KOZMETIČKA ODMAZDA

Iran kupuje vrijeme i pokazuje slabost, a sada sve ovisi samo o jednom čovjeku. Hoće li opet ludo ‘sijati pravdu‘?

Do koje je mjere situacija izmaknula kontroli u prilog najbolje govori i činjenica da Iran ostaje posljednji racionalni akter u bliskoistočnom kupusu

Pripadnici iranske vojske

 Atta Kenare/Afp

Baš kao što se i najavljivalo, nešto prije 8 sati po lokalnom vremenu, izraelsko je nebo preplavilo nekoliko stotina iranskih balističkih raketa. Očekivano, većinu ih je uspješno presrela izraelska Željezna kupola. Cijena barela nafte istoga je trenutka porasla za pet posto.

Glasnogovornik izraelske vojske Daniel Hagari svojim se sunarodnjacima obratio samo sat vremena prije napada, potvrdivši kako očekuju „odmazdu Islamske Republike širokog opsega”, te im je dao kratke upute što činiti nakon što se oglase sirene za uzbunu.

- Uđite u zaštićena područja i ondje ostanite dok vas ne obavijestimo drugačije. Činimo sve u našoj moći da zaštitimo svakog civila Države Izrael – poručio im je.

Tako i bi.

Sirene za uzbunu oglasile su se u desetak gradova središnjeg Izraela, kao i na sjeveru Zapadne obale. Izraelski vojni radio objavio je da su polijetanja i slijetanja u zračnoj luci Ben Gurion iz predostrožnosti zaustavljena, baš kao i u susjednom Jordanu te Iraku. Samo sat vremena kasnije, promet je nastavljen više-manje kao da se ništa nije dogodilo, a to je samo po sebi indikativno.

Bez žrtava

Prema informacijama na koje se pozvao NYT, šrapneli iranskih balističkih raketa lakše su ozlijedili samo dvoje ljudi u Tel Avivu. Ljudskih žrtava zasad, nasreću, nije bilo.

Agencija Reuters javlja kako je naredbu za lansiranje projektila na Izrael izdao vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei. NYT javlja da su se na ulicama određenih četvrti u Teheranu moglo čuti usklici oduševljenja i povici „Allahu Akbar!” (Bog je velik, op.a.), nakon što su režimski mediji potvrdili da je u tijeku raketni napad na Izrael.

Američki predsjednik Joe Biden promptno je stao uz Izrael te je ključnom strateškom partneru na Bliskom istoku „svim raspoloživim sredstvima obećao pomoći u obrani od napada”. Napad Izraela pratio je iz famozne Situacijske sobe Bijele kuće, u prisustvu svoje potpredsjednice i predsjedničke kandidatkinje Demokratske stranke Kamale Harris, za koju je naglasio da je upoznata sa svim ključnim informacijama glede ove delikatne situacije.

Pitanje svih pitanja, na koje se zasad još uvijek nije iskristalizirao jasan odgovor jest – je li „to to”? Je li opasnost sada prošla? Jesu li najavljene i uspješno presretnute balističke rakete, koje nisu oduzele niti jedan ljudski život, zadovoljavajuća odmazda režimu Islamske Republike?

Razum nalaže da jest.

Isto kao u travnju

Kozmetička odmazda kakvoj smo večeras svjedočili, baš poput one u travnju, do koje je došlo zbog izraelskog napada na aneks iranskog konzulata u Damasku, jedini je razuman odgovor u ovako toksičnim okolnostima u kojima, zapravo, nikome od aktera ne odgovara direktan sukob i „rat svih bliskoistočnih ratova”.

Ukoliko se ispostavi tako, Islamska Republika ostaje posljednji Mohikanac racionalnih aktera u situaciji koja u realnom vremenu izmiče kontroli, a to je samo po sebi zabrinjavajuće.

Međutim, Teheran je posljednjim izraelskim akcijama doveden u vrlo nezahvalnu situaciju „između čekića i nakovnja”. S jedne strane, ukoliko se odluče za diplomatsko rješenje i pokušaju izbjeći direktan sukob s Izraelom (a time i SAD-om), projiciraju slabost cijeloj regiji kojoj se pod svaku cijenu žele nametnuti kao ključna sila. S druge strane, slabost projiciraju i sa svakom (novom, sljedećom) kozmetičkom odmazdom koju pred očima cijeloga svijeta i Arapskog poluotoka uspješno amortizira izraelska Željezna kupola.

A time dolazimo do sljedećeg problema – krize legitimiteta u ionako potresenom režimu Islamske Republike kojem su ove godine dodatan udarac zadali teroristički napad ISIS-a i tragičan pad helikoptera u kojem je bilo državno vodstvo.

Sama činjenica da je njihov svaki dosadašnji napad prethodno pravovremeno najavljen, očekivan, uspješno presreten i bez ljudskih žrtava, daje naslutiti da si iransko vodstvo želi kupiti vremena ovakvim kozmetičkim odmazdama. Osobito ako u obzir uzmemo da se Izraelci svoje napade ne trude podijeliti čak ni sa svojim ključnim strateškim partnerima.

I time dolazimo do najveće nepoznanice o kojoj ovisi daljnji razvoj situacije na Bliskom istoku – Benjamin Netanyahu i njegova spremnost da hrabro/ludo, ali unilateralno ‘sije pravdu‘ po Poluotoku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 12:00