Nedjelja. 16. ožujka, ujedno je 1117. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se nadolazećih dana očekuje još oštrija promjena vremena nego u Hrvatskoj.
Budući će dnevne temperature od jučerašnjih i do 23 stupnja u pojedinim dijelovima Ukrajine (nakon par dana intenzivnijih padalina) pasti ponegdje i do noćnih -4 u utorak i srijedu – ne čudi da se očekuje i da kiše opet kratkotrajno prijeđu u snijeg.
Sve će to zacijelo utjecati i na provedbu vojnih operacija, gdje će se logistika za kopnena djelovanja naći pod dodatnim pritiskom, možda donekle usporavajući ritam borbi. Do tada treba konstatirati kako je protekli tjedan bio iznimno žestok – uz velike promjene bojišnice u regiji Kursk, gdje su Ukrajinci izgleda ipak uspjeli izbjeći sve pokušaje ruskog opkoljavanja/okruživanja.
Međunarodna arena
Druga polovica tjedna itekako je odjekivala posljedicama u utorak 11. ožujka održanih prvih pregovora Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država. Dok je navodno usuglašen sporazum o korištenju ukrajinskih rudnih bogatstava – koji ipak još nije potpisan – posebno je odjeknulo i usuglašavanje ponude o 30 dana dugom kompletnom primirju, sada tek kao uvod u formuliranje sigurnosnih jamstava koja suštinski muče Ukrajinu. No dok su iz Washingtona za sve te stvari itekako bili spremni pritisnuti Ukrajinu (s praktično tjedan dana prekida svake pomoći) – izgleda da je odnos Amerikanaca prema drugoj strani u primirju, Ruskoj Federaciji, bitno blaži i tolerantniji.
Sve to, naravno, ne znači da je Rusija (koja je do sada praktično proknjižila niz američkih ustupaka, pretežito na ukrajinski račun) iole spremna prekinuti rat koji joj za sada još nosi terenske uspjehe. Dobro se to vidjelo i tijekom posjeta Moskvi američkog posrednika Steve Witkoffa u četvrtak 13. ožujka, koji je donio vijesti s pregovora SAD i Ukrajine u Saudijskoj Arabiji – da bi ga Putin primio tek nakon punih 8 sati čekanja (što je Donald Trump u subotu 15. ožujka nastojao demantirati ujedno nazivajući medije „bolesnim degenericima“).
Dok se iz Europe čulo zadovoljstvo postignutim, uz izjave kako je „lopta sada u ruskom dvorištu“ – ostalo je jasno da Rusija izgleda misli sudjelovati u pregovaračkom procesu, ali uz niz svojih uvjeta i ograda kojima bi praktično kontrolirala čitav postupak. Inzistiranje na sklapanju dogovora „pod ruskim uvjetima“ dovelo je do ruskog „pažljivog proučavanja“ kako službenih izjava tako i čitavog tijeka pregovora u Saudijskoj Arabiji.
A izgleda da se tu (barem prema američkim navodima) u okviru svojevrsnog „popisa zahtjeva“ u Moskvi misli inzistirati na zadržavanju osvojenih teritorija, ukidanju europskih i drugih sankcija, oslobađanju zamrznute imovine, a možda i na demilitarizaciji prisilno neutralne Ukrajine – što sve itekako miriše na traženje zajedničke predaje i Ukrajine i svih njenih saveznika. Naravno, sve to pod uvjetom da Rusija uopće pristane ozbiljnije razgovarati o prekidu vatre, mjeri koju su do sada više puta izrijekom odbijali kao „privremeni predah za ukrajinsku vojsku“ – inzistirajući sa svoje strane na „dugoročnom miru“ koji bi ujedno uklonio uzroke „ukrajinske krize“ (što je valjda novi naziv za dosadašnju „specijalnu vojnu operaciju“, odnosno rat u Ukrajini). Ujedno, za Europljane je posebno neugodno rusko izbjegavanje bilo NATO bilo ikakvih zapadnih mirovnih snaga u Ukrajini nakon primirja.
PROČITAJTE VIŠE Ima li F-35 ‘kill switch‘‘?
No, dok je Europski parlament tu bio prilično izričit – pokušaje Donalda Trumpa da o prekidu vatre pregovara bez sudjelovanja europskih zemalja nazvali su "kontraproduktivnim i opasnim", naglašavajući i da takva politika „učinkovito nagrađuje Rusiju za njezinu produženu invaziju na Ukrajinu i potkopava jedinstvo Zapada“ – tek treba vidjeti kako su se o svemu tome postavili pojedini probrani europski čelnici koje je u subotu 15. ožujka na online sastanku okupio britanski premijer Keir Starmer.
Naravno, Ukrajini je ipak sad lakše čekati razvoj situacije u okolnostima kada je 12. ožujka nanovo obnovljen transport vojnog materijala te obavještajnih podataka iz SAD (uključivo i komercijalne satelitske snimke). Međutim, ipak je u zraku ostalo saznanje da američki borbeni avioni F-16 ne samo da nisu radikalno utjecali na stanje širom bojišta – već su ispali tipom strane borbene tehnike iznimno osjetljive na američka ograničenja, s naglaskom na programska osvježavanja opreme u podvjesnim spremnicima za elektroničke protumjere AN/ALQ-131. Navodno nedostaje i preciznih raketa ATACMS koje se ispaljivalo iz modernih višecjevnih lansera HIMARS, a čije su zadnje količine izgleda potrošene krajem siječnja.
Europske muke po sankcijama
Za to vrijeme, Europska unija je do 15. ožujka morala provesti postupak produženja trajanja sankcija na oko 2.400 osoba iz Rusije i Bjelorusije vezanih uz rat u Ukrajini. Prvi sastanak zakazan u četvrtak 13. ožujka nije donio željene rezultate – budući su izgleda Mađarska, Luxembourg i još par država tražile pojedine izuzetke.
U nastavku, održanom u petak 14. ožujka, ipak je postignut kakav-takav konsenzus na razini veleposlanika i niz sankcija za osobe produljen je za idućih 6 mjeseci, do 15. rujna, uz isključenje 4 osobe (Viatcheslav Moshe Kantor, Gulbakhor Ismailova, Mikhail Degtyarev i Vladimir Rashevsky), te skidanje s liste i tri osobe koje su u međuvremenu preminule (Mykola Ryzhkov, Andriy Yermishko i Oleksiy Bolshakov). Kako izgleda, time nije prošlo mađarsko inzistiranje da s liste bude skinut i Mihail Fridman, jedan od ukupno osam ruskih oligarha koje su željeli poštedjeti EU sankcija.
Ponešto su lošije prošla EU nastojanja za stvaranjem Fonda za vojnu pomoć Ukrajini, vrijednog između 20 i 40 milijardi eura, uključujući tu i 2 milijuna komada streljiva. Temeljem mađarskog odbijanja da sudjeluje u bilo kakvoj shemi koja bi kroz EU strukture vojno ili nevojno poduprla Ukrajinu – prijedlog je završio preformuliran u poziv za dragovoljno sudjelovanje i pomoć. Time se EU države „ohrabruju da pruže vojnu potporu Ukrajini 2025. za početni iznos od najmanje 20 milijardi eura, koji bi se mogao povećati na 40 milijardi eura, ovisno o potrebama Ukrajine“.
Pri tome, prvi korak bi obuhvaćao izdvajanje oko 5 milijardi eura za 2 milijuna komada topničkog streljiva velikih kalibara (pretpostavljeno 155 mm, koje je okosnica tamošnjeg topništva), po mogućnosti u ovoj godini. Nakon toga, EU bi prionula isporuci i sustava protuzračne obrane, bespilotnih letjelica, borbenih zrakoplova, kao i razne potpore za oporavak brigade (uključivo održavanje opreme i sve drugo potrebno) – države bi pri tome sudjelovale prema svojoj ekonomskoj težini, ili u novcu ili u naravi. Ovakav je kompromisni tekst u četvrtak 13. ožujka proslijeđen državama EU ne bi li bio proučen do ponedjeljka 17. ožujka za kada je sazvan sastanak EU ministara vanjskih poslova.
Nakon usvajanja koncepta, države bi trebale svoj konkretni interes za sudjelovanje izraziti do 30. travnja. Mađarski veto se tu pokazao bitnim – baš kao i po pitanju statusa općenitog ulaska Ukrajine u Europsku uniju, gdje službena Budimpešta navodi da neće dopustiti da ta država dođe na red prije zemalja Zapadnog Balkana (iako je jasno da, recimo, Republika Srbija zapravo ni ne pokazuje ozbiljnu volju za ulazak, dok i niz drugih kandidata usprkos formalne volje ima ozbiljnih problema s ispunjavanjem pristupnih uvjeta).
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Imajući na umu da je u ponedjeljak 10. ožujka ruska strana dovršila zauzimanje većine sjevera, uz ozbiljan napredak i na sjeveroistoku te istoku ukrajinske okupirane zone u ruskoj regiji Kursk (uključujući spajanje sa snagama koje su u ukrajinsku pozadinu prodrle trasom plinovoda Urengoj-Pomari-Užgorod) – ne čudi ni činjenica da se do srijede 12. ožujka priča koncentrirala na sam okupirani grad Sudža, jedino rusko regionalno središte koje je palo u ukrajinske ruke.
Ujedno se tog istog dana čulo i o zauzimanju niza prigradskih naselja sjeverno (Kazačja Loknja, Knjažij 1. i Knjažij 2.), istočno (Mirni), te jugoistočno od grada (Zamostje), dok su u ukrajinskim rukama još ostala prigradska sela Gončarovka, Zaolešenka i Zaolešenski na zapadu i jugozapadu Sudže, te južnija naselja Melovoj i Kurilovka. Uz to, okupiran je ostao i pogranični prostor oko ruskog sela Guevo na krajnjem jugu. Time se do kraja tjedna gotovo došlo do situacije da možemo govoriti o preostale dvije male okupirane ukrajinske enklave u ruskoj regiji Kursk, gdje su borbeni napori izgleda podijeljeni, ali ipak koncentrirani na širi prostor zapadno od Sudže, posebno uz naselja i bitne prometnice.
Kako se moglo čuti iz ruskih izvora, do kraja srijede 12. ožujka bilo je oslobođeno preko 86 posto od Ukrajine okupirane zone, a u pet dana operacije ruske su snage preuzele 24 naselja te oko 259 kvadratnih kilometara prostora. Ruska kontrola nad samom Sudžom ojačana je u četvrtak 13. ožujka „oslobađanjem“ već spomenutih sjevernih prigradskih naselja Zaolešenka (službeno objavljeno tek 15. ožujka) i Zaolešenski, baš kao i naselja Podol na južnom rubu Sudže i jugozapadnog prigradskog sela Melovoj (a vjerojatno i nedalekog sela Kurilovka). Ujedno su nastavljene borbe zapadno od Sudže, tako da je u petak 14. ožujka službeno objavljeno i „oslobođenje“ zapadnog prigradskog sela Gončarovka – čime je zapravo zaokružen širi gradski prostor Sudže.
Kako izgleda, sve je to bilo postignuto radi postupnog povlačenja ukrajinskih snaga prema zapadu i jugozapadu, gdje oni nastoje ostati na položajima po uzvisinama na ruskoj strani granice, prepuštajući Rusima uvelike srušena naselja u riječnim dolinama. Ovaj je trend nastavljen i u subotu 15. ožujka, ruskim „oslobađanjem“ kako prostora sjeverozapadno od Sudže, tako i uz cestu R-200 iz Sudže prema granici s Ukrajinom.
Ondje se bilježilo „oslobađanje“ sela Rubanšćina na trasi spomenute ceste, kao i borbe kod kilometar zapadnijeg sela Gogolevka (oko 3 km od granice s Ukrajinom). Jednako tako se borbe bilježe i oko 3 km jugozapadno, na prilazima okupiranom pograničnom selu Olešnja (u koje Rusi vjerojatno nadiru s istoka, iz smjera Melovoja i Kurilovke. Na jugu su nastavljeni ruski napadi na Guevo, čija je pozadina bila izložena ruskom topništvu i zračnim snagama – ali za sada još bez ukrajinskog povlačenja prema oko 3,5 km udaljenoj granici Ukrajine.
Napomenimo da se nadalje bilježe i okršaji unutar same Ukrajine, u regiji Sumi zapadno od spomenute ceste R-200, gdje su izgleda ruske snage nastavile napredovati od granice te pograničnog sela Novenjke (službeno oglašena okupacija 8. ožujka) prema jugu, da bi u subotu 15. ožujka bile locirane na rubnim dijelovima sela Basivka (manje od 4 km sjeverozapadno od strateške ceste Sumi-Sudža). Ukrajinci navodno intenzivno nastoje zaustaviti ove promjene bojišnice u regiji Sumi.
Dvije problematične situacije
Napomenimo još i činjenicu kako je sam Vladimir Putin, tijekom posjeta krajnjem sjeveroistoku regije Kursk u srijedu 12. ožujka, napomenuo da će se ukrajinske ratne zarobljenike smatrati „teroristima“, dok ni „strani plaćenici“ u ukrajinskim redovima neće podlijegati odredbama Ženevske konvencije.
Sve to dolazi u svjetlu ionako učestalih vijesti da ruske snage gotovo redovito likvidiraju zarobljenike umjesto da se prema njima odnose u skladu s međunarodnim ratnim pravom – dok ujedno same optužuju Ukrajince za razna zlodjela (uz korištenje i lokalnih stanovnika od kojih su neki samo koji mjesec ranije bili protagonisti u ukrajinskim materijalima o suradnji s lokalnim civilima).
Ujedno, po ulasku ruske vojske u većinu okupiranih naselja ujedno je krenula i masovnija evakuacija ondje zatečenih civila – prvo njih 120 iz Sudže i okolice 12. ožujka – dok su 154 osobe ujedno skinute i s liste poginulih, budući su ih Rusi u Sudžanskom okrugu zatekli žive. Do petka 14. ožujka ukupno je bilo evakuirano preko 240 ljudi, dok je u centre za privremeni smještaj zbrinuto još 128 ljudi.
Proteklih su dana u fokus javnosti došle i dvije problematične situacije vezane uz ratište u ruskoj regiji Kursk. S jedne strane, iz ukrajinske vojne strukture čulo se 12. ožujka o smjeni zapovjednika Operativnog zapovjedništva Sjever, general-bojnika Dmitra Krasiljnikova – koju je navodno izveo vrhovni zapovjednik general Oleksandar Sirski usprkos protivljenju zapovjednika Kopnenih snaga Mihaila Drapatija. General Krasiljnikov je navodno sa 7. ožujkom završio u pričuvi, a iako sam nije želio raspravljati o razlozima smjene – u pojedinim ukrajinskim krugovima se nagađalo da se tu radi o osobnoj netrpeljivosti sa Sirskim.
PROČITAJTE VIŠE Marinci koji su iskakali iz cijevi su otrovani. Velika vijest s ratišta stigla je 11. ožujka
Ova je tema podigla dovoljnu prašinu da se u četvrtak 13. ožujka oglasi i ukrajinski Glavni stožer – tvrdeći da je smjena generala Krasiljnikova bila provedena već prije nekoliko mjeseci, te je bez povezanosti sa događajima u regiji Kursk – dok bi uskoro trebalo očekivati i njegovo imenovanje na novu dužnost. Kakvo god bilo stvarno stanje stvari – čitava ova situacija još jednom ukazuje na nužnost pravodobnog informiranja javnosti o stanju i promjenama u obrambenom sustavu ne bi li se izbjeglo javna nagađanja ili krivo povezivanje činjenica.
Druga spomenuta situacija dogodila se u petak 14. ožujka – kada je u međunarodnoj javnosti odjeknula tvrdnja američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio „(…) U ovom trenutku, tisuće ukrajinskih vojnika su kompletno opkoljeni od ruske vojske, i u vrlo lošoj te ranjivoj situaciji. Snažno sam apelirao na ruskog predsjednika Putina da njihovi životi budu pošteđeni. To bi bio grozan masakr kakav nije viđen od Drugog svjetskog rata. Neka ih sve Bog blagoslovi!“.
No samo koji sat kasnije, ove su tvrdnje dobile i službeni demanti iz ukrajinskih izvora – gdje je Glavni stožer Oružanih snaga sve tvrdnje o opkoljenju u regiji Kursk nazvao „lažnim i fabriciranim od Rusa, za političku manipulaciju te izvođenje pritiska na Ukrajinu i njene partnere“. Kao prvo, ova ukrajinska verzija događanja za sada izgleda vjerojatnom – jer nema terenskih naznaka ikakvom velikom opkoljenju, a onda ni masovnijem dodatnom zarobljavanju ljudi ili tehnike. Ujedno, kao drugo, napomenimo da je u mnogim medijima čitava ta priča o navodnom opkoljenju Ukrajinaca temeljito pojela prostor koji bi inače dobila vijest o ruskom praktičnom odbijanju američkog 30-dnevnog primirja u ratu – praktično izvedeno Putinovim postavljanjem brojnih dodatnih uvjeta na ponudu koja je s ukrajinske strane bila bezuvjetna.
Stanje na bojištima - Ukrajina
Više žestokih borbenih dana tijekom proteklog tjedna jasno je označilo fazu dobrog vremena širom Ukrajine, gdje su ruske snage vjerojatno nastojale i pojačanim opsegom kopnenih djelovanja barem dijelom vezati branitelje ne bi li se spriječilo njihovo slanje ikakvih pojačanja prema Kursku. Ipak, učinci na terenu zapravo su bili poprilično podijeljeni.
S jedne strane, na sjeveru Harkivske oblasti malo su promjena donijela sukobljavanja oko Kozača Lopanja (i obližnjih naselja Graniv te Nova Kozača), kao i na prilazima ukrajinskom uporištu Lipci te u Vovčansku (kojeg se gađalo i iz termobaričkog sustava TOS). Jednako tako, opet se čulo i o borbama nadomak ukrajinskog uporišta Kupjanska, oko 80 km na jugoistok. Ondje su nastavljene borbe zapadno od rijeke Oskil, na prostorima ruskog mostobrana – kako na njegovu sjeveru (oko Kamjanke i Krasne Perše), tako i južnije. Napomenimo da ukrajinski izvori tvrde kako je u petak 14. ožujka ondje uspješno oslobođeno selo Figolivka, koje su agresori službeno proglasili okupiranim 17. veljače, dok je manje jasan učinak borbi južnije, kod Dorošivke i Golubivke na sjevernom prilazu samom Kupjansku.
Dok se istočno od Kupjanska, u ukrajinskoj enklavi preko Oskila navodilo okršaje oko Petropavlivke i Stepove Novoselivke – problematično područje je oko 23 km južnije od Kupjanska, uz samu rijeku Oskil. Dok ukrajinski izvori i dalje redovito ondje spominju borbe kod sela Zagrizove (vjerojatno okupirana 11. ožujka), geolocirani materijali smještaju agresore oko 2 km južnije, u sjeverni dio sela Boguslavka – šireći time ruski pristup Oskilu između gradova Kupjansk i Borova. Žestoke borbe bilježene su i oko 15 km jugoistočno, uzduž 12 km poteza Kopanki-Novosergiivka-Černešćina-Stepove-Druželjubivka – baš kao i južnije uz rijeku Žerebec uz naselja Novomihailivka, Zelena Dolina, Ivanivka, Mirne, Jampolivka i Torske. Napomenimo da se istočno od ove linije ukrajinskih uporišta u ukrajinskim izvorima prvo 13. ožujka bilježio prilaz agresora selu Novoljubivka, da bi onda 15. ožujka bila priznata i njegova okupacija (koju su Rusi službeno objavili još 22. veljače) – sve uz učestale navode borbi u okolišu.
Samo malo južnije, preko rijeke Siverski Donjec – ukrajinski izvori nadalje ističu borbe oko Bilogorivke i u njenom zaleđu (Grigorivka i Serebrjanka), u okolici uvelike razrušenih sela Verhnokamjanske i Ivano-Darivka, te na prilazima ukrajinskom gradu Siversku. Uz to, vidjelo se naznake i borbi u samome selu Vasjukivka, oko 17 km na jugozapad trase ceste iz okupiranog Bahmuta prema ukrajinskom Siversku. Nažalost, samo malo dalje na jugozapad je prilično nejasno stanje na sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jar, koji je i sam poprište borbi.
Konkretno, dok ukrajinski izvori tek 13. ožujka priznaju gubitak sela Grigorivka (oko 4,5 km sjeverno od Časiv Jara), u toj zoni ruski izvori knjiže okupaciju i nekoliko km udaljenijih naselja Orihovo-Vasilivka (službeno proglašena zauzetom 9. veljače) te sada i Novomarkove (službeno oglašena 12. ožujka) – bez da iz te borbene zone dođu ikakvi materijali koji bi sadržajno poduprli ovo razilaženje zaraćenih strana. Nastavljene su i borbe u samom Časiv Jaru, kao i kod južnih prigradskih sela Stupočki, Predtečine, Kurdjumivka i Ozarjanivka (uz manje rusko napredovanje zapadno od kanala „Siverski Donjec – Donbas“). Samo par kilometara jugozapadno, u borbenoj zoni grada Torecka, i dalje se bilježe izuzetno intenzivne borbe na sjeveru grada (sela Družba i Dačne, te četvrt Krimske), kao i na jugu grada (četvrt Zabalka, u kojoj se bilježilo i dodatne geolocirane materijale ukrajinske prisutnosti). Uz to, jugozapadno od Torecka spominjalo se okršaje u prigradskom selu Leonidivka, kao i kod udaljenijih sela Suha Balka i Oleksandropilj.
Na prilazima Pokrovsku opet se čulo o okršajima (1) na sjeveroistoku, južno od Tarasivke, na prilazu selu Vodjane Druge, oko Elizavetivke i južnije na rječici Kazenji Torec (kod sela Sviridonivka, koje se od sredine lanjskog kolovoza vodi okupiranim, te prema obližnjem selu Novotorecke). (2) Na istočnim prilazima Pokrovsku Rusi su opet napadali kod Grodivke, te sela Promin i Lisivka, dok se (3) na južnim prilazima Pokrovsku uz Dačenske posebno istaknuo ukrajinski protunapad u prostor naselja Ševčenko 13. ožujka. Dok neki izvori navode ukrajinsko oslobađanje većine tog gradića, treba napomenuti kako se tu radi o šestom većem protunapadu ukrajinskih branitelja s ciljem manjih korekcija bojišnice te jačanja općenite tamošnje defanzivne pozicije.
Navodno je baš Pokrovsk jedna od zona u koje Ukrajina doprema postrojbe svježe povučene iz ruske regije Kursk, a u gradu je ostalo oko 2.500 civila koje se pojačano evakuira radi jačanja borbi i ruskih napada na grad (nema bolnice, jer je navodno uništena s 10 ruskih vođenih bombi). Uz borbe kod prigradskih sela Kotline i Udačne, nastavljeni su i sukobi na potezu dugom oko 17 km prema jugu – gdje agresori nastoje prodorom na zapad izbiti na administrativnu granicu ukrajinske Donjecke i Dnjepropetrovske oblasti. Uz okršaje kod Udačne, Uspenivke, Novooleksandrivke, Nadiivke, Kotljarivke, Gorihove i Bogdanivke, ipak zadnjih dana nije bilo vijesti o tamošnjim pomacima bojišnice. Slično je nejasno i borbeno stanje samo koji kilometar dalje na jug, gdje se i dalje svakodnevno čuje o borbama kod okupiranih sela Andriivka i Konstantinopilj te na prilazima ukrajinskom uporištu Rozliv, dok ukrajinski izvori navode i ruske napade na zapadnija naselja Oleksiivka (sjeverno od rijeke Vovče) i Bagatir (južno od Vovče).
Jugozapad ukrajinskog bojišta
U široj zoni oko 27. siječnja službeno okupirane Velike Novosilke i dalje se nastavlja rusko napredovanje po otvorenim poljoprivrednim prostorima te osvajanje pojedinih tamošnjih manjih sela. (1) Sjeverno od Velike Novosilke vođene su borbe kod okupiranih sela Skudne i Dniproenergija, uz ruski pritisak prema selu Vesele zapadno od toka rijeke Mokri Jali. (2) Sjeverozapadno od Velike Novosilke borbe su vođene kod okupiranih sela Burlacke i Priviljne, dok se pritisak agresora bilježio i dalje prema ukrajinskim naseljima Ševčenko te Vilne Pole. (3) Zapadno od Velike Novosilke borbe su vođene kod okupiranih sela Novosilke i Rivnopilj, uz pritisak agresora dalje prema ukrajinskim naseljima Zelene Pole i Novopilj.
Ipak, u čitavoj ovoj zoni od sredine tjedna nije bilo daljnjih vidljivih pomaka bojišnice. Jednako tako, nastavljeni su i okršaji i u Zaporižju, oblasti na jugu ukrajinske bojišnice. Ondje se posebno ističu borbe na prilazima ukrajinskom uporištu Orihiv (Mala Tokmačka, Novodanilivka i Novoandriivka), te ponešto zapadnije prema bivšem toku Dnjepra. Ondje agresori ustrajno napadaju na potezu od sela Šćerbaki, preko Stepove, do sela Pjatihatki, ali izgleda da pri tome nisu imali dodatne borbene sreće.
Zračni napadi
Ovoga tjedna je i nadalje bjesnio žestoki rat u zraku. Tako je ponedjeljak 10. ožujka započeo ruskim napadima vođenim zrakoplovnim bombama po oblastima Zaporižje (Blakitne) i Dnjepropetrovsk (Sineljnikove), uz što je lansirano i 176 kamikaza-dronova sa sjevera i juga (130 oboreno i još 42 prizemljene).
Posebne su mete bespilotnih letjelica bile u regijama Poltava (stambene zgrade), Harkiv (mjesto Borova), Kijev (manje štete i požari), grad Mikolajev te razna mjesta u regiji Sumi (kao logističkoj potpori ratovanju na jugozapadu oblasti Kursk). Nasuprot tome, ukrajinke bespilotne letjelice posebno su djelovale po ruskim regijama Voronjež, Orel i Samara – gdje se bilježilo i uspješan udar na rafineriju u Novokujbiševsku (požari u skladištima), jednu od deset najvećih u Rusiji. Samo noć ranije, u nedjelju 9. ožujka, Ukrajincima je uspio i slični napad na rusku rafineriju u Rjazanju, specijaliziranu za proizvodnju goriva za vojne zrakoplove. U večernjim satima agresori su odgovorili udarima po Odesi i Kijevu.
Utorak 11. ožujka, osim prisilnim pregovorima Ukrajine i SAD, bio je obilježen i velikim napadom preko 340 ukrajinskih bespilotnih letjelica, od čega ih je barem 74 stiglo do Moskve. Uz niz pogodaka u stambene zgrade, na meti je posebno bila i tamošnja rafinerija nafta, ali i kontrolna stanica „Stalnoj konj“ naftovoda „Družba“ u regiji Orel.
Promet je bio obustavljen u više međunarodnih aerodroma (barem 83 preusmjerena aviona), a dvije osobe su u Moskvi bile bilježene kao poginule te još njih 20 kao ozlijeđeno. Nasuprot tome, Rusi su prema Ukrajini lansirali balističku raketu „Iskander-M“ (oborena) te 126 kamikaza-dronova (od toga, navodno, 79 oboreno i još 35 prizemljeno). Štete su bilježene u Balakliji, Odesi (privatna poduzeća i skladišta), Kijevu i Kostjantinivki. Kasnije u danu bilježilo se i ruske napade na Dnipro (infrastrukturni objekt) te luku u Odesi – gdje je balističkom raketom s kasetnom bojnom glavom bio oštećen teretni brod „MJ Pinar“ pod zastavom Barbadosa. Dok ukrajinski izvori navode kako je to plovilo ukrcavalo pšenicu za Alžir, ruski izvori spominju pomorski transport streljiva (iako nije bilo sekundarnih eksplozija, a poprište napada je bilo otvoreno za medije).
Srijeda 12. ožujka započela je zračnim napadima na Kijev, Harkiv, Odesu i Krivi Rih (pogodak raketom u još jedan tamošnji hotel) – kako s 3 balističke rakete „Iskander-M“ s Krima, tako i 133 kamikaza-drona iz raznih smjerova (98 srušeno, 20 prizemljeno). Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice bilježene su iznad regija Brijansk (barem 12), Kursk (dvije), po jedna iznad Kaluge i okupiranog Krima, te 5 iznad Crnog mora. U regiji Voronjež se bilježilo štete i požare na dva ruska infrastrukturna objekta, a ometen je bio i promet na međunarodnim aerodromima Kaluga, Saratov i Volgograd. Kasnije u danu bilježilo se i brojne ruske zračne napade po ciljevima u regiji Sumi, kao i bacanje 11 vođenih zrakoplovnih bombi na grad Kostjantinivku te 3 na Druživku, oboje u Donjeckoj oblasti nedaleko Časiv Jara.
Četvrtak 13. ožujka započeo je ruskim napadima na Kijev, Zaporižje, Dnipro (među ostalim na meti i željeznička infrastruktura, pa je niz vlakova kasnio), Harkiv te Odesa (niz požara). Sve to bio je tek dio posljedica ruskog napada balističkom raketom „Iskander-M“ iz Kurska, te lansiranja 117 kamikaza-dronova (navodno 74 oborena i 38 prizemljeno). Zauzvrat, Ukrajina je prema Rusiji otposlala preko 80 bespilotnih letjelica – a posebno se uspješnim bilježio napad na tvornicu „Kalužki Gazobeton“, gdje je prema obavještajnim saznanjima bila postavljena linija za proizvodnju ruskih bespilotnih letjelica. Uz to, bilježilo se i štete u Saratovu te u Rostovskoj oblasti (industrijski objekt u selu Kalininski).
Petak 14. ožujka započeo je dojavama o eksplozijama u gradovima Dnipro i Herson, te o napadu na bolnicu u mjestu Zoločiv, Harkivska oblast. Uz to, bilježilo se i napade na niz ciljeva širom ukrajinske regije Sumi (vjerojatno u nastavku otežavanja ukrajinskih operacija u ruskoj oblasti Kursk). Ukupno se tog dana bilježio nalet 27 ruskih kamikaza-dronova (16 oboreno, 9 prizemljeno), što je najmanje u dugo vremena. Zauzvrat, Ukrajina je napala naftni kompleks u mjestu Tuapse u Krasnodarskom Kraju – gdje je došlo do požara koji je gorio i narednih dana – bez obzir je li udar nanesen bespilotnim letjelicama ili, kako se nagađa, ukrajinskim raketama R-360 Neptun, ali s novim, produženim dometom. Ujedno je niz letjelica bio poslan i prema Moskvi, gdje je bio zatvoren aerodrom Vnukovo, zajedno sa zračnim lukama u Saratovu, Kalugi i Sočiju.
Kako se čulo, kod Saratova i Tambova na meti su bile plinske kompresorske stanice, a u regiji Belgorod je pogođeno terensko skladište raketa za sustave S-300/S-400, koje je eksplodiralo. Nažalost, te večeri Rusi su uzvratili raketnim napadom na Krivi Rih (11 ozlijeđenih u stambenoj zoni), te udarima širom regije Sumi i istoimenog grada (privremeno prekinuta opskrba strujom i vodom), kao i po regiji Odesa (grad Čornomorsk ostao bez struje). Ujedno se vođenim zrakoplovnim bombama gađalo civilne ciljeve po Hersonu i nedalekom Berislavu – što u zadnje vrijeme nažalost postaje sve uobičajenije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....