Krajem travnja i početkom svibnja nekoliko iranskih medija, uključujući iransku novinsku agenciju poznatu po objavljivanju sveučilišnih i studentskih vijesti Student News Network (SNN) i Khabar Online, prenijelo je da su kuvajtske novine Al-Jarida izvijestile kako "uskoro počinju isporuke egipatskih Suhoja Su-35" Iranu. Čak su najavili da bi isporuka mogla biti u kratkom roku, navevši da će se to dogoditi već "u idućih nekoliko tjedana".
Ipak, iranske vlasti brzo su demantirale te izvještaje o skoroj isporuci novih ruskih borbenih zrakoplova Suhoj Su-35. Prema posjećenoj iranskoj privatnoj novinskoj agenciji Fararu, izvješća u iranskim medijima o isporuci najnovije generacije zrakoplova u roku od nekoliko dana bila su lažna. SNN je također povukao svoj izvještaj na Telegram kanalu nakon savjetovanja s Ministarstvom obrane, koje je prošle godine objavilo da je Iran od Rusije nabavio jurišne helikoptere Mi-28N i Yak-130, uz borbene zrakoplove Su-35, kako piše Bulgarian Military.
No, zanimljivo je da je zamjenik ministra obrane Mehdi Farhi potvrdio krajem studenoga 2023. da doista postoji dogovor između Irana i Rusije o nabavi zrakoplova Su-35. Potvrđen je dolazak školskih zrakoplova Jak-130, borbenih aviona Suhoj Su-35 i jurišnih helikoptera Mi-28 u zemlju i taj proces je u tijeku, rekao je Farhi.
Ranije prošle godine počele su kružiti glasine o mogućem prekidu ugovora o nabavci Su-35, a kada je iranski ministar obrane Mohammad-Reza Gharaei Ashtiani upitan o statusu sporazuma - za koji je prvobitno objavljeno da će biti finaliziran 2022. godine - on je nagovijestio strateški zaokret. Njegovi komentari sugerirali su da bi Iran umjesto toga mogao dati prednost domaćoj proizvodnji ovih borbenih zrakoplova vrhunskih performansi.
Sada su se, kako piše Bulgarian Military, pojavila nova izvješća, koja se neizravno odnose na ovaj posao. Alžirski izvori ukazuju na to da je Alžir na rubu kupovine ili leasing ugovora za ruske Su-35. Postoje nagađanja prema kojima se radi o 24 zrakoplova Su-35 koji su prvotno bili namijenjeni Egiptu, a koji su kasnije bili namijenjeni Iranu.
Iran si to ne može priuštiti?
Prošlo je tako pet mjeseci, a ni Teheran ni Moskva nisu službeno najavili isporuku niti jednog Su-35 Iranu. K tome, ruski blogeri, vojni stručnjaci i promatrači o tome upadljivo šute, gotovo kao da dogovora nije ni bilo. Kako se navodi, Iran je po nekim procjenama na kraju odlučio usmjeriti svoja sredstva u asimetričnu imovinu, poput zemaljskih protuzračnih obrambenih sustava, umjesto kupnje Su-35 (za što neka izvješća sugeriraju da je prvobitno bilo predloženo kao posao u stilu razmjena dobara i usluga).
Nekoliko je mogućih razloga za odgodu ruske isporuke borbenih zrakoplova Su-35 Iranu, unatoč izvješćima o finaliziranom poslu koji uključuje zrakoplove izvorno namijenjene Egiptu. U prvom redu, u igri bi mogli biti logistički i geopolitički izazovi. Rusija je snažno angažirana u svoj rat u Ukrajini, što opterećuje njezine vojne resurse i proizvodne kapacitete. To bi moglo ograničiti dostupnost rezervnih dijelova ili kapacitet prijenosa napredne opreme poput zrakoplova Su-35 stranim kupcima, kao što je Iran.
Kao drugo, razvoj vojne suradnje između Rusije i Irana, uključujući i isporuku iranskih bespilotnih letjelica Rusiji, možda je zakomplicirao proces isporuke. Neki analitičari smatraju da su zapadne sankcije utjecale na Rusiju, privremeno otežavši opskrbu borbenim zrakoplovima. Konačno, i unutarnji čimbenici u Iranu također bi mogli igrati ulogu. Unatoč izvješćima o obuci pilota i pripremama za nabavku Su-35, Teheran se suočava s ekonomskim poteškoćama i domaćim nemirima, što bi moglo utjecati na njegovu sposobnost da izvrši plaćanja ili integrira tako značajnu vojnu imovinu u svoje zračne snage u ovom trenutku.
Lako se može pretpostaviti da ruski rat u Ukrajini, koji košta stotine milijuna dolara dnevno, odgađa isporuku bilo kakvog oružja. Međutim, to nije slučaj jer Rusija unatoč ratu nastavlja izvoziti, navodi Bulgarian Military. Također, rusko borbeno zrakoplovstvo nije pretrpjelo značajnije gubitke Su-35 u ratu u usporedbi sa Su-34, koji je trenutačno najviše pogođeni ruski zrakoplov novije generacije.
S druge strane, iranski ekonomski problemi mogli bi vrlo dobro objasniti stav Teherana. Ako Iran oklijeva javno priznati da se o tome radi, to bi dalo težinu komentarima ministra obrane iz 2023. u vezi s navodnim povlačenjem iz sporazuma. Rekavši ‘Mi također to želimo proizvoditi na domaćem terenu‘, Teheran to možda koristi kao strateško pokriće za prikrivanje svojih stvarnih financijskih ograničenja, a istovremeno si olakšava izlazak iz sporazuma.
Ova perspektiva odgovara procjenama koje sugeriraju da Iran možda smatra praktičnijim i isplativijim usredotočiti se na asimetrične obrambene mjere. Ulaganja u proizvodnju projektila, protuzračnih sustava i topništva imaju prioritet u odnosu na zrakoplove, budući da skupine koje podupire Iran na Bliskom istoku trenutačno imaju veću potrebu za takvim vrstama oružanih sustava.
Proučavanje iranskih zračnih snaga otkriva da one još uvijek koriste starije modele poput sovjetskih MiG-ova 29, Su-24 i američkih Northrop F-5. Iako ovi zrakoplovi više ne zadovoljavaju zahtjeve suvremenog ratovanja, posebice F-5, vjerojatno je da je Rusija diskretno unaprijedila MiG-ove 29 na neki održiviji standard.
U igru ušli i Kinezi
"Zajamčeni" iranski Su-35 mogli bi završiti po strani i zbog privlačnije ponude. Nedavna izvješća ističu tekuće razgovore između Irana i Kine, usredotočene na potencijalni dogovor o borbenim zrakoplovima J-10C vrlo napredne 4++ generacije. Ti su razgovori dobili dodatno na značaju otkako je embargo Ujedinjenih naroda na oružje Iranu ukinut 2020. godine.
J-10C, opremljen najsuvremenijim radarskim sustavima i raketnim sposobnostima zrak-zrak, predstavlja se kao pristupačno i učinkovito rješenje za modernizaciju iranske zastarjele flote. Postoje nagađanja da bi Iran mogao nabaviti čak 36 ovih zrakoplova, uz moguću financijsku potporu saveznika poput Katara
Ovaj se ugovor uklapa u širi okvir kinesko-iranske suradnje prema 25-godišnjem strateškom sporazumu potpisanom 2021. godine, koji obuhvaća vojni, gospodarski i energetski sektor. Jedan od predloženih aranžmana uključuje trgovinu Irana pristupom svojim velikim naftnim poljima u zamjenu za borbene zrakoplove, a cijeli posao procjenjuje se na oko milijardu dolara. Ovi bi zrakoplovi uvelike ojačali iransku protuzračnu obranu i utjecaj u Perzijskom zaljevu, što bi izazvalo zabrinutost i u Izraelu i u SAD-u zbog pomicanja regionalne ravnoteže moći.
Ukratko, čini se da je dogovor s Rusijom o opremanju Irana zrakoplovima Su-35 naišao na prepreku. To je vjerojatno posljedica raznih čimbenika, uključujući logistička pitanja koja proizlaze iz ruskog rata u Ukrajini, mijenjanja vojnih prioriteta i samog Irana koji se možda suočava s ekonomskim preprekama. Unatoč početnom uzbuđenju zbog potencijalne isporuke ovih visokotehnoloških zrakoplova, nije bilo nikakve službene potvrde niti pomaka od same najave.
Također, čini se da se Iran okreće nadogradnji vlastitih zrakoplova i pametnijim, isplativijim ulaganjima u asimetrične obrambene sustave, poput sofisticiranih projektila i tehnologije protuzračne obrane. Iranski interes za kineske borbene zrakoplove J-10C, posebno uz potporu regionalnih saveznika poput Katara, ukazuje da ‘bacaju oko‘ na alternativne načine modernizacije svojih zračnih snaga. Na kraju krajeva, čini se da je ugovor o Su-35 na čekanju, ako ne i u potpunosti stavljen ad acta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....