REPORT GOJKA DRLJAČE

EU birokrati upravo vuku poteze koji bi nam značajno mogli podići troškove života: I to na nekoliko desetljeća!

Ima li šefica EK pravo uvesti EU u globalni trgovinski rat s potpuno nepredvidljivim posljedicama za EU-potrošače?

Ursula von der Leyen 

 Frederick Florin/Afp

Nije dobro. Birokracija Europske unije upravo vuče poteze koji bi mogli značajno podići troškove života, ali ne u razdoblju od samo nekoliko godina nego na nekoliko desetljeća, možda zauvijek. Kao što to inače biva, europski birokrati ostali su apsolutno šokirani (zatečeni kao da su nekoliko godina spavali zimski san) jeftinom ponudom kineskih automobila, posebno onih električnih, pa su odlučili napraviti prvi korak prema uvođenju Europe u globalni trgovinski rat koji će sigurno imati brojne žrtve na globalnoj razini, a podjednako je izvjesno da će europskim potrošačima donijeti drastično više cijene, sve zbog toga što se šefica Europske komisije - Ursula von der Leyen – i društvo top-euro birokrata poigravaju s orkestriranjem budućnosti kao da je to nešto što se izvodi pucketanjem palca i kažiprsta.

Nakon što su s nevjerojatnim kašnjenjem primijetili robusni razvoj kineske autoindustrije, koja je nad Zapadom počela dominirati cijenom u odnosu na isporučene performanse/kvalitetu vozila, EK je odlučila pokrenuti istragu o navodno nedopuštenim kineskim subvencijama za proizvodnju automobila, a ta istraga de facto je uvod uvođenje uvoznih tarifa na kineska vozila, što je pak ništa drugo nego novi porez nametnut europskim potrošačima, koji će im onemogućiti da odaberu automobil s unutrašnjim sagorijevanjem ili e-vozilo koje je bez visokih dodatnih tarifa osjetno jeftinije nego ono koje je proizvedeno u Njemačkoj.

Sve to EK, naravno, radi u obrazloženje kako je nužno zaštiti europsku autoindustriju, ali je potpuno nejasno kakve ćemo koristi imati, recimo, mi u Hrvatskoj ako će jeftinija konkurencija njemačkim ili talijanskim proizvođačima biti eliminirana uvoznim tarifama, koje mogu ići i do razine od 27,5 posto. Drugim riječima, ideja je ‘plemenita‘; onemogućiti Europljanima da kupuju u prosjeku 20-ak posto jeftinije kineske automobile tako što će ih prisilom poskupjeti za više od 20 posto. Ako ciljate na kineski automobil koji sada možete kupiti za 30-ak tisuća eura, Komisija će vas ohladiti od te zamisli jer ćete morati platiti 7-8.000 eura više, kako bi ipak razmislili o ‘originalnim‘ europskim modelima. Problem je sljedeći: Agresivno uključivanje u globalni trgovinski rat neće samo osigurati daljnji pritisak inflacije u EU, nego će vrlo vjerojatno produbiti ionako duboke ekonomske strukturne probleme ostarjelog kontinenta. Zadnja iskustva Sjedinjenih Država s uvoznim tarifama, koje je aktivirao Trump 2018., a religiozno nastavio provoditi Biden – Amerikancima su donijele rast trgovinskog deficita, kao i nastavak rasta gomilanja javnih dugova. Sve suprotno najavama i obećanjima.

Bilo bi smiješno da nije tragično koliko su europski donosioci odluka napravili grešaka koje su ih zapravo dovele u situaciju da se Europa najednom, kao da je afrička država, mora braniti od globalizacijskih procesa. Jedan od ključeva kineskog uspjeha u razvoju cjenovno konkurentnih, a opet kvalitetnih vozila može se naći u zbrčkanim javnim politikama EU. Ako određujete ukidanje svih vozila s unutrašnjim izgaranjem već do 2035. - što je duboko iracionalno čak i s ekoloških aspekata jer to definitivno nije put u smanjivanje ukupnog ugljičnog otiska - pa istodobno inzistirate na značajnom zaoštravanju Euro 5 normi, što jako diže nužna ulaganja europskoj autoindustriji (a i apsurdno je ulagati u nešto što ukidate 2035.), onda stvarate investicijsku klimu u kojoj kao da ste praktički kineskoj autoindustriji napisali narudžbenicu za proizvodnju e-vozila, dok ste europskoj autoindustriji onemogućili cjenovnu konkurentnost, pa ćete sada štiti europsku autoindustriju tako što ćete račun svojih grešaka proslijediti europskim potrošačima. U mašti europskih birokrata kreirana je idealna utopija u kojoj su proglasili da ćemo se svi voziti tihim i udobnim e-vozilima koje će nam stizati iz europskih pogona, a svi ćemo zato disati čisti zrak, odnosno usporiti klimatske promjene. Ta utopija bazirala se na pretpostavci da nitko drugi u svijetu ne razvija napredna vozila.

I sada doslovno imamo situaciju da se europski birokrati čude statistikama prodaje automobila na europskom tržištu te s dubokom nevjericom čitaju izvještaje s europskih sajmova automobila, na kojima počinju dominirati Kinezi. Ružno je to napisati, ali razvoju događaja na tržištu automobila EU-birokrati čude se kao pure dreku.

„Istraga o poplavi kineskih EV kompanija u Europi dolazi samo tjedan dana nakon konferencije IAA Mobility 2023 u Münchenu. Kineske EV tvrtke -- od teškaša kao što je BYD do startupa kao što je XPeng -- doista su masovno dolazile na događaj, udvostručivši svoj broj u odnosu na prošlu godinu. Organizatori konferencije rekli su da je oko 41 posto izlagača došlo iz Azije“, piše Bloomberg, a šefica Komisije po običaju trči pred rudo pa zaključuje: „Globalna tržišta sada su preplavljena jeftinijim električnim automobilima... A cijena im se golemim državnim subvencijama umjetno snižava”. Sklonost pretjeranim simplifikacijama stvarnosti aktualne šefice Komisije mogla bi se i grublje opisati.

Problem je da lamentacije šefice Komisije o nedopuštenim poticajima u proizvodnji kineskih automobila tek treba dokazati, a ionako se radi samo o opravdanju za uvođenje novih uvoznih tarifa kako bi se suspendirao dio globalne konkurencije. Međutim, problem je i u tome što aktivna nomenklatura EU birokracije samo nastavlja razvijati i širiti politiku izdašnih fiskalnih subvencija, koje su eksplodirale tijekom pandemije, a nadograđene su nakon invazije na Ukrajinu, a prigovaraju Kinezima zbog - subvencija. Iako se EU pretvara u globalnog šampiona planske ekonomije i subvencija, kada je u pitanju zaštita autoindustrije EK se tobože hitno okreće ‘principima tržišta‘ kad je u pitanju uvoz iz Kine i to, što je bizarno, na veliku štetu vlastitih potrošača. Pri tome uopće ne razmišljaju o tome da će država s 1,4 milijardi stanovnika, Kina, provesti neku vrstu političko-ekonomske odmazde, što su kineski državni mediji već najavili.

Postoji i treći problem; EK brzopleto i agresivno ulazi u zaštitu europske autoindustrije na razinama cijena koje se već čine ekstremno visokim. Nekada ste razmišljali o investiranju 20 do najviše 30 tisuća eura u mali do srednji automobil s unutrašnjim izgaranjem, a sada za električni automobil po gabaritima negdje između malog i srednjeg s 70kw snage i upitnog dosega VW u startu traži 44.768 eura (za ID.3). Ponovit ćemo ovu brojku jer ona sve govori o tome koliko EK očekuje da nam poskupi budućnost: najmanje za 44.768 eura! Tko si to u Hrvatskoj i zbog čega može/treba priuštiti? Nije li konkurencija dobrodošla da se tako ekstremno cijene osobnog vozila smanje barem 20-30 posto? Ne. EK je odmah odlučila krenuti smjerom koji će omogućiti daljnje dizanje cijena i iscrpljivanje potrošača, osuđenih na financiranje zelenije budućnosti, iako spomenuti ID3 – koju VW predstavlja kao „evoluciju električne mobilnost“, zapravo proizvodi ugljičan otisak podjednak vozilu s unutrašnjim izgaranjem slične veličine, a nekoliko puta veći u odnosu na hibridno vozilo iste kilaže.

Istraga EK o navodno nedopuštenim subvencijama neće obuhvatiti samo kineske brendove, nego i vozila drugih proizvođača koji izlaze iz kineskih tvornica; proizvodnju u Kini, između ostalih, imaju BMW, Renault, Tesla. Hoće li oni biti sretni zbog toga što Ursula von der Leyen istodobno pokušava biti kreativna i proaktivna? Neće. Pogotovo jer je vrlo izvjesno da će Kinezi, čije je tržište puno veće i potentnije od europskog, u slučaju europskih kaznenih tarifa odgovoriti ne samo kineskim tarifama, nego i drugim protumjerama, koje bi mogle uzdrmati Europu. Treba se prisjetiti samo američko-europskih priča o poluvodičima i naprednim čipovima te kineskog odgovora; sami su proizveli 5G čipove te zabranili izvoz rijetkih minerala i metala za proizvodnju baterija kojih u EU – nema.

„Kineski izvoz automobila porastao je 31 posto u kolovozu, prema podacima China Passenger Car Association. Kineski udio u prodanim električnim vozilima u EU – koji su u prosjeku oko 20 posto jeftiniji od modela proizvedenih u EU – porastao je na 8 posto i mogao bi dosegnuti 15 posto 2025., objavila je Europska komisija“, piše Bloomberg. Drugim riječima, europska automobilska industrija drhti na krhkim nogama pred jeftinijom kineskom konkurencijom, i pokušava joj odgovoriti s čudno skupim vozilima. Više kineskih proizvođača – Xpeng, BYD, Nio… najavljuju lansiranje novih modela na europskom tržištu. Ako se pogledaju slike tih vozila, performanse i nadasve cijene, dojam je da će se europska autoindustrija prvo morati obračunati s EK i nacionalnim zakonodavstvima koji im snižavaju konkretnost, a onda tek odgovoriti na kineski izazov. Tada će biti prekasno. Uostalom, čak niti europsko dizanje tarifa na uvoz kineskih automobila neće zadati smrtni udarac kineskoj autoindustriji – ostalo im je vlastito tržište od 1,4 milijardi, indijsko s 1,4 milijardi, rusko (na kojem su već jako narasli), ali i sva ostala izvan bloka zapadnih liberalnih demokracija. A mi u EU ćemo de facto plaćati cijene kakve nameće Ursula von der Leyen.

Ukratko, EK se postavlja krivo tj. kao 1970-ih kada su zapadne nacije raspravljale o zaustavljanju vala japanskih automobila. Svi znamo kako je ta priča završila; Toyota je postala najveći globalni proizvođač vozila.

"Kineski snažan izvoz novih energetskih vozila ne događa se zato što je industrija primila ogromne državne subvencije, već zato što je kineski industrijski lanac visoko konkurentan", izjavio je u četvrtak u izjavi glavni tajnik Kineske udruge osobnih automobila Cui Dongshu. "EU bi trebala zauzeti objektivan pogled na razvoj kineske industrije električnih vozila, umjesto proizvoljnog korištenja unilateralnih gospodarskih i trgovinskih alata za zaustavljanje rasta“, dodao je. A kineski Global Times komentira: “Jasno je da se Europa boji… Boje se konkurencije iz Kine pa žele tražiti trgovinski protekcionizam kao zaštitni kišobran za europske proizvođače automobila koji polako prelaze na elektrifikaciju. Ako EU poduzme nepoštene radnje, Kina ima razne alate koje može koristiti kao protumjere za zaštitu pravnih interesa kineskih tvrtki.”

Ono što pak naročito brine je opsjednutost europskih policymakera eksperimentalnim rješenjima koja će, tobože, premostiti disfunkcionalnosti tržišta. Tako je potpuno nezapaženo prošla vijest da je Ursula von der Leyen informirala sve nas, građane EU, da su za novog europskog savjetnika za ekonomsku konkretnost u procesu zelene tranzicije angažirali nikog drugog doli 76-godišnjeg Talijana, Marija Draghija. Bloomberg bilježi:

„Von der Leyen rekla je u svom godišnjem govoru o stanju Unije u Strasbourgu da Europska unija treba gledati dalje unaprijed i utvrditi kako se boriti protiv inflacije, uhvatiti se u koštac s nedostatkom radne snage i potaknuti gospodarski rast, a istovremeno tražiti od industrije da predvodi čistu tranziciju . ‘Zbog toga sam zamolila Marija Draghija – jednog od velikih europskih ekonomskih umova – da pripremi izvješće o budućnosti europske konkurentnosti. Zato što će Europa učiniti ‘što god je potrebno‘ da zadrži svoju konkurentsku prednost‘", rekla je.

To da Leyen predstavlja Draghija kao jednog od velikih europskih umova šokira tj. govori o njezinim intelektualnim dosezima. Draghi je najpoznatiji kao guverner Europske središnje banke u kojoj je od 2010. pokrenuo drugo razdoblje eksperimentalne superpoticajne monetarne politike bazirane na niskim ili negativnim kamatama te masivnim programima otkupa vrijednosnica, koji su u izobličili tržišta kapitala. Draghi je to činio kako bi obranio prezaduženu Italiju, Grčku, Španjolsku, Portugal… i druge europske fiskalne pacijente, ali to ne znači da je na bilo koji način dao doprinos europskoj konkurentnosti. Kad je zasjeo Draghi, euro je bio osjetno snažniji nego dolar, a europski BDP četvrt viši nego američki. Nakon Draghija, euro se srozao, a Europa je najednom imala četvrt manji BDP od američkog. Epski poraz politike stimulansa, ali je Draghi ipak slavljen kao super-Mario koji čini ‘što god je potrebno‘. Hoće li netko objasniti Ursuli von der Leyen kako Draghi možda ipak nije vodeći europski ekonomski mislitelj koji bi trebao krojiti europsku konkurentnost na putu zelene tranzicije ili ćemo svi skupa pustiti da nam nakon monetarne ekstravagance kreira neko ‘novo normalno‘ koje više neće biti ono što nazivamo normalnim, pa ćemo svi skupa živjeti poprilično nenormalno?

Ukratko, dok mi u Hrvatskoj naivno raspravljamo jesmo li pretjerali s cijenama za vrijeme turističke sezone, Ursula von der Leyen trsi se da automobile još dugo plaćamo puno više nego što bismo trebali. Hoće li se koncept hrvatskog rasta svesti na to da turističke profite prosljeđujemo za papreno skupe njemačke automobile ili pak za carinske tarife na jeftiniju kinesku konkurenciju?

Moć europskog potrošača slabi zbog inflacije drugu godinu zaredom, a šefica EK inzistira na zadržavanju visokih cijena automobila umjesto da pozdravi deflacijski impuls koji nam je priuštila KP Kine, a pri tome u pomoć zaziva čovjeka koji je ne tako davno suspendirao uobičajena pravila financijskih tržišta kako bi spašavao prezadužene odnosno financijske zombije. Kako to može završiti?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 09:38