Hamasov napad doveo je do nezamislive promjene u Izraelu: ‘Prisilite ih, svi moraju snositi teret!‘

Hamasov napad na Izrael u listopadu prošle godine, kada je ubijeno 1200 Izraelaca i Izraelki, potaknuo je različite procese u toj državi. Jedan od najvažnijih je odnos većine stanovništva koji zagovaraju sekularni Izrael prema 1,2 milijuna pripadnika ultraortodoksne židovske manjine poznatih kao Haredi. Jer dok se rat u Gazi produljuje, a izraelski rezervisti pozivaju na produljeno ili dodatno služenje dužnosti, dugo tinjajuće podjele oko vojnih izuzeća za najreligioznije Židove ponovno su u središtu nacionalne rasprave.

Ali sada, nakon najsmrtonosnijeg dana napada na Židove od Holokausta, dijelovi izraelske zajednice ultraortodoksnih Židova, počeli su preispitivati svoju ulogu u državi, a neuobičajeno velik broj iskazao je podršku ili interes za vojnu službu, iako se velika većina Hareda još nada da će zadržati pravo da ne budu mobilizirani. Od osnutka Izraela prije 76 godina Haredi imaju napet odnos sa sekularnim Izraelcima, i to zbog pogodnosti koje je u to doba dobila mala ultraortodoksna zajednica. Za razliku od većine Izraelaca, za koje je vojna služba obavezna, Haredi su izuzeti od novačenja kako bi se usredotočili na učenje vjere, a uz to primaju značajne državne subvencije za održavanje neovisnog obrazovnog sustava koji izbjegava matematiku i znanost radi proučavanja Tore.

Kako je u međuvremenu broj ultraortodoksnih Židova porastao s 40.000 u 1948. na današnjih 1,2 milijuna ili 13 posto stanovništva Izraela (jer u prosjeku imaju šestero djece) - ti su privilegiji i izuzeća doveli do negodovanja sekularnih Izraelaca. Mnogi Izraelci smatraju da njihova vlastita vojna služba i porezi pružaju i fizičku zaštitu i financijsku nagradu ultrartodoksnoj zajednici koja daje malo zauzvrat, analizira The New York Times. S druge strane, sekularni napori da ultraortodoksne privuku u vojsku ili kao radnu snagu razljutili su mnoge Harede, koji vojnu službu vide kao prijetnju svojim životima posvećenim vjeri.

No, sada bi vojska mogla doći po neke Harede, sviđalo se to njima ili ne. Vlada premijera Benjamina Netanyahua suočava se s krajnjim rokom da ili produlji njihovo izuzeće ili ih počne uključivati u obrambene strukture. Odluka, koja sukobljava neke zastupnike Hareda sa sekularnim dužnosnicima poput ministra obrane Yoava Gallanta, koji želi povećati sudjelovanje Hareda u vojsci, prijeti rušenjem vladajuće koalicije.

"Sigurnosni izazovi s kojima se suočavamo dokazuju da svatko mora snositi teret, svaki dio stanovništva", izjavio je Gallant u govoru u srijedu, a ankete pokazuju da je većina Izraelaca za to da vlada prisili Harede da se prijave u vojsku, osobito s obzirom na to da i sve veći broj vojnika koji se vraćaju iz bitke u Gazi dovodi u pitanje odsutnost ultraortodoksnih na prvim crtama.

Ali uključivanje religioznih ultrakonzervativaca u modernu vojsku podrazumijeva vlastiti niz izazova, poput rješavanja osjetljivih pitanja koja uključuju muškarce koji služe uz žene. Ipak, više od 2000 Hareda pokušalo se pridružiti vojsci u prvih deset tjedana rata, što je dvostruko više od godišnjeg prosjeka, premda je u tamošnjoj vojsci još više arapskih Izraelaca nego ultraortodoksnih Židova.

"Ono što smo doživjeli 7. listopada smatrat će se jednim od velikih pokretača promjena u zajednici Hareda u sljedećih 30 godina", objasnio je Nechamia Steinberger, haredski rabin iz Jeruzalema. On je jedan od onih koje neki stručnjaci nazivaju modernim Haredima - to je oko deset posto ultraortodoksnih koji nastoje uskladiti svoj pobožni stil života s vrijednostima modernog Izraela, iako se većina Hareda i dalje opire takvim interakcijama. U Bene Beraqu, gradu istočno od Tel Aviva koji se smatra ultraortodoksnom prijestolnicom Izraela, nekoliko je postera izraelskih talaca koji su zarobljeni 7. listopada i čije su fotografije sveprisutne u sekularnim četvrtima. Unatoč tome, rabinske vođe u gradu nisu dirnute pozivima Haredima da služe vojsku jer se mnogi boje da će se početi kvariti ako tamošnji ljudi budu prisiljeni preskočiti redovito proučavanje Svetog pisma.

"Način pomoći je proučavanje Tore. Nitko ne smije odustati od Tore", tvrdi Meir Zvi Bergman, jedan od najcjenjenijih rabina u Izraelu, tijekom rijetke audijencije s novinarima The New York Timesa.

Yitzhak Goldknopf također je Haredi i ministar u izraelskoj vladi. Iako je ultraortodoksni vjernik, on je prvi put u životu prekršio pravila židovskog sabata 7. listopada, kada je pozvan iz sinagoge na hitan sastanak vlade, a tada je i prvi put bio u izraelskom vojnom stožeru. Sada Goldknopf kaže da se neki Haredi mogu pridružiti vojsci - oni za koje je malo vjerojatno da će uspjeti kao učenjaci Tore. "Oni koji neće učiti trebaju ići. Svijet stoji na tri stvari: Tori, molitvi i milosrđu, no stvarnost je da oni koji ne uče mogu ići u vojsku." Zatim je ponosno pokazao fotografiju vojnika na svojem telefonu. Bila je to slika njegova nećaka.