja tu su bila koncentrirana na zapadnom dijelu ove zone, gdje se pokušalo od Bruskinske izbiti zapadnije na rijeku Ingulec, dok su se ukrajinske snage jednako neuspješno koncentrirale na istok - nastojeći agresore potisnuti južno od mjesta Dudčani prema uporištu Milove i osloboditi spomenutu liniju ruskih uporišta.
Zadnjih su dana jednako statične bile i ukrajinske obrambene linije oko gradova Bahmuta te zapadno od okupiranog Donjecka – gdje se po tko zna koji put govorilo o ruskim uspjesima i ukrajinskome bijegu, da bi onda takve priče ispale više plodom agresorovih želja nego opisom terenskih realiteta.
U svemu tome treba za kraj spomenuti i da se bitan dio ratovanja zadnjih dana nadalje odvija topničkom i raketnom kontrolom opskrbnih pravaca i njihovih prijelaza preko pojedinih ukrajinskih rijeka. Dok Ukrajina u Hersonskoj oblasti konstantno pod paljbom drži ruske prijelaze preko Dnjepra – Rusi im u zadnje vrijeme uzvraćaju bombardiranjem ukrajinskih pontonskih prijelaza preko rijeke Ingulec koja je u zapadnom zaleđu branitelja, paralelno s Dnjeprom. Slična je situacija i na bojištu sjevernog Donbasa – gdje Ukrajina nastoji omesti rusku obranu na liniji Troicke-Svatove-Kremina, koja dobrim dijelom prati i na sjever-jug položenih rijeka Gnjila i Krasna, dok Rusi ukrajinsko napredovanje ometaju i napadima na njihove zapadne logističke pravce na prijelazu preko sjever-jug položenih rijeka Oskil, te Žerebec u neposrednom zaleđu tamošnje aktualne bojišnice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....