Bolje škole i javne usluge, pravedniji upisi na fakultete, jeftiniji stanovi i veće stipendije, sigurniji posao. Još važnije, osjećaj da nakon završetka škole ima budućnosti, ali ne gore od one njihovih roditelja.
To su, ukratko, glavni zahtjevi i frustracije stotina tisuća francuskih učenika koji već treći tjedan blokiraju škole i ulice francuskih gradova. Ono što je počelo kao lokalno nezadovoljstvo u radničkom pariškom predgrađu Créteilu, srednjoj školi Saint-Exupéry, zbog manjka nastavnika i dotrajalosti školskih zgrada, sada se pretvorilo u nacionalnu i političku revoluciju.
Mladi bojkotiraju nastavu, pale kontejnere i blokiraju ulice barikadama u Parizu, Marseilleu, Lyonu, Lilleu, Toulouseu, Rennesu i drugim gradovima. Dosad je privedeno 6547 osoba, uglavnom maloljetnika, ozlijeđeno njih 215, a materijalna šteta se zbraja u desecima milijuna eura.
VIDEO Potpuni kaos u Francuskoj
Iako se mnogi ne slažu s metodama mladih Francuza, ono što zahtijevaju od svojih političara ne djeluje nerazumno. Traže više novca za škole i fakultete, više profesora i stručnog osoblja, manje selektivne upise, dostupnije stanovanje i studiranje te manje policijske represije. Ukratko, kako kažu, žele veću sigurnost da će im obrazovanje doista omogućiti pristojan život, a to sada ne vide.
Po tome, francuski se učenici ne razlikuju puno od ostalih. Prema istraživanju Europskog parlamenta među mladima od 16 do 30 godina, 40 posto najviše zabrinjava rast cijena i troškovi života, 33 posto klimatske promjene, 31 posto gospodarstvo i radna mjesta, 27 posto obrazovanje, a 23 posto stanovanje. Sličan obrazac vidi se i u Hrvatskoj. Prema Studiji o mladima Hrvatska 2024., 40 posto mladih pesimistično je oko budućnosti hrvatskog društva, 40 posto zabrinjava stanovanje, a gotovo polovica strahuje da neće imati posao kad završi školu ili fakultet. Uz to, trećinu brinu klimatske promjene, isto toliko njih i negativne posljedice umjetne inteligencije.
Stoga ključno je pitanje sljedeće: gledamo li sada u Francuskoj simptome generacijskog nezadovoljstva koje bi se moglo preliti i na ostatak Europe pa tako i na Hrvatsku? Inače, European Students’ Union je od sredine ožujka do sredine svibnja ove godine registrirao čak 54 odvojena studentska prosvjeda u 22 europske zemlje. Traju oni u Srbiji zbog politike, u Španjolskoj zbog preskupe rente, a u Belgiji zbog novih obrazovnih reformi.
Dakle, čeka li nas golemi europski GenZ prosvjedni val?
Karlo Vedak, 27-godišnji SDP-ov zastupnik u Gradskoj skupštini, smatra da je malo vjerojatno da će se ovakva razina nemira preliti na Hrvatsku, ali je ne bi posve otpisao.
- Mi smo imali prosvjed za Liku, imamo Hod za život i Antifašistički marš, kada pogledate na svim tim okupljanjima redovito je veliki broj mladih, bez obzira na političku pripadnost. Sve to govori da ipak mladi nisu toliko nezainteresirani za politiku, da samo vise na TikToku, itekako su zabrinuti za svoju budućnost – kaže za Jutarnji najmlađi gradski zastupnik.
U Francuskoj ekonomska situacija sada najteže pogađa mlade. Stanovanje je poseban generacijski problem. Četiri od deset mladih još žive s obitelji, kao razlog navode visoke cijene najma i slabe prihode. Prosječna studentska soba oglašava se za oko 800 eura mjesečno, a cijena kvadrata stana je blizu deset tisuća eura. Istovremeno, Francuska ulazi u razdoblje bolne štednje. Javni se dug popeo na oko 120 posto BDP-a, nezaposlenost je ponovno iznad osam posto, a država priprema nove uštede upravo u trenutku kada mladi traže veća ulaganja u obrazovanje.
Za Vedaka, situacija u Hrvatskoj u nekim stvarima vjerojatno je i gora nego u Francuskoj. Primjerice, po prekarnom radu mladih, minimalnoj plaći, osamostaljenju od roditelja, mogućnosti plaćanja najma i rješavanja stambenog pitanja.
- Kod nas ima isto problema. Od stipendija koje nisu progresivne i socijalno osjetljive, do činjenice da većina studenata ne može dobiti sobe u studentskim domovima i onda ovise o okrutnom tržištu najma. Pa iako su neki zahtjevi Francuza specifični, ono što mi se čini univerzalnim jest osjećaj generacijske neravnopravnosti. Mi smo došli u ovakav svijet, ovakvo stanje politike, tržišta i odnosa prema klimi i prirodi. Na nama je puno očekivanja, ali naslijedili smo svijet koji je puno gori nego onaj naših roditelja. Izvukli smo deblji kraj – poentira Vedak.
Uznemirujuće informacije s masovnih prosvjeda: Učeniku (15) granata raznijela ruku
Ipak, to nezadovoljstvo hrvatske mladeži rijetko se prelijeva na ceste. Za razliku od njih, Francuska ima dugu kulturu uličnog protesta. Štrajkovi, blokade, marševi i višednevne mobilizacije uobičajen su dio političkog života, i razlozi su svakakvi. Žuti prsluci krenuli su zbog cijena goriva i troškova života, radnici zbog podizanja dobi za odlazak u mirovinu, a to je izazvalo široke i masovne prosvjede. Razlika između tih prosvjeda i ovog učeničkog ipak postoji. Ovaj prosvjed nije protiv jednog zakona ili jedne reforme, nego protiv čitave društvene atmosfere, od obrazovnih nejednakosti do straha od budućnosti.
Pritom, učenički nemiri dolaze u zanimljivoj političkoj situaciji, ravno pola godine prije ključnih predsjedničkih izbora. Macron, koji se više ne može kandidirati, Francusku ostavlja s oslabljenim političkim centrom, kronično nepriuštivim stanovanjem za mlade te javnim dugom od 120 posto BDP-a i državom prisiljenom na štednju.
Mladi Francuzi, a jezgru pokreta čine srednjoškolci i studenti od 15 do 24 godine, više mu ne vjeruju i podržava ga manje od petine. Većina je sada na strani krajnje lijevog Jean-Luca Mélenchona koji se pojavljuje na barikadama i proziva Macrona za policijsku brutalnost. Više od 40 posto Francuza od 18 do 24 godine trenutačno bi glasalo za Mélenchona, a zanimljivo i njih gotovo 20 posto za krajnje desnu Marine Le Pen.
Macron mladima priznaje „tjeskobu“ i „ljutnju“, ali naglašava da nasilje nije prihvatljivo te istovremeno pojačava prisutnost policije na blokadama. Mélenchon ih podržava, a Marine Le Pen zauzima suprotnu poziciju, javni red i autoritet države, tvrdeći da Macron ne može jamčiti sigurnost i da mu prosvjedi izmiču kontroli.
Na pitanje o trendu da se mladi politički polariziraju – prema krajnjoj ljevici ili krajnjoj desnici - naš sugovornik, 27-godišnji zastupnik, misli da je razočaranost mladih mainstream politikom razumljiva. Kako kaže, nalazimo se u gerontokraciji, vladavini staraca.
- Stariji su nadzastupljeni u politici, to se vidi od Amerike do Europe. Oni kroje politiku i sve politike prilagođavaju starijima. Mlade nitko ne pita i onda nije neočekivano da mladi traže radikalnije alternative – govori Vedak.
Sad, što se Hrvatske tiče, povjerenje u politički sustav izrazito je nisko, kao i u Francuskoj. Vladi vjeruje tek 9,9 posto mladih, Saboru 9,4 posto, a političkim strankama samo 7,2 posto. Isto tako, raste politička polarizacija, a zabrinjava i odnos prema demokraciji: 30 posto prihvaća ideju snažnog vođe koji se ne mora zamarati parlamentom i izborima, dok skoro 20 posto smatra da diktatura u određenim okolnostima može biti bolja od demokracije. Posljednje istraživanje čak kaže da bi gotovo svaki četvrti Hrvat mlađi od 24 godine stao bi danas uz postrojbe ustaške Nezavisne države Hrvatske kada bi se u 2. svjetskom ratu morao opredijeliti za stranu.
- Sve je to dio trendova koje vidimo u SAD-u i na Zapadu. Polarizacija dolazi i kod nas i to je evidentno. Hoće li se ta radikalizacija i nezadovoljstvo preliti na ulice i napraviti globalnu GenZ revoluciju, nisam siguran. Nije ni revolucija ‘68 donijela toliku globalnu promjenu, svrgnula kapitalizam i sadašnji sustav vrijednosti, to sada vidimo – zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....