U nastavku donosimo:
- što je poručila šefica EU diplomacije Kaja Kallas i kakav bi “prag” hibridnih napada novi mehanizam trebao obuhvatiti
- kako se prijedlog “sigurnosnog protokola za hitne slučajeve” uklapa u postojeći EU Playbook i odnose s NATO-om
- koje dileme otvaraju izjave Andriusa Kubiliusa o “bolnom odgovoru” i što to znači za vjerodostojnost odvraćanja
- zašto je slučaj Ališera Usmanova i Mihaila Fridmana test jedinstva u sankcijama i što otkriva o procedurama u Bruxellesu
- koje institucionalne prepreke ističe Ursula von der Leyen te što bi značio europski ekvivalent “Članka 4.”
“Moramo biti oprezni jer u obavještajnim podacima vidimo da Rusija planira više sabotažnih činova", rekla je šefica vanjske politike EU Kaja Kallas prilikom dolaska na sastanak Vijeća za vanjske poslove u formatu ministara obrane, održan u ponedjeljak u Bruxellesu, prenosi Euronews. Novi bi mehanizam, rekla je, obuhvatio incidente koji spadaju “ispod praga oružane agresije", ali ipak zahtijevaju odgovor. Teme sastanka bile su vojna podrška Ukrajini, a u sklopu aktualnih pitanja, kako stoji u službenoj najavi, “Vijeće će potom biti informirano i razmijeniti mišljenja o hibridnim prijetnjama i situaciji na Bliskom istoku".
Ideja koji donosi general Mattis
Hibridne prijetnje danas su sveprisutne, a prag o kojem govori Kallas star je najmanje deset godina. Pojam je u širu vojnu raspravu ušao 2005. tekstom generala Jamesa Mattisa, kasnije ministra obrane koji je Trumpu podnio ostavku, i potpukovnika Franka Hoffmana.
Hoće li doista izbiti pravi rat i tko su, zapravo, ljudi koji nam to govore
Stručni krugovi točkom ulaska u javni diskurs ipak smatraju Hoffmanovu monografiju “Conflict in the 21st Century: The Rise of Hybrid Wars" iz 2007. Hoffman je hibridnim ratovima zvao spoj konvencionalnih sposobnosti, neregularnih taktika i formacija, terorizma i kriminalnog nereda. Ali, to je opis bojišta. Nakon Krima pojam je sišao s bojišta: Europska unija 2016. hibridne prijetnje opisuje kao djelovanje koje ostaje ispod praga formalno objavljenog rata. Kallas danas govori o pragu oružane agresije. Limes je preimenovan, problem je ostao: hibridni napadi u pravilu ne dosežu razinu Članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora koji jamči kolektivnu obranu.
“Ako se suočavamo s hibridnim ratovanjem, moramo imati hibridnu obranu", rekao je Andrius Kubilius, povjerenik EU za obranu. “To je vrlo jasno. Razmotrit ćemo kako odrediti koja sredstva moramo biti spremni upotrijebiti", dodao je, prenosi Financial Times.
Na bolan napad, kaže, treba odgovoriti jednako bolno. To je “milo za drago", strategija kojom je Robert Axelrod u “The Evolution of Cooperation” (1984.) pokazao kako i sebični igrači uzvraćanjem dolaze do suradnje. Ali, ona djeluje samo ako druga strana zna da ćeš uzvratiti svaki put. Thomas Schelling je u “Arms and Influence” (1966.) pokazao da odvraćanje ne počiva na oružju, nego na vjerodostojnosti obveze.
Kubiliusova rečenica djeluje logično i razumno. Kao i sljedeća: “Zadnjih su godina EU i države članice sve više izložene hibridnim prijetnjama, odnosno neprijateljskim aktivnostima kojima je cilj destabilizirati regiju ili državu. Europska komisija i visoka predstavnica danas su donijeli Zajednički okvir kako bi se suprotstavilo hibridnim prijetnjama te ojačala otpornost EU-a, njegovih država članica i partnerskih zemalja te istodobno osnažila suradnja s NATO-om u borbi protiv tih prijetnji."
Taj “danas" je 6. travnja 2016. Nakon Krima, razumljivo. Iste godine stigao je operativni protokol za suzbijanje hibridnih prijetnji, u Bruxellesu zvan EU Playbook, revidiran 2023. U ožujku 2022. došao je Strateški kompas s hibridnim instrumentarijem. U lipnju 2022. Vijeće je usvojilo okvir za koordinirani odgovor na hibridne kampanje, koji izrijekom predviđa asimetrične i razmjerne diplomatske, političke, vojne i ekonomske mjere kad se počinitelj može utvrditi s visokim stupnjem sigurnosti. Godine 2024. slijedili su timovi za brzi odgovor i poseban sankcijski režim za rusko destabilizacijsko djelovanje. A za sazivanje država članica u krizi Vijeće od 2013. ima mehanizam integriranog političkog odgovora na krize.
Objavljena simulacija rata: ‘Godina je 2028. Rusija napada EU...‘
FT tumači da su ministri u ponedjeljak trebali raspraviti prijedlog Komisije o “stvaranju novog Sigurnosnog protokola za hitne slučajeve". Nalikovao bi raspravama koje pokreće aktiviranje Članka 4. Sjevernoatlantskog ugovora: “Potpisnice će se savjetovati kad god, prema mišljenju bilo koje od njih, bude ugrožen teritorijalni integritet, politička neovisnost ili sigurnost bilo koje zemlje potpisnice." Taj je članak aktiviran ukupno devet puta, čak dvaput u rujnu prošle godine: nakon ulaska ruskih dronova u poljski zračni prostor te nakon što su tri ruska MiG-a 31 dvanaest minuta ostala u estonskom zračnom prostoru. Politico.eu je najavio da će rasprava “vjerojatno pojačati napetosti između plana EU i NATO, a neke prijestolnice tvrde da vojni savez dobro pokriva obrambene potrebe bloka".
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i sama je to priznala 16. rujna u govoru o stanju Unije: “Već raspolažemo brojnim alatima. Jačamo suradnju s NATO. Ipak, naša doktrina, naše institucije i naš način donošenja odluka nisu držali korak s novom stvarnošću." Dala je dijagnozu: ”Naši su sustavi stvoreni za neki drukčiji svijet. Vođeni su dobronamjernim pokušajima postizanja konsenzusa i kompromisa. Trebamo razmotriti jesu li i dalje svrsishodni." Europi je, kaže, potreban vlastiti priručnik za suzbijanje hibridnih prijetnji, koji pod imenom EU Playbook postoji od 2016. Potreban joj je i vlastiti “Članak 4": ako ga aktivira jedna država članica, sve će se ostale sastati kako bi koordinirale zajednički europski odgovor, spriječile daljnju eskalaciju i ublažile posljedice. U izvorniku piše “convene”. Ne odlučiti, ne djelovati: sastati se.
Usmanov je doveo do kraha jedinstva
Kubilius govori o bolnom odgovoru na bolan napad. Prošlog su utorka ambasadori država članica produljili pojedinačne sankcije Rusiji tek nakon što su s popisa skinuli rusko-uzbečkog oligarha Ališera Usmanova i Mihaila Fridmana. Prvoga je tražila Francuska, prema Reutersu pod pritiskom Azerbajdžana, u čijem su zatvoru francuski državljani. Drugoga je tražila Slovačka, uz Luksemburg, protiv kojeg Fridman vodi odštetni zahtjev od 16 milijardi dolara.
Francuska i Luksemburg bili su 2023. među osnivačima Skupine prijatelja za glasovanje kvalificiranom većinom u vanjskoj politici. Cijena kompromisa bila je produljenje popisa na 36 mjeseci umjesto uobičajenih šest, čime je Unija problem jednoglasnosti riješila tako da je rjeđe traži.
Bilo bi korisnije da se u Bruxellesu raspravlja o prijelaznoj klauzuli iz članka 31. Ugovora o EU koja dopušta da se sankcije prebace na kvalificiranu većinu, nego o temama za koje, kako kaže von der Leyen, “već raspolažemo brojnim alatima". Samo, i za tu je odluku Europskog vijeća potrebna jednoglasnost.
Neimenovani diplomat u razgovoru za FT razotkrio je suštinu: “Nisam siguran da itko misli da je održavanje još više sastanaka način borbe protiv Rusa."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....