Novinar, konzultant, PR-ovac. Richard Gaul sa svojih je 65 godina stvarao vijesti i pisao o njima, naročito u ekonomskom sektoru. Bio je urednik ekonomske rubrike u Die Zeitu. O tome kako biti dobar PR-ovac govorio je tijekom tjedna studentima u Hrvatskoj. Gaul, njemački analitičar, bio je predsjednik Njemačkog vijeća za odnose s javnošću posljednje četiri godine, a više od 20 godina direktor korporativnih komunikacija BMW-a.
Bili ste novinar, ali zapravo ste veći dio karijere proveli na mjestu PR-ovca. Kako biste danas ‘prodali’ ideju EU sumnjičavim potencijalnim konzumentima?
- Europska Unija funkcionira u svojim osnovama, od toga da možete putovati gdje želite i ne morate mijenjati novac, da vam je svaka destinacija unutar EU kao vaš dom. I zato je velika greška Bruxellesa što te prednosti ne pokazuje puno jasnije. Optimističan sam jer smo svjedoci rađanja ‘Sjedinjenih Država Europe’ i prvi put se rađanje takve države odvija u vremenu bez rata. Problemi postoje, te probleme nije stvorila EU, nego financijska tržišta i slično. Europska Unija u cijelosti - ne govorim ovdje o pojedinačnim slučajevima nego zajednički - bolje funkcionira u vremenima ekonomske krize nego što bi funkcionirala da je svaka zemlja za sebe. Prednosti su to, ali komunikacija političara je dosta loša. Na primjer, inflacija u Njemačkoj u deset godina eura manja je nego što je bila inflacija u Njemačkoj u posljednjih deset godina njemačke marke. U javnoj debati svi govore da se moramo bojati inflacije. Bojim se inflacije, ali nema je! Kod nas su kamate za nekretnine oko 2,5 do 2,7 posto, prije deset godina bile su 6-7 posto. Trebali biste kao običan čovjek biti zbog toga zadovoljni. Meni je 66 godina i odrastao sam u Njemačkoj bez rata. A ta ista Njemačka bila je stotinama godina bojno polje. U mojim područjima mir povijesno nije bio normalna kategorija. A sada smo se naviknuli na to da je on normalan. Moramo podsjetiti nove generacije gdje smo i koliko je toga postignuto.
Previše priča o novcu
Ali nisu li europski lideri licemjerni sami po sebi? EU je dobila Nobelovu nagradu za mir, a polovica državnika Unije ne želi doći na dodjelu. Kakva je onda to tvorevina koju ni njezini lideri ne doživljavaju kao nešto svoje?
- Nobelova nagrada je važna jer ona ljudima objašnjava da je EU jedinstven i velik projekt mira. Otkad su propali Lehman Brothers, mi naprosto previše razgovaramo o financijama. Radio sam u BMW-u, stotine tisuća koje rade tamo dolaze na posao ne samo da bi zarađivali; naravno, to što dobivaju plaću pomaže im da žive lijepo. Ali, oni tamo rade zato jer mogu realizirati neke svoje snove, napraviti nešto, razviti ideje, biti korisni, dobro se osjećati. Ako sve smanjimo samo na novac, financije i brojke, to nije dobro. Činjenica da političari neće sudjelovati na dodjeli Nobelove nagrade govori o tome da oni uopće ne razumiju svoj posao. Na njima je da uvjere ljude i da ljudi shvate da treba stvoriti dobru atmosferu za EU. Hrvatska će postati članica iduće godine. Većina stanovništva u državama EU to ne zna. Ovdje svi to znaju, naravno. Nemojte da vas zaborave; morate im poslati poruku - hej, mi stižemo! Hrvatska mora reći narodima EU - stiže još 4,5 milijuna ljudi, a oni moraju shvatiti da ste vi njihova braća koja dolaze. Političari, poslovni ljudi uvijek pogrešno procjenjuju misleći da je nešto dovoljno jednom reći. Nije. Ako kažete jednom, to je kao da niste ni rekli. Zato je nužno ponavljati pa će i ući ljudima u uši. Kritiziranje Bruxellesa o tome da se brine samo o boji rajčice jako je nepošteno. Da, Bruxelles i o tome razgovara i odlučuje, ali pet minuta tijekom neke sesije. Onda mediji objave samo vijesti o rajčicama, i to je pogrešno. Rajčicu zato trebalo izglasavati u 11 sati navečer kada više nema novinara i kada su svi rokovi prošli. Ne čudi da su na listi najmanje cijenjenih zanimanja prvi političari, drugi novinari, a treći PR stručnjaci. Nepravedno je, ali je tako.
Prednosti tržišta
Prevladava li stvarno u vašoj zemlji osjećaj da radišni Nijemci hrane lijene Grke, da to baš pojednostavimo? S druge strane, sve zemlje koje su u ekonomskim nevoljama Angelu Merkel doživljavaju kao nemilosrdnu rezateljicu prava koja druge tjera samo na drastične rezove.
- Zbog EU kamate su u Njemačkoj niske. Zbog Unije euro nije eksplodirao. Da smo imali u ovim vremenima njemačku marku, dogodio bi se kaos. U tom bi slučaju BMW ili SAD tražile 20 ili 30 posto više novca od nas. Uspjeh njemačke ekonomije u smislu njezina izvoza, i to izvan EU, jako je vezan uz činjenicu da je Njemačka njezin dio. I to Angela Merkel u svojim govorima redovito spominje. Bez EU, Njemačka ne bi bila tako uspješna. Ono što danas dajemo Grčkoj profit je koji Europska središnja banka uzima od grčkih zaduživanja.
Dovoljno rano
Dakle, više ne profitiramo od toga. Njemačka je bila na lošem putu prvih godina posljednje dekade, 2003. Onda je kancelar Gerhard Schröder proveo sve reforme dovoljno rano i temeljito, dok je ekonomija bila jaka. Zbog toga je izgubio mandat, ali napravio je upravo ono što mi danas tražimo od drugih da učine. Trebalo je četiri godine da se vide rezultati, ali, na primjer, 2004. ili 2005. smo imali 5 i nešto milijuna nezaposlenih, a zbog njemačke povijesti Nijemci se jako boje inflacije i nezaposlenosti. Isto kao što se Amerika boji deflacije. Kada kod njih počne padati inflacija, oni su u strahu jer je njihova povijest obrnuta od njemačke. Danas imamo polovicu od tog broja nezaposlenih iz godine koju sam spominjao. U situaciji ekonomske krize kod nas broj nezaposlenih pada jer smo na vrijeme mislili i reformirali. Prvi koraci su bili teški, nisu bili brutalni kao što se sada očekuje od Grčke, ali ni lagani. Možda mi u Njemačkoj nismo napravili sve najbolje kako smo mogli, ali smo napravili na vrijeme.
Zemlje u krizi ne treba požurivati
Je li povećavanje poreza i samo rezanje jedini recept za Europu?
- Ne možete spasiti ni državu niti kompaniju ako samo režete potrošnju i troškove. Morate stvoriti uvjete za rast. To znači da se mora omogućiti zemlji da se vrati u normalu. Ako ste pretili, ne možete smršaviti u mjesec dana i riješiti se kila koje ste gomilali deset godina. Ono što ste deset godina pogrešno radili, morate ispraviti u 15 godina. Tako i ovim zemljama moramo dati vremena i sada ga Grčka i dobiva. Političari to ne razumiju niti poslovni ljudi zato jer je kod njih strpljenje prekratko. Političar želi biti izabran, a direktor bi odmah poslovne rezultate. To tako ne ide. Ako se stvari počnu mijenjati sada, promjene ćemo osjećati za desetak, petnaest godina. Ne možete se promijeniti preko noći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....