Rođena je 1960. godine u selu Čupira, stotinjak kilometara južno od Kijeva. Nakon što je 1980. diplomirala na Višoj trgovačkoj i zadružnoj školi u Kijevu, godinama radi kao računovođa u kompaniji Krolivnik, piše Slobodna Dalmacija. Godine 1996. preuzima poduzeće Khutrovik čija je osnovna djelatnost nabava i prerada svinjskog, junećeg i zečjeg mesa, kao i plasiranje krzna kunića i nutrija.
Tih davnih dana, Tetjana Glinjana je živjela u Biloj Cerkvi, najvećem gradu Kijevske oblasti. U stvari, sve do najmanje svibnja 2021. godine je bila prijavljena na tamošnjoj adresi Prolaz Čapaivski 6; kaldrmi koja izlazi na ulicu nazvanu u počast Stepanu Banderi, nacističkom suradniku upamćenom po pokolju 100.000 Poljaka. Nijemci i kolaboratori su u Biloj Cerkvi 1941. pobili gotovo sve Židove, koji su činili petinu tamošnjeg stanovništva.
Glinjanino velebno zdanje u ovom skromnom ćorsokaku, zarđalih ograda i simpatičnih karampana, djeluje kao nespretna fotomontaža. S golemim bedemom umjesto zida, kičasto izrezbarenom kapijom te imanjem s više građevina i finim travnjakom, ova dobro uložena nekretnina djeluje kao da je zalutala na pogrešan drum.
Odnarođena junakinja svoga kraja - a i naše priče - je krajem 90-tih krenula postepeno širiti postrojenja za preradu mesa. S vremenom je preuzela kontrolu nad 200-tinjak kantina Ministarstva obrane, da bi kasnije postala jedan od njegovih ključnih dobavljača hrane. Osim ovog resora, snabdijevala je i potrebe Državne granične službe, Nacionalne garde i još nekih drugih državnih institucija.
Ipak, krajem veljače 2008. su se razotkrili prvi problemi njenog poslovanja. Naime, u objektu vojne obuke "Desna" zabilježeni su slučajevi masovnog trovanja mesom upitne kvalitete, dostavljenog od tvrtke "Visit", u vlasništvu Glinjaninog zeta. Odmah iduće godine u medijima se pojavila informacija da radnici "Khutrovika" masovno provode čitave noći prepakiravajući latinoameričku govedinu u omote ukrajinskih proizvoda. Takvo meso se isporučuje po pet do deset puta višim cijenama školama diljem Kijevske regije, u kantine Ministarstva obrane i zatvore.
Valja zabilježiti i da je "Visit" pobijedio na natječaju Ministarstva socijalne politike za nabavu hrane za djecu Černobila, kojoj je onda Glinjana isporučivala nekvalitetnu hranu po visokim cijenama.
No onaj trenutak kada je sada pohrvaćena Ukrajinka "zablistala" pod svijetlom medijskih reflektora se zbio 2022. godine, kada su novinari objavili kopiju ugovora Ministarstva obrane za opskrbu hranom Oružanih snaga. Konkretno, dokument pokazuje kupnju paketa od deset jaja za 4,10 eura umjesto dotadašnjih 1,69 eura. Cijene ostale robe također su bile višestruko više. Radilo se o kupoprodaji u iznosu većim od 31.349.750 milijuna eura.
Iako je Ministarstvo obrane Ukrajine zbog ovih napisa podnijelo sudu zahtjev za zaštitu poslovnog ugleda i obvezu opovrgavanja netočnih informacija, Državni ured za reviziju je ovo odbacio.
Doduše, jaja najvjerojatnije nisu ono što je Glinjani omogućilo putovanje po svijetu i mjerkanje (pre)skupih nekretnina; ali voda možda jest, piše Slobodna Dalmacija. Naime, cijena litre na natječajima povezanim s ukrajinskom poduzetnicom je, primjerice, u 2022. skočio 80 posto. Zanimljivo je da je već dogodine Ministarstvo obrane počelo surađivati s tvornicom Obolon, koja je za ovaj artikl tražila gotovo četiri puta manje.
Prigodno, uvjeti ovih ugovora predviđali su minimalnu količinu narudžbe od najmanje 20 tona vode po lokaciji, čime su stvoreni preduvjeti da vojne postrojbe s neznatnim ljudstvom mogu naručiti vodu koja im, u stvari, nije potrebna. Preko ovog modela je Glinjana mogla uprihoditi 7.200 eura po jednoj pošiljci.
Ali to nije sve. U prvih šest mjeseci 2023. Glinjanina "Active Company" isporučila je Oružanim snagama 50,9 milijuna kompleta proizvoda za vojsku, pri čemu cijena jednog seta iznosi 3,30 eura. Ako se uzme u obzir da je cijena dnevnog obroka po vojniku u tom razdoblju bila 2,22 eura, a u Nacionalnoj gardi 2,87 eura, ispostavi se da je Glinjana samo od ove trgovine utržila 7.475.709 eura.
A koliko daleko sežu reperkusije Glinjaninog poslovanja demonstrira i činjenica da je nekadašnji ukrajinski ministar obrane, Oleksij Reznikov, u jeku oružanog sukoba smijenjen djelomično zbog nje. Jer, osim što je njegov resor poduzetnici preplaćivao jaja, isto je radio i s krumpirima. Za njih je vojska umjesto 0,22 eura, koliko su koštali u trgovinama, izdvajala čak 0,53 eura.
Andrij Borovik, voditelj Transparency Internationala u Ukrajini, izjavio je tada kako je dobro da korupcijski slučajevi, pogotovo u vojsci, izlaze na vidjelo. "Skandali su dobri. Zašto? Jer rat ne može biti izlika da se ne nastavimo boriti protiv korupcije", zaključio je.
Međutim, korupcija je i dalje čvrsto ukorijenjena u ukrajinskom društvu, o čemu svjedoče istraživanja javnog mnijenja. Na primjer, 94 posto ispitanika u nedavnoj anketi je reklo da je korupcija jedan od glavnih problema u Ukrajini, dok 61,7 posto Ukrajinaca smatra da korupcija u nabavi za vojsku najviše šteti sposobnosti nacije da se odupre i porazi Rusiju. Indeks percepcije korupcije Transparency Internationala za 2022., koji je ocjenjivao 180 zemalja na ljestvici od 0 ("visoko korumpiran") do 100 ("vrlo čist"), dao je Ukrajini ocjenu 33, što je bilo dovoljno za 116. mjesto.
Ipak, kako to već biva u društvu kojem je profit glavni i osnovni cilj, mnogi promućurni tržišni akteri vide korupciju kao sjajnu priliku za biznis. Evo, recimo obitelj Biden. Sada već notorni Hunter je 2014. postao član uprave Burisme, jednog od najvećih privatnih proizvođača prirodnog plina u Ukrajini. Tamo je, unatoč apsolutno nikakvim referencama, primao plaću od 50.000 dolara mjesečno.
Zašto je Hunter bio koristan za Ukrajince? Pa, to otkrivaju procurjeli e-mailovi s njegovog famoznog laptopa. Naime, Vadim Požarski, savjetnik uprave Burisme, je od Huntera tražio "savjet kako bi mogao upotrijebiti svoj utjecaj" u ime tvrtke. Uskoro nakon toga uslijedio je drugi mail: "Dragi Huntere, hvala ti što si me pozvao u Washington i pružio priliku da upoznam tvog oca i provedem s njim neko vrijeme. Zaista je čast i zadovoljstvo."
Nekih pola godine nakon što je Požarski zahvalio Hunteru što ga je upoznao s Joeom, tadašnji Obamin potpredsjednik je priznao da je izvršio pritisak na ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka i premijera Arsenija Jacenjuka da se riješe glavnog tužitelja Viktora Šokina, prijeteći da će uskratiti jamstvo za američki kredit od milijardu dolara. Naime, Šokin je poslije ispričao da je u to vrijeme zaista napravio "konkretne planove" za istraživanje Burisme koji su "uključivali ispitivanja i druge postupke istrage zločina protiv svih članova izvršnog odbora, uključujući Huntera Bidena".
"Pogledao sam ih i rekao: ‘Odlazim za šest sati. Ako tužitelj nije otpušten, nećete dobiti novac!‘ Pa, kurvin sine! Dobio je otkaz", kasnije se Biden stariji pohvalio Vijeću za vanjske odnose.
Gospođa Glinjana je daleko dogurala od kaljuže Čupira i računovodstvenog stola. Doduše, obje reference su joj zasigurno pomogle da se nađe u poziciji s koje kupuje i prodaje hotele od desetak milijuna eura kao na pazaru. I to što je, jasno, životnu praksu odradila u Ukrajini - zemlji beskrajnih mogućnosti za one koji se znaju snaći.
Dok se onima koji ne znaju prodaje smrt - debelo iznad cijene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....