HOLLYWOOD NAKON TRUMPOVE ODLUKE

Iranski redatelj Farhadi iz protesta ne želi da ga se pusti na dodjelu Oscara

Na dodjeli zlatnih kipića neće biti ni ekipa nominiranog dokumentarca “Watani: moja domovina” jer ne može doći junakinja filma Hala Kamil, sirijska izbjeglica
 REUTERS

Ako je filmska industrija 50-ih i 60-ih bila stup “američkih vrijednosti” i aktivni partner u hladnom ratu, već dobrih četvrt stoljeća Hollywood i filmska industrija su bastion liberala. Filmska je industrija zbog toga u SAD nerijetko na tapetu konzervativnih kritičara, kao što je - uostalom - posljednjih godina slučaj i u Hrvatskoj.

Ima li se to na umu, ne treba se čuditi da je američki film Donaldu Trumpu strelovito objavio rat. Glumica Meryl Streep još je sredinom siječnja iskoristila pozornicu nagrada Zlatni globus da bi u govoru sasjekla Trumpovu antiimigrantsku retoriku. A nakon što je krajem prošlog tjedna novi američki predsjednik ispunio predizborno obećanje te potpisao uredbu kojom zabranjuje izdavanje viza i ulazak u zemlju državljanima sedam muslimanskih država, odgovor nije dugo trebalo čekati. Ove subote, žiri festivala nezavisnog filma Sundance u Park Cityju nagradu u međunarodnoj igranoj konkurenciji dodijelio je egipatskom filmu “Incident u Nile Hiltonu”, policijskom noiru egipatsko-švedskog režisera Tarika Saleha. Iste večeri, izvršna direktorica Sundance instituta Keri Putnam posebno je pozdravila umjetnike iz islamskih zemalja koji su prisutni na Sundanceu, i pobudila gromoglasni aplauz.

Glumci se bune

U nedjelju, glumački ceh Screen Actor’s Guild podijelio je i svoje godišnje nagrade. Nagradu za sporednu mušku ulogu za film “Moonlight” dobio je glumac Mahershala Ali za film “Mjesečina” (Moonlight). Mahershala Ali dugogodišnji je istaknuti epizodist kojeg naša publika, među inim, poznaje i po ulozi beskrupuloznog PR-a Remyja Dentona u Tv seriji “Kuća od karata”. Ali, za ovu priču je možda zanimljivije da je Ali vjernik-musliman koji je na ahmadijsku inačicu islama konvertirao u 17. godini. Iste večeri, ceh glumaca je obznanio i javno pismo protiv Trumpove antiimigracijske politike, a to pismo je na dodjeli nagrada SAG pročitala zvijezda HBO-ovog političkog sit-coma “Veep”, Julia Louis-Dreyfus.

Samo nas nekoliko tjedana dijeli od dodjela nagrada Američke filmske akademije (Oscara), no mnoge su procjene da će u ovakvom ozračju Oscara za strani film gotovo sigurno dobiti nominirani iranski film, “Trgovac” režisera Asghara Farhadija, režisera koji je Oscara već dobio 2012., za film “Nader i Simin se razvode”.

Te 2012. Farhadi je preuzeo nagradu. Sada to neće biti moguće, jer je i Iran jedna od sedam zemalja čijim je državljanima daljnje izdavanje viza blokirano, a sam Farhadi je rezolutno odbacio zamisao da se u njegovom slučaju napravi iznimka. A Farhadi nije jedini koji se koncem veljače trebao pojaviti na oskarovskom crvenom tepihu, a neće to moći jer ima sumnjiv pasoš. Od dolaska na večer Oscara odustala je i ekipa nominiranog dokumentarca “Watani: moja domovina”, i to zato što u SAD neće moći ući junakinja filma Hala Kamil, sirijska izbjeglica u Njemačkoj.

Američka akademija je - dakako - najzvučnija, no ne i jedina američka kulturna institucija kojoj će nova, diskriminativna uredba pomrsiti planove. U opsežnoj priči objavljenoj u New York Timesu u nedjelju, novinarka Rachel Donadio iznijela je praktične probleme koje američke kulturne ustanove imaju nakon nove Trumpove uredbe. Sundanceov kazališni ogranak morao je otkazati projekt specijaliziranih teatarskih radionica za profesionalce iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka koji su uspješno razvijali od 2012. - i to naprosto zato što nitko od polaznika neće moći ući u zemlju.

Nema Hamleta

Neposredno pred premijeru, otkazana je produkcija “Hamleta” njujorškog off-broadwayskog teatra Waterwell, i to iz grotesknog razloga - jedan od glumaca podjele, Iranac koji u SAD-u studira, zatekao se u posjetu obitelji u trenutku kad je uredba donesena, i ne može ući u zemlju. Na udaru su i veliki muzeji koji često rade izložbe s eksponatima starih civilizacija posuđenima iz bliskoistočnih fundusa. U nevolji nisu samo oni koji ne mogu ući u SAD, nego i oni koji iz SAD-a ne mogu izići, iz straha da se ne mogu vratiti. Donadio tako navodi primjer njujorškog keramičara Shahpoura Pounyana koji živi u New Yorku i ima zelenu kartu, ali nije otišao na vlastitu izložbu u Toronto, zato što ga je strah da se ne bi mogao vratiti kući. A među brojnim primjerima koje New York Times navodi u svom pregledu možda je najapsurdniji onaj koncertne menadžerice iz New Yorka Shari Rezai, kojoj je Trumpova uredba preko noći uzela kruh. Rezai je - naime - imala malu, ali uhodanu agenciju kojoj su specijalnost bila gostovanja iranskih tradicionalnih i modernih muzičara u SAD-u. Rezai je u petak otkazala šest zakazanih gaža i gasi firmu.

Sloboda cirkulacije

Trumpova uredba ponajprije je udarac na znanstvenike, umjetnike i kulturnjake - zato što su oni bili među rijetkima koji su do sada uopće mogli cirkulirati donekle slobodno. Dok je običnim smrtnicima iz bliskoistočnih i sjevernoafričkih zemalja američka viza i dosad bila nedosežna, klasa kreativnih profesionalaca do Trumpove je uredbe ipak bila u nekoj mjeri privilegirana te uspijevala češće boraviti na Zapadu preko mreže radionica, grantova, stipendija i koprodukcija. Tim kreativnim profesionalcima oslonac na zapad često je bio i način da uopće djeluju, s obzirom da su u lokalnoj sredini izloženi u gorem slučaju progonu i cenzuri, a u boljem oskudici i nemogućnosti profesionalnog rada.

Nije uostalom slučajno što je Vaclav Havel u jeku hladnog rata i u doba najgore redogmatizacije u Istočnom bloku pozivao Zapad da “što god radio, kakve god sankcije uvodio, ne ukida kulturnu suradnju, jer time kulturnjake ostavlja izložene”.

Razumljiva odluka

S druge strane, sasvim je razumljiva i reakcija stvaralaca poput Farhadija koji u ovakvim okolnostima ne žele biti privilegirana iznimka, ma koliko to u nekoj mjeri jesu bili i do sada. U svojim dosadašnjim filmovima (“Sve o Elly”, “Nader i Simin se rastaju”, “Prošlost”) Farhadi se ponajčešće bavio sudbinama likova iz urbane, sekularne iranske srednje klase koji su razapeti između svog zapadnog mentaliteta i klasnih aspiracija te tradicionalnog okružja. Farhadijevi filmovi, uključujući i friško nominiranog “Trgovca”, bave se ljudima koji teže sekularnom Zapadu, ali su u toj težnji zapriječeni. Paradoksalno je da se Farhadi našao u situaciji likova iz svog filma.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 05:28