Pripadnici paravojnih formacija neonacističke ruske organizacije Rusič mogli bi uskoro "čuvati" rusku granicu s Finskom. Neovisni ruski portal Važnije istorii navodi da su "borci" Diverzantsko-jurišno-obavještajne skupine Rusič (DŠRG Rusič - Diverzatnsko-šturmovaja razvedovatelnaja gruppa), kao "vojno krilo" organizacije koja se, kako se čini, i sastoji samo od "vojnog krila", spremni kao "dragovoljačke narodne patrole" preuzeti nadzor i obavještajni rad na granici s Finskom.
Svoje su usluge ponudili ruskoj obavještajnoj službi FSB, a to nije čudno jer se, kako navode neovisni ruski mediji, Rusič ionako nalazi pod kapom ruskog Ministarstva obrane koje je, nakon agresije na Ukrajinu, sve te paravojne plaćeničke i neonacističke skupine stavilo pod svoju kontrolu.
Razlozi zbog kojih Rusič želi na finsku granicu su dvojaki. Prvo, ta neonacistička velikoruska skupina ima "neraščišćene račune" s državom Finskom. Naime, njezin vođa i osnivač Jan Petrovski, poznat kao Vojislav Torden, nalazi se u finskom zatvoru još od kraja 2023. godine pod optužbom za ratni zločin - mučenje i iživljavanje nad zarobljenim ukrajinskim vojnicima još 2014. - 2015. godine, kada je u Donecku buknula proruska separatistička pobuna.
Rusič predbacuje ruskim vlastima da ništa ne čine kako bi pomogle Petrovskom-Tordenu. Nije ni sasvim jasno kako se on našao u Finskoj. Prema nekim ruskim izvorima, od neovisnih do tvrdolinijaških, Petrovski je krajem 2023. godine sa suprugom i troje djece uhićen na finskoj granici jer je zapravo bježao iz Rusije u tu zemlji s namjerom da tamo zatraži azil! Nakon što je Petrovski završio u finskom zatvoru, Rusič se povukao iz Ukrajine u kojoj je dotad ratovao.
No, nije u pitanju samo Petrovski, važnija je činjenica da Moskvu uznemirava i zabrinjava alarmantni nedostatak ljudi na finskoj granici koja je praktički opustjela. Nema je tko braniti. Prema podacima finske obavještajne službe, koje prenosi tamošnja televizijska postaja Yle, ruska vojska povukla je gotovo 80 posto svog osoblja, vojne opreme i tehnike s granice s Finskom i Norveškom. Oprema i ljudstvo prebačeni su na ukrajinsko bojište.
Prema obavještajnim podacima, koje prenosi finska TV postaja Yle, dijelovi kopnenih snaga iz sjeverozapadnog europskog dijela Rusije (Karelija, Pskovska i Lenjingradska regija) sada su popunjeni s 20 posto ili čak manje vojnika, i to uglavnom ročnicima, nego što je to bilo prije napada na Ukrajinu. Na granici su uglavnom bili profesionalni vojnici ili oni "na ugovor". Prema procjenama finskih vojnih analitičara, borbena učinkovitost ruske vojske na sjeverozapadu Rusije bit će obnovljena tek tri do pet godina nakon završetka rata protiv Ukrajine.
Povlačenjem ruskih snaga s finske granice oslabljena je "obrana" regije Karelije i vojno strateški važnog poluotoka Kola te najveće sjeverne vojne luke Murmansk, sjedišta ruske Arktičke flote. Naime, poluotok Kola, pogotovo njegov zapadni dio, jedno je od "područja s najgušćim nuklearnim oružjem na svijetu", kako navode finski izvori. Baza ruske Arktičke flote je u luci Murmansk gdje su nuklearni ledolomci, brodovi i podmornice naoružane interkontinentalnim bojevim glavama, koje imaju domet nekoliko desetaka tisuća kilometara, te višenamjenske nuklearne podmornice koriste krstareće rakete 885 Jasen i 885M Jasen-M kao i krstareče rakete Kalibr te hipersonične rakete Cirkon.
Povrh toga, na poluotoku je i gusta mreža zračnih baza ruske vojske, sa strateškim nuklearnim bombarderima dugog dometa kao što su Tupoljevi Tu-160, Tu-122N i Tu-95. Tamo je stacioniran i strateški nosač podmorskih raketa Borei-A. Osim toga, uz finsku granicu prolazi jedini i važni cestovni i željeznički komunikacijski pravac koji Kareliju i poluotok Kolu povezuje s ostatkom Rusije, u prvom redu Sankt Peterburgom. Kola je sjedinjena s ostatkom Rusije samo cestom i jednom željezničkom prugom. Na Koli se nalaze važni rudnici nikla i bakra, a u Kareliji su velike zalihe i nalazišta titana i željezne rude.
Kako su naveli vojni analitičari još prilikom ulaska Finske u NATO, njihove bi snage iz Finske vrlo lako mogle presjeći ruski put do Murmanska na barem stotinu mjesta, a bilo bi ga vrlo teško osigurati i s više od milijun vojnika. Neovisni ruski portal Nastojašćeje vremja analizirao je obavještajne podatke i satelitske snimke vojnih jedinica (odnosi se na svibanj 2024. godine) u sjevernoj Rusiji, koji otkrivaju napuštenu bazu u kojoj je bilo smješteno oko 200 komada vojne tehnike u mjestu Šua kod Petrozavodska u Kareliji, a napušten je i novosagrađeni "remontni zavod" za oklopna vozila i vojne transportere u samom Petrozavodsku, dok je u selu Kamenka u Lenjingradskoj oblasti napušten vojni logor za dvije tisuće vojnika.
Napomenimo da je Norveška stara, a Finska nova članica NATO-a te da je jedan od povoda za napad na Ukrajinu, prema ruskom tumačenju, bilo "širenje NATO-a na istok". Finska je bila neutralna država nakon Drugoga svjetskog rata, tijekom hladnog rata, te do početka ruske agresije na Ukrajinu nije namjeravala napustiti taj svoj neutralni status, odnosno ući u NATO. Kad je ušla u NATO, Rusija je dobila "novih" gotovo 1300 kilometara granice sa Sjevernoatlantskim savezom, i to na vrlo teškom, zahtjevnom šumsko-močvarnom području te na Baltičkom moru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....