SKANDAL OKO KRAHA BANKE I Opus Dei u aferi koja će odlučiti talijanske izbore

Da nam netko ponudi roman s teorijom urote u kojemu Opus Dei preko vatikanske banke IOR provodi pljačku banke u Sieni i na taj način upropaštava izborne šanse postkomunista i lijevog centra u cjelini - vjerojatno bi nas uhvatio smijeh. Ipak, budući da život piše romane, upravo tako bi se mogao sažeti ključan dio skandala u kojemu se našao Monte dei Paschi di Siena (MPS), najstarija aktivna banka u svijetu (osnovana 1472.) i treća po snazi u Italiji (na prvim su mjestima UniCredit te Intesa San Paolo).

U Sieni su šest i pô desetljeća konstantno na vlasti prvo komunisti, pa njihovi slijednici lijevi demokrati, pa demokrati. Otkriće da je MPS pri kupnji Antonvenetske banke platio nekoliko milijardi eura više nego li je samo šest mjeseci ranije za tu istu banku platio prodavač, španjolska banka Santander, uz sumnju da su pojedini bankari u Sieni maznuli dio “razlike u cijeni” podijelivši je s nekima od prodavača - srušila je za nekoliko postotaka biračku podršku Demokratskoj stranci i lijevom centru u cjelini, pa je sada pitanje hoće li oni uopće osvojiti većinu u Zastupničkom domu na izborima 24.-25. veljače, koja se činila posve izvjesnom prije samo dvije sedmice, dok se njihova većina u Senatu (a s njome i stabilna vlada) sada već doima kao pusti sanak.

Ključan utjecaj

Španjolska banka Santander, koja je Antonvenetsku banku kupila za nešto više od 6 milijardi od nizozemske ABN-AMRO, a zatim je za nešto više od 10 milijardi prodala MPS-u, pripada u interesnu sferu Opusa Dei, fundamentalističke katoličke organizacije, koja je činila tehnokratsko krilo frankističke diktature u Španjolskoj. Njezin prvi čovjek u Italiji više od dvadesetak godina bio je Ettore Gotti Tedeschi, koji je odatle prešao na dužnost predsjednika vatikanskoga novčarskog zavoda IOR, upletenoga u nekoliko najmračnijih skandala u Italiji, u kojima su prani novci mafije, pljačkani neoprezni ulagači (krah Ambrozijanske banke), nedovoljno poslušni bankari ubijeni vješanjem ( Calvi u Londonu) ili otrovom u tamnici ( Sindona), a apriorno neposlušni metkom u glavu ( Ambrosoli u Milanu). Sumnjivi poslovi traju i dalje, kao i prikrivanje prljavog kapitala, pa je i zato vatikanski državni teritorij ostao bez mogućnosti plaćanja svim stranim kreditnim ili debitnim karticama.

Svjedoci i dokumenti

Istraživački novinari Raija i Corrierea della Sera našli su svjedoka (s kopijama sviftova) koji tvrdi da su upravo u IOR-u, u Vatikanu, vođeni ključni dogovori o kupnji Antonvenetske banke, u kojima su sudjelovali IOR-ov glavni direktor Paolo Cipriani, IOR-ov tadašnji prelat monsignor Piero Pioppo (bivši Sodanov tajnik, sada nuncij), te bankar Andrea Orcel (nakon 20 godina karijere u sklopu banke Merrill Lynch sada je glavni izvršni dužnosnik švicarske UBS-ove Investicijske banke). Po svjedoku i kopijama sviftova, preko tajnih računa u IOR-u isplaćeno je i mito za pljačku MPS-a.

Tužioci u Sieni ispitali su u ponedjeljak dužnosnika Dresdenske banke Antonija Rizza, koji je snimio dio internih dogovora i koji je prvi optužio MPS-ove direktore Gianlucu Baldassarija i Mattea Pontonea da su bili članovi “bande 5 posto” (po ujmu koji su trpali u džep). Na redu je Giuseppe Mussari, bivši predsjednik MPS-a i do prije nekoliko dana predsjednik Udruge talijanskih banaka (ABI). U privatnim razgovorima se brani da on “nije bankar” i da je slušao Orcela kao iskusnijega.