- What a Diff‘rence a Day Makes, pjevala je davne 1959. godine velika Dinah Washington u prepjevu hita ‘Cuando vuelva a tu lado‘, a koji je 25 godina prije nje otpjevala Meksikanka Maria Grever. Pjesma je ljubavna, neuobičajeno optimistična, i sasvim sigurno, ni u primisli, nije zamišljena kao nešto bi otvaralo tekst geopolitičke analize koja se bavi potencijalnim raspadom globalnog poretka.
No, upravo te riječi - "What a Difference a Day Makes" prilično precizno oslikavaju ono što gledamo posljednjih tjedana na globalnoj pozornici, do te mjere da bismo se gotovo okladili da negdje u Bruxellesu, Parizu ili čak Moskvi neki niži činovnik pjevuši ovaj stih dok šeće hodnicima NATO kompleksa, Elizejske palače ili Kremlja.
Govorimo o vremenu u kojem je ured nominalno najmoćnije osobe svijeta - predsjednika SAD-a - poslužio i kao soba za zasjedu predsjednika navodno prijateljske države i o svijetu u kojem jučerašnji saveznici postaju sutrašnji neprijatelji. Je li Zapad i dalje jedinstven? Hoće li se NATO održati? Je li SAD sasvim digao ruke od Ukrajine, Europe i posve prešao na stranu Kremlja? Što je s Europom, hoće li slijediti američke trendove ili se napokon odvažiti da djeluje kao samostalni akter, prvo na vlastitom kontinentu, a možda i šire?
O svim ovim pitanjima razgovarali smo još 21. veljače u podcastu Prva linija s vanjskopolitičkim analitičarem Mirkom Dautovićem. Da, čini se da je otada prošla cijela vječnost. No, ispostavilo da se da je naš sugovornik neke trendove, barem kako sada stvari stoje, precizno detektirao.
Cijelu emisiju pogledajte ispod, ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
Videosnimku podcasta pogledajte ispod
- Savezi su uvijek s nekim protiv nekog. Ako su sad Amerikanci s Rusima, ja bih pitao - protiv koga su onda? Ukrajine sigurno ne, ona nije dovoljno važan akter. Ja bih rekao da Trump nudi svoj "new deal" Moskvi, potencijalno Pekingu, možda i New Delhiju, a potencijalno i arapskim državama. Tu je riječ o raspačavanju svijeta na sfere interesa i mislim da je to model koji ćemo gledati u naredne četiri godine. Ovo je potez predatorskog trgovca nekretninama - hajdemo uništiti sve one male i srednje kako bi ostalo nas tek pet, šest mega trgovaca, sumira na početku Dautović vanjsku politiku SAD-a pod Trumpom.
Podjela svijeta na nove sfere utjecaja ima sličnosti s imperijalnim dobom iz kraja 19. stoljeća, ali nije baš isto, smatra dalje naš sugovornik.
- Danas bi ta podjela trajala puno duže, a i kad tad bi došlo do sukoba dva imperija oko neke nebitne zemlje. Ili nečeg drugog. Problem je što u tom trenutku neće biti nekih međunarodnih, multilateralnih institucija da spriječe takav sukob.
Ugrožen Zapad
Upitali smo Dautovića smatra li da su takvom politikom, koja sada dolazi i iz Bijele kuće, ugrožene međunarodne organizacije poput UN-a, EU, NATO-a i je li zapravo klimav i cijeli pojam "Zapada", u njegovom najširem smislu kao zajednice razvijenih liberalnih demokracija diljem svijeta.
- Vrlo je ugroženo. Zapad je zapravo SAD s mnoštvom satelita, manje ili više autonomnih u odnosu na Washington. No, u ovakvoj podjeli svijeta, u kojoj ste napravili deal s Rusijom ili Kinom, takvi vam partneri više ne trebaju - uostalom, već niz godina iz SAD-a se vidi taj ton prezira s kojim se obraćaju europskim zemljama. Da, SAD bi mogao sad pomoći da se u raznim državama Europe napravi mnogo malih Trumpovih klonova (AfD, Reformska stranka, Nacionalni pokret, Orban...), što bi značilo i neki bliži oblik suradnje (ili oktroiranja, op.a). Kad je u pitanju NATO, Amerika bi mogla povući svoje trupe iz svih članica koje su se Savezu pridružile od 1990-ih nadalje. Ali ja bih otišao i korak dalje - mislim da postoji velika mogućnost da se SAD povuče iz NATO-a ili naprosto ne reagira kada neka od europskih članica temeljem članka 5 pozove u pomoć. Ne bih čak ni isključio da Amerika napadne neku od članica NATO-a, da li Dansku ili Kanadu - samo zato što može. A ne bih se ni iznenadio kad bi Sjedinjene Države poručile da izlaze iz Ujedinjenih naroda te im otkazuju gostoprimstvo u New Yorku.
PROČITAJTE VIŠE Ponos i prokletstvo Kraljevske ratne mornarice
Kad je u pitanju odnos SAD-a prema Ukrajini, a koji je u danima otkako smo snimili ovaj podcast pao na neočekivano niske razine, naš sugovornik prvo ističe kako ni dosadašnja pomoć SAD-a (ukupno 119,7 milijardi dolara prema Kiel institutu za međunarodne odnose) nije bila dostatna Kijevu da dođe do pobjede.
- Da li se mogao ovaj rat preokrenuti u obliku ove pomoći? Mislim da ne, to je već postalo mrcvarenje. Ukrajina je izgubila puno vojnika i mislim da su oni, vojnici, ono što njima prvenstveno treba. A njih na front ne bi poslao ni SAD, ni Francuska, ni Ujedinjeno Kraljevstvo. Što se tiče oružja - i to je bilo mrcvarenje, jedni pošalju, drugi ne, onda im se stavi niz uvjeta za njihovo korištenje... Mislim da je Zapad postupio vrlo kukavički. Ako su željeli obraniti Ukrajinu, onda su joj trebali poslati svu pomoć i onda je poslati još. Ako nisu, trebalo je odmah tako reći - ne možemo vas obraniti, snađite se, postignite neku vrstu mira, mi nismo zainteresirani da vas primimo u naše okrilje. Uvijek volim podsjećati na riječi koje je na samom početku ruske invazije ukrajinski ambasador čuo u Berlinu od tadašnjeg njemačkog ministra financija, a to je bio liberal Christian Lindner. Ukrajinski veleposlanik ga je upitao hoće li sad, nakon mjeseci molbi, Njemačka konačno poslati pomoć Ukrajini, na što je ovaj odvratio: - "Nema razloga, bit ćete pregaženi za 48 sati i mi ćemo se vratiti našim poslovima s Rusima". Ukratko, mislim da se bez većih ulaganja i žrtava ovaj rat nije mogao preokrenuti.
Može li Europa sama?
Ako već SAD ode, može li Europa sama podupirati Ukrajinu u dovoljnoj mjeri da je drži u ratu i dalje? To je pitanje koje si trenutačno postavljaju vlasti diljem kontinenta.
- Mislim da Europa ne može pomoći Ukrajini, ali treba pomoći sama sebi. Europi nedostaje zajednička vojna industrija, fali joj uvježbanih trupa, a EU se trenutačno ne može dogovoriti ni da digne brane za proračunske deficite, a riječ je o doktrinama iz 1992. godine. Europi trebaju duboke unutarnje reforme i treba joj odluka - ili dublje unutarnje integracije ili raspad na samo zajednička tržišta.
PROČITAJTE VIŠE U ovoj bitci stvoren je mit o najvećem njemačkom generalu
Upitali smo onda našeg sugovornika što takav razvoj događaja znači za Ukrajinu, zemlju koja se tako grčevito branila zadnjih tri godine od agresije.
- Oni mogu rat nastaviti sami ili uz pomoć Europe. Ali postavlja se pitanje čemu? Pretpostavljam da oni iz principa ne žele sklopiti nepravedni mir u nadi kako bi to pobudilo novi bijes na Zapadu koji bi time opet promijenio politiku prema njima. No, to bi bilo izuzetno krvavo i možda bi Kijev izgubio sav teritorij istočno od Dnjepra. Bojim se da se Ukrajini trenutačno smiješi "sudetski sporazum" (referenca na gubitak teritorija na koji je sporazumom u Münchenu 1938. prisiljena Čehoslovačka, a u korist nacističke Njemačke), dakle gubitak trenutačno okupiranih teritorija. No, treba znati jednu stvar - partija je gotova, ali ne i rat. Ukrajina misli da će Rusija kad tad htjeti nastaviti rat, a Moskva vjeruje da će Kijev kad tad želi vratiti svoje teritorije. Ukratko, nastavak tog rata izvjestan je. Ako će Europa doista pomoći Ukrajini da se opet naoruža, izgradi vojsku i vojnu industriju, u tom slučaju se Kijevu brzo primirje isplati, smatra naš sugovornik.
Što sa Zelenskim?
Dautović također smatra da će Trump inzistirati da Volodimir Zelenski više ne bude na čelu Ukrajine, ali dodaje kako smatra da sami Ukrajinci nipošto ne bi trpjeli izrazito prokremaljsku vlast zbog svega što se dogodilo u zadnje tri godine.
- Bio bi to vrlo skup režim za Moskvu, kaže.
PROČITAJTE VIŠE Kako su Saveznici pokorili Sile Osovine u Africi
Kad se pak pogleda sad cjelokupna situacija, vanjskopolitički analitičar smatra da se Putin i Rusija u trenutačnoj situaciji mogu smatrati pobjednicima.
- Oni sad mogu reći uspjeli smo, bez obzira na to koliko je bolno bilo. Naravno, običan čovjek u Rusiji od toga neće imati ništa, niti će se njima život promijeniti nabolje. No, Kremlj je potvrdio da je velika sila, iako ne s velikom budućnošću. Naime, Rusija ne stoji sjajno demografski, inflacija u zemlji je problem, a samo da bi nadoknadili sve ovo potrošeno i uništeno oružje u ratu u Ukrajini trebat će godine. Plus, ako rat sada stane ova trenutačno velika vojska bit će veliko opterećenje za fragilnu rusku ekonomiju koja i dalje ovisi o izvozu nafte i plina, kaže Dautović.
Na kraju, naš sugovornik smatra da nas ovo uvodi u doba u kojem "mali" više nisu sigurni od "velikih". To jest, slabije države više nisu sigurne da njihovi snažniji susjedi neće prekršiti međunarodno pravo i samo posegnuti prema njihovom teritoriju-
- To više neće izazvati nikakve šokove, svi ti genocidi i sva ta etnička čišćenja postat će samo činjenica života, zaključuje Dautović.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....