
Nepredvidljiv. To je bila riječ kojom se najčešće opisivalo Donalda Trumpa, bilo prije izbora, bilo nakon izbora, bilo da su ocjenu davali politički analitičari, njegovi protivnici, rivali ili čak i saveznici. Nitko stoga nije očekivao pretjerano miran početak nove američke administracije, naročito s obzirom na niz predizbornih obećanja koje je trebalo ispuniti. No da će ponašanje novog predsjednika biti toliko eratično, naročito na vanjskopolitičkom planu, mnoge je zateklo. Prije svega - američke saveznike.
‘Vraćaju‘ Panamski kanal, makar i silom? Žele kupiti ili pridružiti Grenland? Kanada bi trebala postati 51. država SAD-a. Putin je odjednom prijatelj, a Zelenski diktator? Kad posložite sve ove poruke, koje su proteklih mjeseci izlazile iz Bijele kuće u raznim oblicima, jasno je da američke saveznice, prije svih NATO članice, ozbiljno promišljaju o tome je li Washington njihov prijatelj. Ili, nedajbože, čak i potencijalni suparnik?
To pitanje naročito je nezgodno za tri skupine zemalja - NATO članice, SAD-u susjedne države i one na čiji je teritorij Trump bacio oko, ali i sve one koje od Amerike kupuju velike količine oružja (Kanada je blagoslovljena time da se nalazi u sve tri kategorije).
Za ovaj tekst posebno nas zanima posljednja kategorija - zemlje koje kupuju naoružanje od SAD-a. Budući da je od 2019. do 2023. Amerika bila zaslužna za 42 posto globalnog izvoza oružja, možemo reći da je tih bilo puno.
Najrazvikaniji proizvod američke vojne industrije u tom periodu - a svakako jedan od najskupljih i najpopularnijih, jest borbeni avion pete generacije F-35 Lightning II. Reklamiran kao najmoderniji borbeni avion na svijetu (vjerojatno i jest), dugo vremena jedini iz svoje generacije uopće dostupan na tržištu, F-35 našao je partnere u razvoju i kupce diljem svijeta. Osim SAD-a, ovaj je avion kupilo ili naručilo još 19 država diljem svijeta, a već do kraja siječnja ove godine isporučeno je više od 1100 primjeraka u četiri varijante (konvencionalna A, STOVL B i C za nosače aviona i posebna verzija za Izrael - Adir).
Među korisnicima ovog aviona već sad su Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Norveška, Nizozemska, Australija, Japan, Južna Koreja... A svoje primjerke čekaju i Poljska, Finska, Češka, čak i Njemačka, da navedemo samo neke. Neke od ovih država, poput UK-a, aktivno su sudjelovale u njegovu dugom i bolno skupom razvoju.
PROČITAJTE VIŠE Ovo je fotografija o kojoj bruje fanovi avijacije diljem svijeta
I sve su te zemlje odabirom F-35 u velikoj mjeri vrlo vjerojatno bile zadovoljne. No, onda je jedan sastanak u Ovalnom uredu pokazao kako brzo i dojučer najbliži saveznici mogu doći na Trumpovu crnu listu (ali se i s nje koliko-toliko ukloniti) pa su se analitičari, političari, ali i laici počeli pitati koliko je SAD pouzdan saveznik. I najvažnije za ovaj tekst - koliko je pouzdano njihovo oružje. A naročito ono najskuplje, poput aviona F-35.
Može li se i on, pitali su se neki, isključiti samo pritiskom na kakav skriveni gumb duboko u podrumima Pentagona? I da onda, u hipotetskom sukobu, pilot Janni, umjesto da nacilja svojeg protivnika Sergeja novim AIM-260 JATM projektilom, najednom stane u zraku kao skamenjen i sruši se u jedno od tisuća finskih jezera.
Kratak odgovor je - ne može.
- Nemamo naznaka da je to moguće. F-35 nije letjelica na daljinsko upravljanje. Program se oslanja na svjetsku logističku podršku, s rezervnim dijelovima koji cirkuliraju između zemalja korisnika - rekao je belgijski general Frederik Vansina, a piše uvijek dobro upućeni Joseph Trevithick za The War Zone.
Osim njih, i švicarsko ministarstvo obrane opovrgnulo je da se F-35 može najednom "ugasiti u zraku". Nije moguće, primjerice, ‘daljinski kontrolirati‘ ili ‘blokirati‘ borbene zrakoplove F-35A vanjskom intervencijom u elektroniku, naveli su u priopćenju. Švicarci su dodali i da "ne trebaju nikakvu privolu" da bi koristili bilo koje oružane sustave (projektile) na avionu, već to mogu učiniti autonomno, po svojoj želji i potrebi.
Konačno, prije nekoliko je dana i sam proizvođač F-35-ica, Lockheed Martin (prema prihodima najveća vojno-obrambena kompanija na svijetu), poslao mail portalu The War Zone u kojem odbacuju tvrdnje da postoji famozni "kill switch", to jest gumb kojim se može deaktivirati F-35.
PROČITAJTE VIŠE Srbija bi Rafale mogla platiti osjetno više nego što se mislilo
Kako piše Trevithick, "nema dokaza da F-35, neovisno u čijoj je službi, ima neki oblik sposobnosti koja bi se mogla iskoristiti tako da se avione onesposobi klikom na doslovni ili metaforički gumb". No, ovdje urednik The War Zonea dolazi do ključnog "detalja". Prvo, F-35 potpada pod izrazito stroge kontrole američke vlade te se, barem dosad, izvozio samo vrlo pouzdanim saveznicima. Prije nekoliko godina Turska je tako izvisila iz programa jer je Erdogan odlučio kupiti ruske PZO sustave S-400 pa ih upariti s ovim avionima - nije išlo.
Ali čak i kad ste jednom postali sretni kupac novih F-35-ica (i platili nekih šest milijardi eura za 36 komada), trebate prvo dobiti sve te avione, obučiti pilote i tehničare. A to traje godinama, plus još malo više u slučaju ovog programa i uz neke neočekivane probleme koji stopiraju isporuke na koji mjesec. I već tako vezani s proizvođačem i američkom vladom postajete još više ovisni o svakom obliku njihove podrške, a bez koje ni famozne F-35-ice ne vrijede puno.
- Ne treba vam "gumb za gašenje" da biste ograničili učinkovitost oružanog sustava koji ste izvezli. Samo prestanite pružati podršku za njega i sustavi će sami polako odumrijeti, neki čak vrlo brzo - piše Tyler Rogoway iz TWZ-a i dodaje ključnu rečenicu:
- Što je sustav napredniji, to će degradacija biti brža (a F-35 je po svim kriterijima "baš napredan")
Dakle, dovoljno je ukinuti održavanje i svu drugu logističku podršku i krajnji je korisnik u ozbiljnom problemu. Nadalje, kako piše TWZ, Lockheed Martin i Pratt & Whitney (proizvođač motora za F-35) imaju ogromnu kontrolu nad gotovo svim aspektima održavanja F-35-ica. Štoviše, mnoge kritične komponente zapečaćene su za kontrolu izvoza te traže da se servisiranje odradi u određenim objektima koje je isključivo SAD odobrio. I koji gotovi nikad nisu u zemlji korisnici aviona.
PROČITAJTE VIŠE Kako Izrael štiti svoje nebo
Jedina u nekoj mjeri neovisnija varijanta F-35-ice je izraelski Adir, koji ima i dozvoljava određene modifikacije softvera i održavanje na razini skladišta te pruža veći stupanj operativne autonomije nego što uživaju druge američke savezničke nacije. Ali čak se i Izrael i dalje oslanja na vanjske izvore rezervnih dijelova. Plus, možemo sa sigurnošću reći da ta zemlja, za razliku od svih drugih, neće imati baš nikakvih problema s pouzdanošću SAD-a kao partnera.
S druge strane, 12 europskih zemalja nije baš tako spokojno zbog nove američke administracije. A pritom većina od više od 600 naručenih najmodernijih borbenih aviona, koji bi svoje mjesto u Europi mogli naći do 2035., još nije ni isporučena.
Ukratko, nije problem Europe u tome da bi Amerikanci nekim famoznim prekidačem mogli ugasiti oružje koje su im prodali. Problem je da Europa većinu tog oružja i povezanih sustava ili ne proizvodi sama, ili to ne radi u dovoljnoj mjeri. Dovoljno je pogledati razvoj borbenog aviona šeste generacije, koji je podijelio kontinent (UK, Italija plus Japan vs. Njemačka, Francuska i Španjolska) i za koje i dalje nismo sigurni hoće li se ikad realizirati. Ili da budemo baš zločesti - Europa ne može proizvesti ni milijun granata za Ukrajinu u dvije godine. Možda prvo da to savladamo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....