Forest City zamišljen je kao luksuzni grad za 700.000 ljudi. No umjesto toga, grad izgrađen na umjetnim otocima pred obalom Malezije danas je gotovo prazan – s desecima praznih nebodera, pustim ulicama i stanovima u kojima se godinama skuplja prašina.
A upravo ono što je trebalo biti njegov najveći neuspjeh pokazalo se privlačnim kriminalcima. Gotovo napušteni kompleks postao je pogodno mjesto za organiziranje internetskih prevara, skrivenih iza fasade luksuznog stambenog naselja.
Kada su ga kineski investitori 2016. predstavili javnosti, projekt vrijedan 100 milijardi dolara opisan je kao „raj za cijelo čovječanstvo“. Na umjetnom otoku površine 14 četvornih kilometara trebao je nastati luksuzni grad s hotelom visoke kategorije, golf-terenom, vodenim parkom te modernim stanovima i uredima. Deset godina poslije, međutim, procjenjuje se da ondje živi manje od jedan posto planiranog broja ljudi.
Jedan od prvih kupaca, investitor Jason Deng, 2016. je ondje kupio čak pet nekretnina.
„Tada su ga opisivali kao zlatni grad, vrlo, vrlo lijep“, kaže Deng i priznaje da je pogriješio. „Da sam znao da neće biti tako dobro, ne bih kupio toliko stanova. Mislio sam da će biti puno, puno bolje.“
Umjesto zamišljenog luksuznog grada, Forest City je posljednjih godina postao svojevrsni grad duhova – i upravo je njegova praznina privukla novu vrstu stanara.
Sredinom srpnja malezijska policija upala je u dva centra za internetske prevare koji su djelovali na čak 32 lokacije unutar Forest Cityja. Uhićeno je 335 ljudi, a zaplijenjena je imovina vrijedna oko milijun malezijskih ringita (oko 212.000 eura), uključujući 313 računala, 1.557 mobitela, 17 prijenosnih računala i 10 modema.
Prema policiji, iz dva velika centra – jedan je zauzimao 27 stanova na pet katova stambene zgrade, a drugi je bio raspršen u pet bungalova – kriminalne skupine organizirale su kripto-prevare i ljubavne prevare usmjerene na žrtve u inozemstvu. Među uhićenima bilo je 309 kineskih državljana, 19 Indonežana, troje Malezijaca i četvero državljana Mjanmara. Malezijska policija surađuje s Interpolom u potrazi za osobom za koju se vjeruje da stoji iza operacija.
Stručnjaci i lokalni stanovnici, međutim, smatraju da je policijska akcija vjerojatno tek vrh ledenog brijega. Forest City uklapa se u širi trend razvoja međunarodne industrije internetskih prevara koja se posljednjih godina brzo širi i postaje sve organiziranija.
„Mnoge od tih organizacija danas više nalikuju multinacionalnim kompanijama nego tradicionalnim organiziranim kriminalnim mrežama ili bandama“, kaže John Wojcik, analitičar tvrtke TRM Labs koja istražuje kriminal povezan s kriptovalutama. „Imaju posebne timove za novačenje, IT-odjele, stručnjake za pranje novca i vlastitu infrastrukturu.“
Vlasti i stručnjaci smatraju da su ljudi koji su djelovali u Forest Cityju vjerojatno povezani s kriminalnim mrežama koje su se doselile iz Kambodže. Ta je zemlja posljednjih godina postala jedno od svjetskih središta industrije internetskih prevara, a tamošnje se vlasti od kraja prošle godine pojačano obračunavaju s takvim kriminalcima. Procjenjuje se da je u samo nekoliko mjeseci oko 300.000 ljudi napustilo Kambodžu nakon sve češćih policijskih racija.
No Forest City razlikuje se od poznatijih kriminalnih kompleksa u kambodžanskom Sihanoukvilleu ili na granici Mjanmara. Ondje se prevare nisu odvijale u velikim, ograđenim kompleksima, nego gotovo neprimjetno – u luksuznim stambenim zgradama i kućama, tik uz stanove ljudi koji često nisu ni znali što rade njihovi susjedi.
Kevin, stanar Forest Cityja koji radi i u prodaji nekretnina, kaže da vjeruje kako prevaranti još uvijek djeluju u nekim apartmanima. Zbog straha od posljedica njegovo je ime promijenjeno.
„Znamo što rade“, kaže. „To je zapravo vrlo čest problem u Johoru i Kuala Lumpuru, ali posebno u Forest Cityju. Forest City je vrlo poseban.“
Jedan od razloga zbog kojih je Forest City toliko privlačan kriminalcima upravo je njegova reputacija napuštenog grada. Kevin tvrdi da tvrtka potencijalnim kupcima govori kako u kompleksu živi 23.000 ljudi.
„Kada razgovaramo s klijentima ili kupcima, tvrtka nas uči da kažemo: ‘Ovdje već živi 23.000 stanovnika‘“, kaže. Stvarna brojka, dodaje, „manja je od 5.000“.
U takvom okruženju kriminalci mogu djelovati gotovo neprimjetno.
„To je razlog“ zbog kojeg su odabrali Forest City, smatra Kevin. „Imaju vlastitu privatnost... Nitko ne dolazi ovamo.“
A projekt koji je trebao postati simbol budućnosti zapravo je propao zbog niza velikih ekonomskih i društvenih problema. Forest City razvijali su Country Garden, jedan od najvećih kineskih investitora u nekretnine, i malezijska privatna kompanija Danga 88, pod kontrolom malezijskog sultana Ibrahima Iskandara. Zamišljen je kao ekološki prihvatljiva metropola za imućne kineske kupce.
Pandemija covida, kriza kineskog tržišta nekretnina i ograničenja zaduživanja kineskih građana, međutim, srušili su velike planove. Projekt je gotovo potpuno zastao.
„Svjetla su još uvijek upaljena, ali gotovo nitko nije kod kuće“, slikovito opisuje stanje BBC.
Upravo je takav prostor postao svojevrsni mamac za kriminalce. Wojcik kaže da Forest City pokazuje zašto organizirani kriminal privlače propali luksuzni projekti.
„Forest City odražava uvjete koje organizirani kriminal već godinama traži – reprezentativnu lokaciju reklamiranu kao prestižan, luksuzan i planski izgrađen pametni grad koji nikada nije ni približno ostvario tu viziju“, kaže.
Takvi projekti kriminalcima nude upravo ono što im treba: modernu infrastrukturu, velik broj praznih nekretnina i međunarodnu povezanost, a sve je pritom prekriveno fasadom legitimnog poslovanja. Zbog toga je teško na vrijeme uočiti što se zapravo događa iza zatvorenih vrata.
Sličan obrazac već je viđen u Shwe Kokkou, takozvanom turističkom gradu na granici Mjanmara i Tajlanda, oko 1.800 kilometara sjeverno od Forest Cityja. I on se predstavlja kao sigurno odmaralište za kineske turiste i utočište za bogate, no iza luksuznih vila i uređenih ulica krije se središte prevara, pranja novca i trgovine ljudima.
Unatoč svemu, Forest City se i dalje reklamira kao buduće središte ulaganja u nekretnine, tehnoloških inovacija i poslovanja bez poreza. Od prvotno planiranog projekta dovršeno je tek između 15 i 20 posto. Stručnjaci upozoravaju da upravo takva poslovna i luksuzna fasada može kriminalnim skupinama poslužiti kao svojevrsni trojanski konj.
„Kada se kriminalne skupine mogu sakriti iza naizgled legitimnih kompanija u običnim poslovnim kompleksima, ne samo da ih je teže otkriti i zaustaviti, nego mogu steći i ozbiljnu moć i utjecaj zahvaljujući ogromnoj zaradi koju ostvaruju“, kaže Wojcik.
Industrija prevara pritom postaje sve profesionalnija. Iako se i dalje velikim dijelom oslanja na ljude koji su žrtve trgovine ljudima i prisiljeni na rad pod prijetnjama, stručnjaci primjećuju i novi trend: kriminalne organizacije počinju aktivno privlačiti iskusne prevarante, nudeći im veće plaće i bolje uvjete rada.
Na Telegram grupama u kojima se nude poslovi u centrima za prevare iskusni kriminalci čak objavljuju životopise u kojima navode svoje iskustvo u prevarama i traže nove poslodavce.
„To je znak da industrija sazrijeva u profesionaliziranije kriminalno poduzeće“, kaže Wojcik i upozorava da su prisila i iskorištavanje i dalje vrlo česti.
Megaprojekt od 100 milijardi dolara pretvoren u ‘grad duhova‘: ‘Jezivo je, želim samo pobjeći!‘
Forest City nije prvi slučaj takvih operacija u Maleziji. Tijekom 2022. vlasti su uhitile ljude povezane s više centara za prevare koji su djelovali iz bungalova i apartmana u saveznoj državi Johor, Penangu i Kuala Lumpuru. Iako su velike policijske akcije poslale poruku da za takve aktivnosti nema tolerancije, stručnjaci upozoravaju da Malezija i dalje ostaje dom utjecajnim kriminalnim mrežama.
A u Forest Cityju, čini se, postoje znakovi da problem nije nestao.
Kevin kaže da je odavno „javna tajna“ da se ondje odvijaju prevare. Ono što ga je iznenadilo nije postojanje kriminalaca, nego činjenica da je policija ovaj put doista učinkovito reagirala.
„Siguran sam da ih ima još“, kaže, ali nije jako zabrinut zbog činjenice da bi njegovi susjedi mogli varati ljude za stotine tisuća dolara.
„Mene nije briga“, kaže. „To nije moj posao... Ovdje radim samo zbog plaće.“
Ni drugi stanovnici ne djeluju posebno zabrinuto. Phillip, čije je ime također promijenjeno, preselio se prošle godine iz Singapura, privučen relativno jeftinim nekretninama i činjenicom da je za svoj novac mogao dobiti više. Radi u tehnološkom sektoru i kaže da je vrlo zainteresiran za kibernetičku sigurnost.
„Da, prevaranti su mi možda pred vratima, možda su moji susjedi... možda su među onima koji vode jednu od tih kriminalnih skupina. Na kraju dana, kamo god da odeš – ovo će se događati“, kaže.
Dodaje da ga vijesti o centrima za prevare u njegovu kompleksu nisu iznenadile. Ono što ga jest iznenadilo jest činjenica da se u Forest City sve više ljudi doseljava.
Upravo su mir i tišina bili jedan od razloga zbog kojih je odabrao taj kompleks. Sada mu je drago što se nekadašnji „grad duhova“ ipak počinje pretvarati u mjesto u kojem ljudi žele živjeti.
„Toliko je ljudi izgubilo novac na tim projektima“, kaže. „Ali posljednja tri mjeseca vidiš upaljena svjetla u stanovima. Od jednog stana na 20 sada smo možda došli do jednog na pet.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....