VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ispuhana ruska ofenziva, iščekivanje Pekinga, važan sastanak u NATO-u i teorija zavjere...

Iz osmrtnica po medijima u Rusiji može se zaključiti da su zadnji tjedni donijeli velik porast broja žrtava

Igor Tabak; samohodna ruska haubica u Ukrajini

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak, 21. veljače, ujedno je 363. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, dakle itekako se bliži godišnjica početka opće agresije Ruske Federacije na svoju susjednu državu.

Dok borbe uzduž bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine traju bez prekida, službeni Kijev je nakon prošlotjedne podrške tzv. „Ramstein skupine“ država pružatelja vojne pomoći, te NATO ministara obrane – jučer bio i domaćin nizu stranih gostiju.

Iako je tu posebno odjeknuo neočekivani dolazak američkog predsjednika Joea Bidena, koji je svoj službeni posjet Poljskoj započeo sjedanjem u vlak te desetosatnom vožnjom u Kijev – u glavnom ukrajinskom gradu bili su i šefica Međunarodnog monetarnog fonda Kristalina Georgijeva te izaslanstvo izraelskog Kneseta. Mnogo razgovora i raznih izraza podrške za jedan radni dan ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

Samo dan kasnije, danas ujutro, ruskoj se javnosti obratio i Vladimir Putin, predsjednik Ruske Federacije – ponovivši u skoro dva sata govora sve svoje uobičajene fraze o ratu koji trenutno vodi u Ukrajini. Em su sukob započeli svi osim ruskih vojnika u navali na Ukrajinu, em te Ukrajine zapravo niti nema jer je njeno stanovništvo podjarmljeno od „zlog Zapada“, em nacisti i nevjernici gaze obiteljske slobode i prirodni red stvari.

Ruska agresija ide dalje

Uglavnom, iz svega se moglo zaključiti tek da će ruska agresija ići dalje nesmanjenom žestinom, dok se istodobno „suspendira“ i rusko djelovanje u nuklearnom sporazumu „Novi START“, zadnjem od hladnoratovskih ugovora koji su kontrolirali nuklearne arsenale SAD-a i SSSR-a (sada Ruske Federacije).

Što se događanja na bojišnicama Ukrajine tiče, ondje ima mnogo borbi i malo borbenih pomaka. Vrijeme na istoku Ukrajine zadnjih je dana zatoplilo, a nakon još dan ili dva hladnog vremena ondje se očekuje naglo zatopljenje – koje će otopiti preostali snijeg i vjerojatno idućega tjedna u brzom ritmu otvoriti sezonu ponešto ranije proljetne rasputice (vlažnog perioda s dubokim blatom koje ozbiljno otežava promet izvan čvrstih prometnica).

U tom svjetlu treba gledati i rusku ofenzivu, koja se nakon praktično mjesec dana trajanja na barem 4 odvojena borbena pravca uvelike ispuhala. Na samom sjeveru Donbasa, oko 17 km sjeverno od Kupjanska, bilježile su se borbe oko rijeke Oskil i tamošnjeg ukrajinskog džepa na istočnoj strani. Iako su ondje ruski službeni izvori još u subotu 18. veljače tvrdili da je zauzeto selo Grjanjikivka – ukrajinski izvori još i danas navode borbe u tom prostoru, bez spomena da bi agresori time došli na prijelaz rijeke s mogućnošću ulaza u mjesto Dvorična na zapadnoj obali Oskila te daljnje napredovanje po tom dijelu Harkivske oblasti.

Slično je nejasno stanje i gotovo 95 kilometara južnije, oko okupiranog grada Kremina – gdje su posljednje vrijeme koncentrirane ozbiljne ruske snage uz pokušaj veće ofenzive na zapad prema ukrajinskim selima na rijeci Žerebec, te onda dalje do grada Limana.

Iako su ta napadna djelovanja imala nešto uspjeha na sjeverozapadu Kremine, ipak se izgleda svo rusko napredovanje istrošilo unutar desetak kilometara zapadno od Kremine, gdje je možda nanovo osvojeno selo Dibrova, bez daljnjih bitnijih uspjeha. Ni oko 15 km južnije, preko rijeke Siverski Donjec oko mjesta Bilogorivka, izgleda nije bilo ozbiljnijih ruskih uspjeha – tako da ni ondje usprkos višekratnim propagandnim navodima o terenskim pomacima zapravo agresorima nije uspjelo bitnije pomicanje bojišta na zapad prema gradu Siversku.

Bjesomučna opsada

Ponešto je aktivnije stanje još 20 km južnije, na sjevernim prilazima ukrajinskom utvrđenom uporištu Bahmut, koje ruske snage bjesomučno opsjedaju već mjesecima. Ondje se sjeverna linija obrane ustalila na potezu Spirne-Vesele-Rozdolivka-Fedorivka-Vasjukivka, a aktivno se prati i razvoj ruskog napredovanja na jugozapad od okupiranog Soledara. Nakon što su ruski neslužbeni izvori naveli kako su ondje još u petak snage privatnog poduzeća „Wagner“ uspjele okupirati selo Paraskoviivka – to su jučer potvrdili i ruski službeni izvori.

Naravno, dok to ponešto komplicira obranu sjevernih prilaza gradu Bahmutu, riječ je o prostoru žestokih borbi i smjenjivanja napada te protunapada – gdje je zadnjih dana težište borbi oko 4 km dalje na zapad, gdje agresori nastoje prijeći magistralu M-03 te zaći dublje u zaleđe Bahmuta sa sjevera. Kako izgleda, zasad im to baš i ne polazi za rukom, budući da svako selo i zaselak na koji naiđu zbog žestoke obrane postaju teško premostivim preprekama njihovu napredovanju.

Slična je situacija i južnije u samom Bahmutu, gdje se zadnjih dana navodno bilježilo razne ukrajinske protunapade koji su donekle učvrstili obranu istočnog dijela grada, koji ne da nije kompletno evakuiran, već je poprište ogorčenih urbanih borbi – jednako kao i krajnji jug grada prema okupiranom prigradskom selu Opitne.

Zaključno treba napomenuti da je braniteljima izgleda uspjelo ruske snage odmaknuti i od jugozapadne ceste T-0504 koja iz Bahmuta ide put Kostjantinivke – čime se barem privremeno osiguralo tamošnje pristupe gradu, za koje neki izvori navode da su i pojačani naporima vojne inženjerije da probije dodatne ceste sa zapada u Bahmut.

Oko 50 km južnije, oko okupiranog grada Donjecka, nije se zadnjih dana čulo o nikakvim bitnijim uspjesima ruskih napadnih djelovanja, kako kod Avdiivke, tako ni južnije. Dapače, borbe oko Vugledara – koje su posebno teško koštale agresore zadnjih tjedana – kao da su također usporile.

Razlog za to su bili navodni protunapadi ukrajinske strane, kombinirani s navodnim postupnim primicanjem ruskih pojačanja iz smjera gradova Mariupolj i Nikoljske na sjever – gdje se spominje oko 5.000 svježih vojnika i oko 20 tenkova T-62, koji bi uskoro trebali pristići bliže bojišnici. Naravno, tek treba vidjeti ozbiljnost ovakvih tvrdnji, koje se u javnosti garnira ruskim najavama nekakvih ukrajinskih nuklearnih provokacija tempiranih na 24. veljače – dok službeni izvori agresora već ionako na dvadesetak Ukrajini isporučenih raketnih sustava HIMARS broje gotovo tri puta veću količinu takvog uništenog oružja, a još u rujnu se obračunalo pod uništeno i vozilo Bradley čiji bi prvi primjerci uskoro trebali po prvi put zaista osvanuti u Ukrajini.

Kako bilo da bilo, već i iz ruskih otvorenih izvora (osmrtnice po medijima u Rusiji) može se zaključiti da su posljednji tjedni donijeli velik porast broja ruskih ratnih žrtava, a sada je polagano svima jasno da bi ovaj rat mogao još ponešto trajati – što ne traži samo prilagodbe popune ljudstvom i opremanja, već i jačanje industrijske osnovice i vojnih industrija. Na tome Ruska Federacija očigledno radi, a trebali bi poraditi više i svi po redu saveznici Ukrajine.

Pomoć saveznika

Nakon pauze na samom kraju prošle te početkom ove godine itekako se zahuktala obuka ukrajinskih vojnika. Prva skupina od 635 ukrajinskih vojnika završila je tečaj s instruktorima iz SAD-a na poligonima u Njemačkoj (vozila Bradley), a rad je započela i druga skupina - 710 ukrajinskih vojnika koje se na poligonu Grafenwöhr na sjeveru Bavarske obučava na BOV Bradley i samohodnoj haubici M109 Paladin. Idući tjedan bi ondje trebala započeti i obuka treće skupine – oko 890 ukrajinskih vojnika na borbenim vozilima Stryker, koja će također uskoro biti masovno slana u Ukrajinu. Naravno, paralelno ovom američkom programu teku i obučni programi Europske unije i Velike Britanije (gdje je i kralj Charles III jučer posjetio ukrajinske polaznike), a niz država radi i obuke bilateralno. Iako se pojedine države još itekako natežu oko detalja programa slanja tenkova u Ukrajinu, već je jasno da se polagano zahuktava i pitanje jačanja ukupne europske produkcije kako teškog oružja tako i pripadajućeg streljiva.

Dok iz Francuske najavljuju proizvodnju i slanje dodatnih haubica Caesar te prvih oklopnjaka AMX-10 RC tijekom idućih dana – bitno je teža tema organiziranje neke zajedničke te masovne kupovine topničkih granata kalibra 155 mm po uzoru na mehanizam kojim se zajednički kupovalo cjepiva za bolest Covid-19. Konkretan prijedlog o ulaganju oko 4 milijarde eura za takvu zajedničku kupovinu oko milijun granata podnijela je Estonija, a preliminarno su ga podržale Nizozemska i Rumunjska.

Nakon što su o tome jučer diskutirali ministri vanjskih poslova EU u Bruxellesu – nekakvu konačnu odluku na ovu temu se izgleda tek očekuje na sastanku čelnika Unije zakazanom za ožujak. Do tada Ukrajince može utješiti vijest kako njemački Rheinmetall očekuje prve serije streljiva kalibra 35 mm za protuavionske oklopnjake Gepard iz nove proizvodnje – do mjeseca srpnja, naravno ako se s riječi prijeđe na djela i stvarno sklopi potrebne ugovore s industrijom.

Do tada, utjehu Ukrajini zasigurno pružaju Sjedinjene Američke Države, čiji je predsjednik Biden svoj jučerašnji hrabri posjet Kijevu začinio i najavom 32. po redu paketa vojne pomoći iz robnih fondova države SAD. Ta bi nova pošiljka, vrijedna oko 460 milijuna USD, obuhvaćala dodatne rakete za sustav HIMARS, dodatne granate kalibra 155 mm, dodatne mine od 120 mm, 4 radara, protuoklopne lansere Javelin, oko 2.000 protuoklopnih raketa, 4 dodatno specijalizirana vozila Bradley, 2 teška tegljača za opremu, eksplozive, sustave za noćnu borbu, komunikacijsku i medicinsku opremu te razne rezervne dijelove. Uz to je spomenuto još i izdvajanje dodatnih 10 milijuna USD – za obnovu ukrajinske energetske infrastrukture.

Struja i drugi problemi

Iako je posljednjih mjeseci, sve od početka ruskih masovnih napada na ukrajinsku elektroinfrastrukturu početkom listopada prošle godine, nevolja sa strujnom opskrbom itekako plijenila pažnju svijeta – taj se problem posljednjih dana izgleda krenuo rješavati. Ne samo da su prikupljene velike količine opreme i novaca da se to pitanje riješi, nego su i ruski napadi postupno postali sve rjeđi (sada otprilike u ritmu jednom na dva tjedna) – dok nije bez utjecaja ni činjenica da se vrijeme poboljšalo.

Kako se čulo iz Ukrajine, tamošnje elektrane sada najednom proizvode dovoljno električne energije za pokrivanje trenutne potrošnje, obnovljivi izvori energije su aktivniji za dobrog vremena, dok je uvoz električne energije pomogao stabilizirati stanje. Pa ipak, i dalje se bilježe planske redukcije, posebno u Odesi gdje je mreža jače oštećena i Kijevu, gdje se intenzivno radi na popravcima.

Dapače, s nedjeljom 19. veljače čak se u Kijevu krenulo paliti i gradsku rasvjetu, nakon što se prošlog tjedna opet pokrenulo i javni transport na struju. No dosta tu još posla ostaje, uz nastojanje da se ujedno smanji te onda i ukinu uvozne kvote električne struje iz inozemstva.

Nažalost, jednako dobrih vijesti nema s Crnoga mora, gdje Ruska Federacija i dalje uspješno koči djelovanje izvoznog režima za prehrambene proizvode putem tzv. „žitnih koridora“. Ne bi li natjerali nadležne da ubrzaju inspekcije plovila na tom putu, vlasti Ukrajine pojačale su naglasak na svoj izvoz žitarica u Afriku.

Za to su organizirani i pojedini uglednici iz Malavija, Nigerije, te niza drugih zemalja – ne bi li se naglasilo i slanje žita u Svjetski program za hranu (World Food Programme – WFP). Konkretno, na do sada isporučenih 110.000 tona žita u Etiopiju i Somaliju, upravo se u Čornomorsku krca još 25.000 tona žitarica za Keniju. Kako je naglasio David Beasley, čelnik WFP, uspjeh ovog nastojanja bitan je za zemlje u Africi gdje je „pedeset milijuna ljudi na rubu gladi“.

Dodatne sankcije Rusiji

Za to vrijeme, u krugu Europske unije praktično su pa dovršene konzultacije o predstojećem, desetom po redu krugu novih sankcija protiv Ruske Federacije. Mjere koje se raspravljalo ovoga tjedna trebale bi biti usvojene u petak, 24. veljače, na godišnjicu otpočinjanja opće ruske agresije na Ukrajinu. Te EU mjere će se tada nadopuniti i s novim paketom sankcija SAD-a, koje je u Kijevu nagovijestio američki predsjednik Biden.

Dok se za EU mjere i od šefa Europskog vijeća Charlesa Michela jučer čulo kako su uglavnom usuglašene (i „nije ostalo mnogo stvari“) – jasno je da će one obuhvatiti niz dodatnih fizičkih osoba, barem tri dodatne ruske banke (Alfa-Bank, Tinkoff i Rosbank), te možda i osobe povezane s odvođenjem ukrajinske djece u Rusku Federaciju tijekom zadnjih godinu dana.

Naime, dok ruska strana tvrdi kako se tu djecu „evakuiralo iz zone specijalne operacije“, Ukrajina i EU to sve promatraju kao „organizaciju masovnih otmica ukrajinske djece“. Uz to, sve se bitnijom temom pojavljuje i pitanje ograničavanja izbjegavanja raznih već uvedenih sankcija – gdje je niz od 12 EU država predložio uspostavu formalnog EU mehanizma za kažnjavanje zaobilaženja sankcija.

Pri tome, inicijativa Češke, Estonije, Finske, Francuske, Njemačke, Italije, Latvije, Litve, Rumunjske, Španjolske i Nizozemske nastoji suzbiti sve češće ruske napore da i mimo uvedenih ograničenja ipak zapadnim komponentama opskrbi svoju vojnu mašineriju te strateške industrije. Tome bi se na kraj stalo širenjem suradnje carina, poreznih vlasti i tužitelja, obavještajne zajednice, kao i istraživačkih instituta te statističkih agencija na razini Unije – ne bi li se i stvarno zatvorio ruski pristup tržištu EU.

Trojni sastanak - Ukrajina, NATO, EU

To sve je samo dio međunarodnih aktivnosti vezanih uz aktualno stanje rata u Ukrajini – gdje se danas u sjedištu NATO-a na rubu Bruxellesa održao i prvi trojni sastanak Ukrajine (ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba), NATO (glavni tajnik Jens Stoltenberg), te Europske unije (visoki predstavnik Josep Borrell). Ako bude sreće, na tom je skupu valjda bilo riječi i o ukrajinskim aspiracijama za EU i NATO članstvo – koje će teško proći kompletno mimo dosadašnjih procedura, iako se prije koji dan i od predsjednika Verhovne Rade Ruslana Stefančuka čulo da Ukrajina svoju NATO pozivnicu očekuje već u lipnju ove godine.

Istodobno, tema je zasigurno bila i bujanje raznih „mirovnih planova“, koji bi na godišnjicu ruske agresije ovim ili onim sredstvima rado izjednačili zaraćene strane te Ukrajinu milom ili silom priveli za pregovarački stol. Naravno, kako je to u subotu 18. veljače na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu izrekao američki državni tajnik Anthony Blinken: „(…) svijet ni na koji način ne bi trebao očekivati od Ukrajine stvari koje moramo očekivati od Rusije. Odnosno, ako Rusija prestane ratovati, onda će rat završiti. Ako Ukrajina prestane - onda će Ukrajina prestati postojati”.

Za to vrijeme se od mađarskog premijera Orbana čulo kako Mađarskoj neće biti lako izbjeći „uvlačenje u sukob u Ukrajini“ u kojem „su svi u NATO-u i Europskoj uniji za nastavak neprijateljstava“. Samo je to korak daleko od teza ruskog Ministarstva vanjskih poslova (i samog predsjednika Putina) da „Sjedinjene Države zabranjuju Ukrajini da sudjeluje u pregovorima” – dok se istodobno kroz sustav Vijeća sigurnosti UN-a s njihove strane nastoji progurati rasprave o navodnom terorističkom napadu SAD-a na baltičke plinovode Sjeverni tok – što je teorija zavjere nedavno pojačana pisanjem poznatog američkog novinara Seymoura Hersha, kojeg se planiralo i pozvati da ondje govori.

No dok se iz SAD-a i Europe zadnje vrijeme ipak unisono čulo kako pregovori moraju biti po volji Ukrajine, bez ikakve prisile ili forsiranih teritorijalnih ustupaka Ruskoj Federaciji – tek ostaje za vidjeti kako na te stvari gleda Kina, država koja je odabrala u petak, 24. veljače, javnosti objaviti dokument sa svojim političkim stavom na temu ukrajinske krize.

Dok se te nedoumice ne riješe, ostaje samo konstatirati kako su u svjetskoj javnosti itekako na djelu razne obavještajno-političke igre – među ostalim prosvjedi desnih stranaka u Münchenu „za mir“ i protiv “naoružavanja Ukrajine”, sasvim slučajno okićeni ruskim zastavama, ali i hvatanje ruskih pomoraca za koje se pretpostavljalo da na Sjevernome moru istražuju ustroj te funkcioniranje europskih sustava vjetroelektrana i ostale ondje smještene kritičke infrastrukture. No, da Ukrajina pogođena groznim ratom uopće uspije doživjeti sve te buduće stvari – posebno se bitnim pokazala posjeta Kijevu Kristaline Georgieve, čelnice Međunarodnog monetarnog fonda.

Njena bi organizacija Ukrajini trebala otvoriti višegodišnji program potpore u iznosu većem od 15 milijardi dolara – koji bi se onda kombinirao s donacijama EU i SAD za stabilnost ukrajinske ekonomije i države. To je tema kojom će se tog istog 24. veljače baviti i na „online“ sastanku čelnika država skupine G7, na koji su predsjedatelji iz Japana pozvali i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, objavljujući danas i posebnu pomoć Zemlje izlazećeg sunca – čijih bi 5,5 milijardi USD trebalo vlastima u Kijevu pomoći pri obnovi infrastrukture i poboljšanju života ukrajinskim građanima u uvjetima rata.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 02:39