BETONSKO ČUDO U PUSTINJI

Dubai na udaru, klimatski aktivisti pogubili živce, a vrhunac tek slijedi: ‘Ovo je bomba budućnosti!‘

Procesi desalinizacije podižu temperaturu obalne vode i štete bioraznolikosti, ribarstvu i obalnim zajednicama

Dubai

 Nicole Luettecke/solent News/Shutterstock Editorial/Profimedia/Nicole Luettecke/solent News/shutterstock Editorial/profimedia

Sljedećeg tjedna u Dubaiju se održava Konferencija UN-a o klimatskim promjenama (COP28), ali domaćini se već sada suočavaju s brojnim kritikama klimatskih aktivista. Jedna od najvećih zamjerki koja se spočitava Ujedinjenim Arapskim Emiratima jest činjenica da se njihov najnaseljeniji otok oslanja na desalinizaciju kako bi osigurao svježu vodu svojim stanovnicima i turističkim atrakcijama.

Desalinizacija morske vode skup je, energetski intenzivan proces koji oslobađa značajne količine stakleničkih plinova. Stručnjaci upozoravaju da korištenje energetski intenzivne tehnologije desalinizacije šteti Perzijskom zaljevu, proizvodeći otpad poznat kao salamura koji, s kemikalijama koje se koriste tijekom procesa desalinizacije, povećava salinitet u Zaljevu. Procesi desalinizacije također podižu temperaturu obalne vode i štete bioraznolikosti, ribarstvu i obalnim zajednicama.

Betonsko čudo usred pustinje, kako nerijetko "tepaju" Dubaiju, može se pohvaliti raznim vodenim atrakcijama. U Dubaiju se nalazi najveća fontana na svijetu, koja se prostire na 7327 četvornih metara i uz pomoć 7500 mlaznica izbacuju vodu više od 100 metara u visinu.

U najnaseljenijem gradu Emirata je i najdublji bazen na svijetu, u dijelu ogromnog podvodnog grada. Bazen Deep Dive Dubai ispunjen je s 14 milijuna litara slatke vode i najmanje je četiri puta veći od bilo kojeg drugog ronilačkog bazena na svijetu. Dubai se također diči sa skijalištem, koje se smjestilo u najvećem trgovačkom centru na svijetu. Sve ove turističke atrakcije troše goleme količine slatke vode, do koje Dubai u najvećoj mjeri dolazi upravo desalinizacijom, odnosno uklanjanjem otopljenih soli iz morske ili bočate vode.

Prema izvješću o održivosti Uprave za električnu energiju i vodu Dubaija, grad je prošle godine desalinizirao približno 163,6 milijardi galona vode. Za svaki galon desalinizirane vode proizvedene u Zaljevu, prosječno galon i pol salamure ispušta se u ocean.

Ako se odmah ne poduzmu mjere za suzbijanje štete, desalinizacija će u kombinaciji s klimatskim promjenama povećati temperaturu obalnih voda Zaljeva za najmanje 3 °C u više od 50% područja Zaljeva do 2050., prema studiji iz 2021. objavljenoj u zbirci elektroničkih časopisa ScienceDirect. Gradnja umjetnih otoka u Dubaiju također opterećuje vodne resurse Zaljeva. Jedno je istraživanje pokazalo da se prosječna temperatura vode oko otoka Palm Jumeirah povećala za otprilike 13 Celzijevih stupnjeva tijekom posljednjih 19 godina.

Njemački institut za desalinizaciju (DME), think-tank za prikupljanje podataka i pružanje savjeta o desalinizaciji, ističe da trenutačno u svijetu postoji više od 20.000 postrojenja za desalinizaciju koja ukupno proizvode više od 100 milijuna kubičnih metara pitke vode u danu. Prema riječima izvršnog direktora DME-a Clausa Mertesa, tržište desalinizacije raste za oko 15 posto godišnje.

"U ovom trenutku više od pola milijarde ljudi svakodnevno dobiva vodu za piće putem desalinizacije", rekao je Mertes za britanski časopis Geographical. Najveća postrojenja za desalinizaciju nalaze se u bogatim zemljama Bliskog istoka, u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, UAE i Kataru, koja proizvode oko polovicu svjetske desalinizirane vode. Najveći projekt desalinizacije u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA) tijekom prošle godine bio je u Saudijskoj Arabiji u vrijednosti većoj od tri milijarde američkih dolara.

Postrojenja za desalinizaciju troše puno električne energije. Proces desalinizacije reverznom osmozom, koji je trenutno najrašireniji, troši između 2,5 i 3 kWh energije po kubnom metru proizvedene desalinizirane vode. Postrojenja za desalinizaciju na Bliskom istoku uvelike su profitirala od energetske mješavine temeljene na fosilnim gorivima koja im omogućavaju jeftinu desalinizaciju.

Potrošnja električne energije za desalinizaciju vode utrostručila se u Saudijskoj Arabiji tijekom razdoblja od 2005. do 2020., dosegnuvši oko 6% ukupne potrošnje električne energije u toj državi ili oko 17 teravat sati u 2020. godini. To je ekvivalentno godišnjoj proizvodnji jedne velike nuklearne elektrane. Očekuje se da će se do 2030. godine kapacitet desalinizacije u zemljama Bliskog istoka gotovo udvostručiti, kao dio planova regije za prelazak na održivije izvore energije.

U analizi objavljenoj lani, Francuski institut za međunarodne odnose otkrio je da je za desalinizaciju 1000 kubičnih metara vode potrebno oko 27 tona nafte. Marc-Antoine Eyl-Mazzega, direktor Centra za energiju i klimu pri IFRI-ju, smatra da će desalinizacija nastaviti rasti zahvaljujući fosilnim gorivima, a ne obnovljivim izvorima energije, koji su još uvijek ograničeni. "Poput klima-uređaja ili plastike, postrojenja za desalinizaciju klimatske su bombe budućnosti", rekao je Eyl-Mazzega za Le Monde.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 03:11