Suvenirnica u centru Beča je otvorena. I prazna. Prizor od kojega se Bečanima ledi krv u žilama. Bez problema mogu cijeli izlog nakićenog, šarenog dućana obuhvatiti pogledom i poslikati ga. Radije okreću glavu. Podatak o 17,6 milijuna turističkih noćenja u 2019. godini čini se danas imaginarnom brojkom. Lanjskih statistika još nema, a ovogodišnju se nitko ne usudi prognozirati. Prazna i za pogled "ogoljena" suvenirnica pesimistična je slika.
Labavije epidemiološke mjere od utorka, 14. travnja, Bečanima, tako, nisu donijele olakšanje kakvo su očekivali. Štoviše. I tih 400, za otvaranje dozvoljenih četvornih metara, danas se čini prevelikima. Osim limitiranih kvadrata, uvjet za otvorena vrata je direktan izlaz trgovine na ulicu pa shopping centri ostaju zatvoreni. Nekima od svjetski najpoznatijih vrtova - Schönbrunn gardens, Belvedere gardens, the Burggarten, the Volksgarten - rijetki Bečani šeću usamljeni kao po vlastitom vrtu.
- Do njih odsad mogu opet i tramvajem jer vožnja gradskim prijevozom je dozvoljena i za ležernije namjene, a ne kao dosad samo za strogo određena putovanja. Pritom, vidite kako je prazno? Ne moram ni brinuti o razmaku jer sam jedina - govori Bečanka srednjih godina, jedna od rijetkih koja je iskoristila "povratak" tramvajskih linija.
I dok je u tek otvorenim baumarktima - trgovina s alatima, građevinskim materijalom, keramikom i sličnim asortimanom - kakva takva gužva, trgovine odjećom, kozmetikom, obućom… zjape prazne. Ljudi se još ne usuđuju jesti "s nogu" u otvorenim pekarnicama/zalogajnicama.
Euforije nema
Labavije mjere, očigledno je, Bečanima nisu donijele očekivano olakšanje.
- Ne vjerujem ni da će druga runda, najavljena za sredinu svibnja, kad bi se trebali otvoriti frizeraji, kozmetički saloni i slični obrti te hoteli i ugostiteljski objekti, muzeji i knjižnice, proći znatno drugačije. Ljudi su oprezni. To vidim i kod sebe, a spadao sam u one ležernije. Sve me ovo promijenilo, a toga sam postao svjestan u zadnja dva dana, kad mogu šetati trgovinama, što inače volim, a sad u njih ne ulazim - govori prolaznik koji s platnenom vrećicom iz trgovine žuri doma, kaže - u sigurno. Na izloge otvorenih dućana nije se ni osvrnuo.
Kulturna su događanja, za početak ona manja, Austrijanci predvidjeli za srpanj.
Ipak, ranije će, već od 2. svibnja Bečani smjeti jahati, igrati tenis i golf, ali još uvijek ne i vježbati u fitnes centru.
No ionako, euforije nema.
Građani Beča pridržavaju se svih vladinih mjera: od nošenja maski i gumenih rukavica do držanja razmaka od dva metra, ne izlaze i ne grupiraju se. Ako se neke mjere i dovode u pitanje, kazne su drastične. I vrlo često odokativne, kažu. Kazna za nepridrzavanje razmaka može iznositi i do 600 eura.
Šetnja Bečom u četvrtak je, trećeg dana ležernijeg režima, u vrijeme uobičajene špice prometa između tri i pet sati poslijepodne, djelovala poput šetnje nedjeljom predvečer. I to, da nije bilo sunca i visokih temperatura, šetnje sredinom mjeseca siječnja. Beč je tad, nakon zatvaranja Adventa, tradicionalno najmirniji.
Grad je u ovim danima korone definitivno izgubio svoj šarm svjetske metropole.
Centrom grada ne šetaju raznorazne grupe turista iz cijelog svijeta. Nema tradicionalno radoznalih Japanaca koji o putovanju Europom sanjaju cijeli zivot, nema pomalo izgubljenih Kineza koji u Swarovskom ostavljaju prava mala bogatstva. Nema bogatih Rusa ni Arapa.
Sve je nekako uspavano, mirno, pomalo apokaliptično. Trgovci su uglavnom zabavljeni sređivanjem izloga. Kupaca nema.
Grad koji je deset puta zaredom proglašen za grad s najboljim standardom života, trenutno se ne bori “samo” s koronom nego i s nekom, govore Bečani, pritajenom tugom. Nedostaje smijeh, nedostaju raznorazni štandovi, druženja s prijateljima, nedostaju terase i kave, wiener snicla i krumpir salata... stolovi i stolci sunčaju se sami… povezani lancima. Prazni. Nedostaje Sachertorte i redovi turista ispred Sacher kafica, jer posjetiti Beč a ne probati Sacher tortu je za mnoge nezamislivo. Godišnje se ispeče 300.000 ove torte, a danas se nigdje ne može kupiti niti naručiti online. Misterij je zašto. Kao da bi online naručivanje sacherice oskrnavilo ovu austrijsku tradiciju.
Svi su hoteli zatvoreni. Nema uličnih svirača, pitamo se gdje su prosjaci.
- Nama nedostaje život u Prateru. Djeca, koja poput mojih, vuku mame i tate od jednog ringišpila do drugog. Nema šećerne vate. Nema sladoleda - kaže nam Bečanka, koja s klincima prolazi pored jednog od najpoznatijih lunaparka na svijetu.
Čudna je slika kad niti djeca, jedno oko tri, drugo oko pet godina, ne vuku prema ulazu. Vjerojatno im, kao i nama, pusti ulaz i zaustavljeni ringišpil, bez adrenalinskih vrisaka koji su ovdje vječita zvučna kulisa, Prater djeluje otužno. Mrtvo. Vlak smrti bez ljudi koji vrište izgleda kao čelična nakaza.
Riesenrad, bečki kotač, koji je izgrađen 1897. godine i dosad bio samo jednom zatvoren zbog požara u vrijeme Drugog svijetskog rata, stoji već mjesec dana.
- Ni poluprazan grad, ni ljudi koji uglavnom sami koračaju bečkim ulicama i ta neka pritajena tuga, ne pogađaju nas toliko kao taj, danas zaustavljen, nijemi svjedok bečke povijesti - kažu nam elegantne Bečanke u zlatnim godinama.
Pedesetak metara od Pratera, u najdužoj Aleji grada (dugačkoj oko 6 km) drukčija slika. Napokon optimizam. Život tu prkosi i virusu i karanteni.
Mnogobrojni biciklisti, joggeri i šetači upijaju sunce, pokušavaju uhvatiti barem trenutak normalnosti. Svejedno se i ovdje osjeća strah. Ljudi jedni druge izbjegavaju u širokom luku i skoro svi nose maske, koje su postale nezaobilazan modni asesoar. Policija je sveprisutna i opušteno trenira strogoću.
- Za mene je opuštanje mjera značilo da izađem van, budem u prirodi, a da ipak vidim živu dušu i osjetim neki muving. Koliko primjećujem, iste su želje imali i sugrađani jer samo ih ovdje vidim više od desetero na istom mjestu. Čudna mi je ta distanca, da nema sudaranja dok jedni pokušavaju uloviti badmingtonsku lopticu, a drugi se natjeravaju biciklom. To se jednostavno više ne radi. Igramo se drugačije - letargičan je jogger u Aleji grada.
Proljeće je tako, nekako neprimjetno, gotovo stidljivo stiglo u Beč.
- Zaokupljeni brigama i strahom od budućnosti, ne primjećujemo rascvjetale jorgovane i ignoriramo razlistale platane. Nevidljiva je opasnost, iako se bečko zdravstvo i bečka Vlada vrlo uspješno bore protiv nje, ipak pobijedila. Barem u ovom trenutku - sjetna je gospođa Barbara.
Dojam u Beču je da se ljudi osjećaju bolje i sigurnije u zatvorenom režimu, ma koliko god to nakon izoliranja čudno zvučalo.
- Kad su brojke umrlih zastrašujuće kakve jesu, rijetko se misli o bilo čemu, osim o zdravlju - zaključuje Barbara.
Hladni su Austrijanci u krizi pokazali drukčije lice, uglavnom nepoznato strancima koji ovdje žive. Solidarnost i iskrenu brigu jednih prema drugima, neovisno tko je odakle, kažu nam Crnogorci s adresom u Beču tri desetljeća. Grad Beč ovih dana poklanja 5000 laptopa djeci koja nemaju mogućnost pratiti online nastavu, a za sve je učenike i nastavnike besplatan MS Office Paket.
Nesigurna budućnost
Današnja se disciplina i preferiranje četiri zida još prije mjesec dana činila iluzornom. Iako su iz Vlade i gradskih stožera upozoravali da nema razloga za stvaranje zaliha, bečka je suzdržanost, pričaju nam, netragom nestala.
- Pustošile su se trgovine hranom. Dok su Nizozemci čekali u redovima za marihunu, Francuzi kupovali vino i kondome, Austrijanci su, baš kao i Hrvati, skladištili toaletni papir i kvasac.
Danas ih, pak, iako su otvoreni, dućani ne zanimaju. S nestrpljenjem i doslovno žudnjom pričaju o budućim susretima s rodbinom i prijateljima. Frizeri su drugi na listi prioriteta Bečanki - govore nam.
Na izbjegavanje trgovina utjecali su i mnogobrojni gubitci radnih mjesta.
Austrija danas ima više od pola milijuna nezaposlenih, 562.000, što je 52 posto više nego u isto vrijme lani. Zaposleni rade skraćeno i primaju 80 % redovne plaće - 90 % novca plaća država, tvrtke osiguravaju preostalih 10. Zemlja je za svladavanje krize zasad namijenila 40 milijardi eura.
Ono što najviše brine prosječnog Austrijanca je nesigurna budućnost. Najveći je strah od nezaposlenosti, siromaštva i lošeg standarda. Međunarodni monetarni fond prognozira najveću recesiju od tridesetih godina prošlog stoljeća, s Austriji će, projekcija je, BDP pasti za 7 %. Austrijska Vlada od početka krize uživa veliku podršku stanovništva. Iako su Austrijanci već mjesec dana vrlo, vrlo disciplinirani i odgovorni, klima se polako mijenja i mnoge se vladine odluke preispituju. Najviše ih muči netransparentno planiranje budućnosti. Iako su ga na početku pandemije bespogovorno slušali i uvažavali, austrijski je kancelar Sebastian Kurz sve češća meta kritike građana. Nervira ih svojim “svestranim ekspertizama” po pitanju zdravstva, školstva i gospodarstva
- Kao blijeda kopija je Donalda Trumpa - opisuju. Prater će se otvoriti, Schenbrun biti veličanstven, Sachertorta ukusna. Naizgled jednako, ali nikad više isto. Bečani to znaju.
Korona pandemija u Austriji je, čini se, pod kontrolom. Iako je još pred kraj ožujka upozoravano da bi u Austriji mogao uslijediti talijanski scenarij, već početak travnja demantirao je crne prognoze. U zemlji je u nedjelju bilo 14.749 oboljelih, od toga 2159 u Beču. Smrtnih slučajeva bilo je 452 u Austriji, a 88 u Beču. Ozdravljenih 10.501, od toga 1552 u glavnog gradu. U bolnici je trenutno 855, a od toga u bečkim bolnicama 161. Na intenzivnoj je 204 osoba u Austriji, u Beču 32. Napravljeno je 179.243 testova u Austriji, a 37.250 u Beču.