KAKO SU TO USPJELI?

Ekonomsko čudo na jugu Europe: Turisti naviru, zgrade samo niču... Čak je i premijer iznenađen

Usprkos skupim energentima i nedaćama svjetskoga gospodarstva, Španjolska je prošle godine ostvarila gospodarski rast od 5,5%. Koja je pouka?

Magaluf, Mallorca

 Jaime Reina/Afp

Najprije su tu turisti: usprkos ratu u Ukrajini i sve skupljim energentima, opet su masovno pohrlili u Španjolsku. Mallorca, ionako najposjećeniji otok Europe je prošle sezone bila praktično puna, a slično je bilo i na Kanarskom otočju gdje sezona, zbog blage klime traje još duže.

Dijelom zbog turista koji opet kupuju apartmane i vikendice, ali i zbog domaće potražnje se opet mogu posvuda vidjeti dizalice i živost na gradilištima. Već i to svjedoči kako španjolskom gospodarstvu dobro ide.

To pokazuje i španjolski ured za statistiku: stopa gospodarskog rasta je 2022. bila 5,5%, dakle postotak o kojem mogu samo sanjati i mnoge zemlje sjevera Europe. Naravno, Španjolska ima još dugi put pred sobom dostići blagostanje svojih građana jedne Njemačke ili Nizozemske, ali prošle godine je njemačka stopa rasta na jedvite jade dostigla 1,9%, prosjek u zoni eura je bio 3,5%.

I poskupljenja – jedva ima

No i španjolski premijer Pedro Sanchez je bio ugodno iznenađen postignutom stopom: „Naša zemlja prolazi kroz krizu bolje nego države u našem susjedstvu." Dapače: MMF procjenjuje kako bi ta zemlja i u ovoj i u sljedećoj godini mogla ostvariti natprosječan gospodarski rast.

A to znači i više radnih mjesta: stopa nezaposlenosti u Španjolskoj je na najnižoj razini u posljednjih 15 godina, ali je ipak još zastrašujuće velika – 13%, u Njemačkoj je 5,7%, prosjek u EU-u 6,1%. Najviše može začuditi stopa poskupljenja: usprkos sve skupljoj nafti i plinu, u Španjolskoj je ona prošle godine bila 5,5%, gotovo upola manje nego u Europskoj uniji gdje je bila 10,4%. To se nastavilo i u ovoj godini: u zoni eura je u siječnju doduše pala na 8,5%, ali Španjolska i dalje prednjači po dobrim rezultatima.

Doduše prošlog ljeta su i u Španjolskoj cijene odletjele nebu pod oblake s gotovo 10% inflacije, ali Madrid je to divljanje uspio obuzdati. Naravno, i mnogi drugi u Europi se pitaju: kako su to uspjeli?

Živežne namirnice, račun za struju, stanarina...

Kao i obično: tako da je država odriješila kesu i odrekla se nekih prihoda. Država je intervenirala u tržište živežnih namirnica, ali i u stanarine i u cijene energenata, dakle u izdacima koji su drugdje ostavili najveću pustoš u novčanicima građana.

Osobito je španjolska gornja granica cijene električne energije bila pouka: tu se i Europska unija prošlog prosinca složila oko „španjolskog modela". Tamo je ona određena još prošlog ljeta tako da je sad Španjolska s jednom od najnižih cijena električne energije u Europi – što pak sad privlači i inozemne tvrtke kojima je račun za struju bitna stavka. Španjolska je tu granicu postavila preko ograničenja cijene za plin koji se troši u termoelektranama: jer ne samo da je to zemlja s najviše LNG-terminala u Europi, nego je tu i plinovod iz nedaleke sjeverne Afrike.

I kod stanarina je Madrid postavio granicu o kojoj se razmišlja i drugdje u Europi: stanarine smiju rasti najviše 2% godišnje. To je trenutno daleko ispod stope inflacije, a stari je problem u nekom urbanom središtu Španjolske uopće naći stan. Dugoročno – i ako se ne grade povoljni stanovi - će možda to samo još pogoršati stanje, ali u 2022. se to pozitivno odrazilo na kućne blagajne.

Skupo za državu, ali ako se isplati...

Početkom ove godine je uvedena još jedna mjera gdje se država potpuno odrekla prihoda poreza na dodanu vrijednost za osnovne živežne namirnice: kruh, brašno, proizvodi od žitarica, ali i za jaja, mlijeko i mliječne proizvode, voće i povrće... Država je potporom bitno olakšala i javni prijevoz: uvedena je besplatna karta za podzemnu željeznicu, mjesečne pretplatne karte za autobuse i željeznicu su postale upola jeftinije, na Mallroci i Kanarskom otočju je javni prijevoz potpuno besplatan – ali samo za lokalno stanovništvo.

Sve to košta – i to golemi iznos: „Mi smo mobilizirali 45 milijardi eura", objavio je premijer Sanchez ovih dana zastupnicima u parlamentu. To je visoka cijena, ali ima smisla ako se isplati – većim opsegom gospodarstva i prihodi od poreza su viši nego što su ikad bili.

No to kratkoročno nije dovoljno tako da je koalicijska vlada Sancheza socijaldemokrata i ljevičarske stranke Podemos uvela i „privremeni porez solidarnosti". Njega trebaju platiti banke,energetski koncerni, ali i pojedinci s vrhunskim primanjima. Jer španjolska pouka uspjeha je i stav španjolskog premijera Sancheza: „Mora biti pravedne podjele tereta".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 12:59