GUARDIAN SE RASPISAO O PRALJKU I SPOMENUO PLENKOVIĆA 'Ovo je prvi put da je čelnik neke države članice EU javno dao potporu osuđenom ratnom zločincu'

Prilikom izricanja pravomoćne presude optuženim Hrvatima iz BiH za ratne zločine počinjene tijekom 1993. i 1994. godine na području te države, dogodio se incident koji je trajno obilježio rad Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu.

Kao što je poznato, general Slobodan Praljak je, čuvši da mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora, popio kalijev cijanid uz riječi da on "nije ratni zločinac i da s prijezirom odbacuje presudu". Izricanje presude je prekinuto, a Praljak je nekoliko sati kasnije preminuo u bolnici u Haagu.

Njegova smrt još jednom je duboko istaknula podjele u BiH, gdje su se Hrvati u Hercegovini okupljali na misama i odali počast čovjeku kojeg smatraju herojem, dok su Bošnjaci isticali težinu ratnih zločina za koje osuđen, a neki od njih su njegov čin proglasili i kukavičkim.

Istovremeno, u Hrvatskoj su se i vladajuća stranka i većina oporbe složili da je presuda "šestorki", kojom im je potvrđeno ukupno 111 godina zatvora, duboko nemoralna. Glavni razlog za to je dio presude u kojem se ističe da su oni bili dio zločinačkog pothvata, ne čelu s prvim predsjednikom RH Franjom Tuđmanom, čiji je cilj tijekom dijela 1993 i 1994. godine bio uspostaviti etnički čistu Republiku Herceg-Bosnu pa je eventualno pripojiti Hrvatskoj. Premijer Andrej Plenković tako je u srijedu rekao da "Praljkov čin najviše govori o dubokoj moralnoj nepravdi prema šestorici".

Istovremeno, Praljkov čin je kao "junački" okarakterizirao i Haški optuženik i vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj, a sa simpatijama je o Praljku pričao i osuđeni ratni zločinac, odgovoran za zločine počinjene u Vukovaru, Veselin Šljivančanin.

O činu Slobodana Praljka mnogo se piše i u stranim medijima pa je tako jučer britanski Guardian na svojoj web stranici objavio tekst koji se bavi sigurnosnim propustima ICTY-a, ali i značaja samoubojstva za rad suda i odnose na Balkanu. Tako je novinar Chris Stephen primijetio da ovaj čin potencijalno izvrgava Tribunal ruglu, ali se dohvatio i gore spomenute izjave Plenkovića, za koju kaže da je "prvi slučaj da je čelnik vlade neke države članice EU javno dao potporu osuđenom ratnom zločincu'.

Stephen piše i da je Tribunal, između ostalog u nastojanju da spriječi ponavljanje "slučaja Praljak," imenovao suca Hassana Jallowa iz Gambije da istraži kako se Praljak dokopao bočice s kalijevim cijanidom za koju nizozemske vlasti tvrde da je uzrok njegove smrti. Za početak, istraga će se usmjeriti na činjenicu da iza Praljka nije bilo čuvara koji bi ga spriječili u njegovom činu. Naime, u većini suđenja na Tribunalu pokraj optuženika stoji čuvar - na primjer, Ratka Mladića su prije 10 dana čuvala čak dvojica.

U suđenju koje je zapravo "zatvorilo" ICTY, šestorku Hrvata iz BiH čuvala su tek dva čuvara, od kojih ni jedan nije primijetio da je Praljak u ruci držao bočicu s otrovom. Istražitelji će također morati utvrditi kako je Praljak sakrio otrov od svih kontrola, uključujući obavezni pretres i rendgen dok je napuštao kompleks pritvora.

Novinar Guardiana ističe i da Praljak nije prvi zatvorenik koji je počinio samoubojstvo u Haagu, podsjećajući na Slobodana Miloševića koji je švercao antibiotik u svoju ćeliju, kojim je ubrzao vjerojatnost da će doživjeti infarkt, što se i dogodilo 2006., pred sam kraj njegova suđenja. A tu je i Milan Babić koji se objesio u pritvoru nakon što se pokajao za zločine.

Na kraju Stephen napominje da postoji bojazan da će Praljkov čin poništiti "uspjeh suda" koji je na zatvorske kazne osudio niz ratnih zločinaca, za zločine poput genocida, etničkog čišćenja, ubojstva i silovanja, i pritom postavio niz presedana u međunarodnom kaznenom pravu.

- Ovo samoubojstvo će zacementirati javno mnijenje o Tribunalu. U Srbiji i Hrvatskoj vlasti i mediji su ionako više zabrinuti zbog optuženika, nego zbog žrtava - rekla je za Observer Mina Vidaković iz Sense News Agency.

S njom se ne slaže novinar Economista za područje Balkana, Tim Judah:

- Ne mislim da će ovaj čudni i bizarni događaj skrenuti pozornost s veće priče o postignućima Tribunala.