BORBE U LIBIJI

DRAMATIČNA EVAKUACIJA Hrvati bježe iz kaosa Tripolija, mina pogodila ambasadu Srbije

 AFP

Libija tone u potpuno bezvlašće. U glavnom gradu Tripoliju te najvećoj luci Bengaziju vode se žestoki sukobi trupa odanih vlasti i islamističkih boraca. U samom Tripoliju najžešće borbe se vode oko aerodroma gdje je u protekla dva tjedna u žestokom sukobu milicije iz obalnog grada Misrate i one iz planinskog grada Zintana (koja kontrolira aerodrom već tri godine) ubijeno najmanje 97 ljudi. U ponedjeljak je raketa pogodila jedan od tankova u najvećem tripolskom skladištu goriva u kojem se nalazi oko 90 milijuna litara benzina. Libijske su vlasti potvrdile da jedan od zapaljenih tankova, s kojeg se vatra proširila i na drugi spremnik, sadrži 6,6 milijuna litara benzina. Prema izjavama očevidaca minobacačke granate padaju nasumice po gradu. Jedna je tako pogodila zgradu ambasade Srbije, a napadnut je i konvoj vozila britanske ambasade.

Pakao u gradu

Žestoke borbe “svih protiv svih” i potpuni kaos u gradu natjerali su hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova da hrvatskom diplomatskom osoblju naredi povlačenje iz Libije u Hrvatsku. Kako nam je kazala glasnogovornica MVP-a Danijela Barišić, hrvatski veleposlanik Petar Ljubičić i još troje hrvatskih diplomata bit će evakuirano iz Libije do kraja ovog tjedna a konzularni poslovi će se prebaciti na delegaciju EU. Ovo je prvi puta da Hrvatska evakuira svoje diplomatsko osoblje zbog ratnih sukoba.

Evakuacija do Malte

Način i vrijeme evakuacije ovisi o razmjeru sukoba i situaciji na terenu. Moguće opcije su put brodom do Malte, kopnenim putem do granice prema Tunisu ili zračnim putem. Naime, Italija i Velika Britanija najavile su da u Tripoli šalju avione kako bi evakuirali svoje građane. Osim hrvatskih diplomata iz Tripolija odlaze osoblje UN-a, SAD-a i Turske. Hrvatsko ministarstvo pozvalo je i hrvatske građane u Libiji da napuste tu zemlju. Evakuacija je počela već tijekom ovog vikenda kada je 35 radnika tvrtke Crosco, koji su u radili u kontinentalnom dijelu zemlje vraćeno u Hrvatsku. Dio radnika Crosca još radi na jednoj naftnoj platformi zajedno s djelatnicima talijanske tvrtke ENI. Kako se ne nalaze na sukobima zahvaćenom području oni zasad ostaju u Libiji.

Prema podacima ministarstva vanjskih poslova na području Libije u ovom trenutku boravi otprilike 100 hrvatskih državljana koji se, prema za sada dostupnim informacijama, trenutno nalaze izvan područja sukoba. Većina ih je zaposlena u stranim tvrtkama koje imaju spremne planove za hitnu evakuaciju.

Osim u Tripoliju žestoke se borbe vode i u Bengaziju, gdje su okršaji trupa lojalnih vladi i islamističkih boraca u nedjelju odnijeli najmanje 38 života. Stoga se može reći da se Libija doslovno strovaljuje prema dnu. Analitičari tvrde da je na djelu najveća eskalacija nasilja od pada Gadafija 2011. godine.

Država u rasulu

Sve je počelo prije tri godine. Nakon što su SAD i saveznici iz NATO-a zračnim napadima dali vjetar u leđa pobjedi pobunjenika nad Gadafijem zemlja je ostala na vjetrometini. U nedostatku snažne vlade te s parlamentom koji se pretvorio u arenu za sukob islamista i njihovih protivnika, razvijala se država u sjeni i stvarao paralelni sustav zapovijedanja temeljen na snazi različitih milicija na terenu, sastavljenih od pobunjenika koji su rušili Gadafija, a podijeljene su što po liniji identiteta i ideologije, što po platnim listama.

KOMENTAR: Frakcije se krvavo bore samo za naftu

Trenutno stanje rata svih protv sviju u Libiji bilo je očekivano. Riječ je o zemlji koja je skoplljena od tri pokrajine, Kirenaike, Bengazija i Fezana koje nikad nisu zaživjele kao cjelina. Jedino se tijekom 20-godišnje vladavine kralja Idriza pokušalo izgraditi identitet, dok je dolaskom Gadafija sve palo pod njegovu čeličnu šaku. Kako je on “svu vlast predao narodu” - zapravo je zadržao za sebe - tako nisu ni bile izgrađene državne institucije i nakon njegovog brutalnog pada zemlja je ostala bez ikakvog sustava uprave i sigurnosti.

U takvom, gotovo nezamislivom vakuumu, razbudile su se sve netrpeljivosti, po geografskoj liniji, lojalnosti plemenima, vezama s Gadafijem i jasno, islamskom fundamentalizmu.

Nakon pada diktatora nije se pojavila niti jedna osoba ili pokret kao integrirajući faktor, a nezadovoljnici su se primili oružja kako bi ostvarili svoje interese, prije svega što veći udjel od prodaje nafte. Svijet je bio zauzet drugim,krvavijim sukobima (Sirija, Irak) i Libija je samo tonula da bi i potonula. A rješenje se sada ne vidi. ( Željko Trkanjec)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:33