Egzodus iz Rusije: Giganti bježe glavom bez obzira, a najjači udarac tek slijedi

Japanska Toyota. Nokian Tyres iz Finske. Njemački Continental. TotalEnergies i Leroy Merlin iz Francuske. Švedska Ikea. Smurfit Kappа iz Irske. Swarovski iz Austrije. Sve te firme su se tijekom samo jednog mjeseca, naime ožujka 2023., djelomično ili kompletno povukle iz Rusije, ili su pak najavile povlačenje s ruskog tržišta, piše Deutsche Welle.

Na listi bi se zapravo trebao naći i Volkswagen. Najveći europski proizvođač automobila je sredinom ožujka bio jako blizu odluke da zatvori, odnosno proda svoj proizvodni pogon u Kalugi – ali je jedan ruski sud „zamrznuo“ VW-ovu imovinu u toj zemlji. A tu je i Henkel: već u veljači je njemački koncern najavio da do kraja prvog kvartala ove godine namjerava prodati jedanaest svojih tvornica u Rusiji.

Povlačenja nakon agresije na Ukrajinu

To daje naslutiti da se radi o novom velikom valu odlaska zapadnih kompanija iz Rusije. Prvi i najveći val se dogodio koncem veljače i početkom ožujka 2022. Nakon napada Rusije na Ukrajinu brojne inozemne tvrtke su tada zamrznule poslovanje na ruskom tržištu. Zatvorile su svoje podružnice, zaustavile proizvodnju, obustavile investicije i izvoz u Rusiju – i počele promatrati kako će se stvari dalje razvijati.

Ali ne tako mali broj firmi već tada je, prije godinu dana, odlučio što prije okrenuti leđa Rusiji i jednostavno otpisati gubitke. Na primjer britanski koncern BP, američki McDonalds, njemački Daimler Truck i Obi te francuski Renault. Francuzi su u svibnju predbacili svoj većinski vlasnički udio u Avtovazu (proizvođač Lade) ruskom automobilskom istraživačkom institutu NAMI, a tvornicu u Moskvi doslovno predali gradskim vlastima.

U listopadu su se iz Rusije povukli i neki drugi proizvođači automobila. Njemački koncern Mercedes-Benz, američki Ford Corporation i japanski Nissan – koji je, uzgred, svoj pogon i istraživački centar u Sankt Peterburgu također besplatno predao NAMI-ju.

Kao „kupci“ odnosno „primatelji“ zapadne aktive često su na scenu stupali članovi lokalnog menadžmenta, dakle ljudi koji dobro poznaju proizvodne pogone na licu mjesta, ali u većini slučajeva ne posjeduju dovoljno kapitala i znanja da bi isplatili zapadne prodavače, odnosno nastavili tehnološki razvijati novostečene tvornice.

Ovaj novi, aktualni val povlačenja zapadnih tvrtki opet posebno teško pogađa rusku automobilsku industriju, prije svega njezin (prije rata u Ukrajini) najuspješniji klaster – u Kalugi, jugozapadno od Moskve, odnosno na širem području St. Peterburga.

Zašto Moskva odobrava povlačenje zapadnih firmi?

Kako stvari stoje, izgleda da neki zapadni investitori pronalaze mogućnost (ili su dobili dozvolu) da za svoju imovinu u Rusiji dobiju barem nešto novca. Neki drugi su praktički svoju aktivu morali predati besplatno lokalnim akterima, kako bi mogli na „čist“ način napustiti Rusiju, bez straha od mogućih tužbi. U nekim slučajevima ostavljena je otvorenom i mogućnost povratka tvrtke u Rusiju, ili povratka barem jednog dijela imovine.

Zato se postavlja pitanja: kakvu logiku Moskva pritom slijedi? Zašto Kremlj (odnosno osobno Vladimir Putin, kako se nagađa) to dozvoljava firmama iz “neprijateljskih država” na Zapadu, zašto im odobrava prodaju lokalnim, dakle ruskim poduzećima? I zašto baš sad, godinu dana nakon početka agresije na Ukrajinu, odjednom naglo raste broj izdanih dozvola? Je li to slučajnost ili – trend?

U prilog tezi o slučajnosti ide argument da se te poslove pripremali već odavno. Toyota je primjerice već u rujnu prošle godine objavila kraj svog pogona u St. Peterburgu. A ponekad proces prodaje zna potrajati i do godinu dana – to dokazuje i primjer švedske kompanije Ikea. Šveđani su svoje tvornice i dućane zatvorili kratko nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, ali posljednju od svoje tri ruske tvornice su novom vlasniku predali tek prije nekoliko dana.

Što je s Volkswagenom?

Priča oko njemačkog automobilskog diva Volkswagena je neobična. Velika VW-ova tvornica u Kalugi ne radi doduše od početka ožujka 2022., ali njemački div očito nije htio slijediti primjer Renaulta – iako bi VW financijski gledano bez problema mogao podnijeti besplatnu predaju svojih pogona ruskog državi. Umjesto toga je koncern iz Wolfsburga čitavih godinu dana čekao (na kraj rata?), sve dok 1.3.2023. nije potvrdio pregovore o prodaji svoje ruske aktive, a 15.3. je VW naglasio namjeru da „relativno brzo i zaključi“ taj posao. No, u tom je trenutku GAZ, bivši partner VW-a s kojim su Nijemci u ljeto prošle godine sporazumno prekinuli suradnju, već podnio tužbu protiv Nijemaca zbog plaćanja odštete – i tako je 17. ožujka sudskim nalogom „zamrznuta" imovina Volkswagena u Rusiji.

Teško je, iznimno teško vjerovati u scenarij po kojem su proizvođač automobila GAZ i njegov vlasnik, ruski oligarh Oleg Deripaska, čovjek blizak Kremlju, a ujedno i čovjek čije se ime nalazi na listi zapadnih sankcija, samoinicijativno podigli tu tužbu. I to bez konzultacija s ruskim državnim vrhom, piše Deutsche Welle.

Može se poći od toga da Moskva na taj način svjesno želi otegnuti proces prodaje VW-ove imovine u Rusiji. Ali s kojim ciljem? Da bi se njemačkim investitorima, koje se nekoć držalo kao kap vode na dlanu, „otelo“ što više milijuna? Ili se to događa iz unutarnjo-političkih razloga, kako bi se oteglo jedno neugodno priznanje? Naime činjenica da čak i nakon posjeta kineskog državnog šefa Xija Jinpinga Moskvi i dalje na vidiku nema toliko priželjkivanih kineskih proizvođača automobila koji bi mogli popuniti rupu nastalu povlačenjem Volkswagena? I da zbog toga klaster u Kalugi u idućim mjesecima očekuje vrtoglavo propadanje.