ČETVRTI IZBORI NAKON PADA SADAMA

IZBORI ZA BUDUĆNOST Ujedinjeni šijiti i suniti stvaraju stabilan Irak?

 Reuters

Oko podneva je irački premijer Haider al-Abadi naredio da se otvori zračni prostor i nastavi normalno funkcioniranje zračnog prometa. I tako dao do znanja da jučerašnji izbori protječu mirno i bez ikakvih izgreda. Zračni je prostor zbog sigurnosnih razloga zatvoren u petak u ponoć.

A borba je bila ogorčena, za 329 zastupničkih mjesta natjecalo se više od 7000 kandidata u 18 iračkih pokrajina na gotovo 9000 izbornih mjesta. Pravo glasa ima nešto više od 24 od 37 milijuna stanovnika Iraka na četvrtim izborima od pada Sadama Huseina 2003. godine. No, ovi su izbori po svojoj važnosti daleko nadmašili sve dosadašnje. Irak je strateški kritična točka Srednjeg istoka: bogat je naftom, u njemu žive Kurdi te Arapi suniti i šijiti i brojne manjine poput Turkmena i još nešto kršćana. Graniči s Iranom, Turskom, Sirijom, Jordanom, Saudijskom Arabijom i Kuvajtom, izlazi na Zaljev.

Američki debakl

Upravo je zato vlada američkog predsjednika Georgea W. Busha 2003. odlučila srušiti diktatorski režim Sadama Huseina i staviti pod kontrolu Irak. I tako vratiti poziciju s koje su održavali balans ravnoteže s Iranom u regiji sve do Sadamovog iracionalnog napada na Kuvajt 1990. (iracionalnog iz geostrateških razloga, ali racionalnog iz njegove želje za očuvanjem vlasti). Taj je projekt Washingtona doveo do najvećeg debakla američke vanjske politike u prošlom stoljeću zato jer nije postojao plan što napraviti “dan poslije” te je u konačnici izazvao i Arapsko proljeće - s jedne strane pad diktatora: trajno u Tunisu, neuspješno u Siriji koja je otklizala u krvavi građanski rat, uspješno u Libiji koja nikako da se stabilizira i kratkotrajno u Egiptu gdje se pojavio novi. S druge strane provalu najstrašnijeg oblika terorizma koji je zabilježen u naše doba u Islamskoj državi (IS) koja je nastala upravo u Iraku. Iz kojeg je otišla u Siriju da bi se odande vratila i 2014. pokorila gotovo polovicu države. Dvomilijunski Mosul je pao u dva dana, gotovo bez borbe. Tada počinje transformacija Iraka koja se politički ostvarila na jučerašnjim izborima. S vlasti pada premijer Nouri al-Maliki, a dolazi Haider al-Abadi pod čijom je vladom, uz pomoć međunarodne koalicije, američkih trupa na terenu i Irana, iračka vojska sa šijitskim milicijama uspjela izbaciti IS iz zemlje. U međuvremenu je al-Abadi uspio zaustaviti pokušaj Kurda da se odcijepe te ih privolio da ostanu aktivnim dijelom Iraka. Poraz je priznao Masud Barzani, dugogodišnji lider Kurda, a mlađe političke opcije su shvatile da je oportunije ostati u Iraku.

Usamljeni Teheran

Na tim osnovama Abadi gradi kampanju. U njegovoj koaliciji Nasr nisu više samo šijiti, na listama ima i sunita, Kurda, pripadnika manjina. A vjetar u jedra mu je dao vodeći irački šijitski religijski autoritet, ajatolah Ali al-Sistani. On je 4. svibnja izjavio: “Nikome nije dopušteno da zlorabi religijske referencije za izborni probitak. Pravi vjernici ne smiju glasati po religijskim linijama, a ajatolasi ne podržavaju niti jednu stranku”. To je odjeknulo u Teheranu koji ima svoja dva favorita na izborima, Hadija al-Amirija i Malikija koji to rade. Kad se tome doda da je Moktada al-Sadr, još jedan utjecajan religijski lider, koji je bio inicijator vojne pobune protiv Amerikanaca 2003., formirao savez sa sekularnim skupinama i komunistima, postaje jasnim da je Irak doživio unutarnju promjenu: osjećaj nacionalne pripadnosti, izgrađen tijekom dugotrajne i krvave borbe protiv IS-a, zamijenio je u značajnoj mjeri podjele po linijama religijskih denominacija.

Arapi

Iračani žele svoju državu u kojoj neće biti korupcije i život će se poboljšati, al-Sadr je čak pozvao na formiranje tehničke, sekularne vlade. Ala Talabani, član kurdskog parlamenta, a kandidat na arapskoj listi (dosad nezamislivo), izjavio je za Al-Monitor da “kandidat koji želi predstavljati narod mora nadići interne razlike.

Postavljanje arapskog kandidata u kurdskoj regiji i vice versa - iako još u ograničenom broju - možemo smatrati hrabrim korakom prema konsolidaciji patriotizma u zamjenu za subidentitete”. Kasdim al-Mozan, novinar Al-Sabaha, rekao je za Monitor: “Počelo je raskidanje iračkog sektarijanizma a prvi je korak u tome da su u sunitskim područjima prihvatili šijitsku izbornu kampanju i obrnuto. Doktrinarni slogani i pravila koja su vrijedila od 2003. nestaju”.

Abadija bi mogle spasiti sunitske i kurdske liste. I tako možda pretvoriti Irak u stabilnu zemlju s prosperitetom. Stabilan Irak, s vlašću koja nije religijski utemeljena, bio bi blagodat za smirivanje Bliskog istoka. Jer, Saudijska Arabija već je otvorila kanale suradnje. I irački šijiti su ih prihvatili. Teheran bi tako ostao jedinom teokratskom kulom, a irački bi val taj proces mogao katalizirati. Samo da još Trump nije odmogao istupanjem iz sporazuma o nuklearnom programu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 16:14