Kada sutra budući predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker bude konačno objavio kojem je povjereniku dodijelio koji resor, iznenađenje za mnoge mogao bi predstavljati izostanak resora proširenja. Kako sada stvari stoje, tog resora, barem u nazivu, neće biti iako će se pitanjima proširenja baviti povjerenik zadužen za susjedstvo.
Još je prošli tjedan, na osnovi jedne verzije nacrta organigrama kako će izgledati Junckerova Komisija, bilo puno reakcija nakon što se vidjelo da neće biti povjerenika za proširenje. Sada, samo dan prije nego što Juncker i javno objavi što je dodijelio kojem članu Komisije, sve je izglednije da će izostaviti proširenje.
Ne žele Tursku
Međutim, svi koji su pratili kampanju kandidata za šefa Europske komisije naslutili su da će Juncker izostaviti, ako bude mogao, mjesto povjerenika za proširenje. On je izjavio da tijekom njegova budućeg mandata koji će trajati pet godina niti jedna nova država neće pristupiti EU tako da proširenja neće biti. I sada je njegova glasnogovornica Natasha Bertrand ponovila Junckerov stav da se “ne očekuje proširenje u sljedećem mandatu, ali proces će se nastaviti, pogotovo s državama zapadnog Balkana“.
U praksi doista zvuči realno da sljedećih godina neće biti proširenja jer niti jedna država zapadnog Balkana do tada neće biti u stanju zaključiti pregovore i dovršiti pristupni proces, a Island je sam odustao i suspendirao pregovore za članstvo. Tursku neke države ionako ne vide kao buduću punopravnu članicu EU iako je ona pregovore otvorila u listopadu 2005., točno sat i pol prije nego što je to učinila Hrvatska. Trenutno otvorene pristupne pregovore imaju Crna Gora i Srbija, a kandidatski status imaju još Makedonija i Albanija.
Unutarnja konsolidacija
Mnogi diplomati, međutim, misle da je preradikalno da se proširenje ne spominje u nazivu resora koji će pokrivati određeni povjerenik. Švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt javno je kritizirao najave da neće biti povjerenika za proširenje nazvavši to bijegom od odgovornosti prema državama koje imaju aspiracije za članstvo u EU.
Ipak, diplomati EU žele umanjiti negativni odjek ovakve Junckerove odluke, ako se ona sutra potvrdi, te kažu da je “važno osigurati nastavak proces bez obzira na to hoće li se proširenje spomenuti u nazivu ili ne”.
U Bruxellesu priznaju da proces proširenja već dugo nije popularan te da Juncker, kad kaže da želi prvo unutarnju konsolidaciju u EU, a tek onda nastavak proširenja, izražava stav većine u EU.
Ako se potvrdi da više neće biti posebnog povjerenika za proširenje, ta će vijest biti zanimljiva i zato što je sada Njemačka, s najviše razine, javno podržala nastavak tog procesa, pogotovo prema državama zapadnog Balkana.
Dvostruka igra
Prvo je takvu potporu njemačka kancelarka Angela Merkel izrazila na summitu u Dubrovniku, a zatim i na konferenciji u Berlinu, lansirajući zajedno s Austrijom Berlinski proces. Liderima regije zapadnog Balkana dala je jamstvo da će se proces proširenja nastaviti te da će sve države regije jednoga dana biti članice EU kada ispune potrebne kriterije, a Njemačka će im u tome snažno pomagati.
Neki diplomati kažu da Nijemci i Austrijanci zapravo igraju dvostruku igru oko proširenja. S jedne strane žele dati jamstva i pomoći državama zapadnog Balkana u procesu pristupanja EU, a s druge žele iz tog procesa što je više moguće izdvojiti Tursku za koju smatraju da je moguće da ima “privilegirano partnerstvo” koje ne bi značilo i punopravno članstvo.
KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA Države bivše Jugoslavije nisu spremne za EU
Bez obzira na konačni sastav i opis titula u novoj europskoj Vladi koju će sutra predstaviti Jean-Claude Juncker - donekle prijeporno izabrani šef Europske komisije - bez obzira, dakle, na izbacivanje ili, pak, na ostanak povjerenika za proširenje Unije u Europskoj komisiji, nesporna je činjenica da niti jedna država bivše Jugoslavije, koja je danas izvan EU, nije spremna niti će uskoro biti spremna za priključivanje Europskoj uniji.
Kada je riječ o Srbiji, ondje postoje tri razine problema. Prvu čine unutarnje poteškoće. Kako znamo, Hrvatska se jedva kvalificirala da zadovolji minimalne norme EU, a stanje u Srbiji, pravno, sigurnosno, gospodarsko i političko, mnogo je gore nego u nas. Druga razina problema određena je specifičnim geopolitičkim statusom. Srbija je prisiljena žonglirati između Zapada i Moskve. Beograd se ne može odlučiti isključivo za Zapad jer tako prekida ekonomske, kulturne i emocionalne veze s Rusijom. Srbija je, kao međuprostor europskog i ruskog utjecaja, mogla dobro funkcionirati u mirna vremena.
No, usred novog hladnog rata Zapad traži što pouzdanije i lojalnije suradnike. Srbija je u zadnjih nekoliko tjedana pokazala da dio njene odanosti ostaje vezan uz Moskvu, što Bruxelles mora razumjeti, ali što s druge strane značajno usporava proces pridruživanja EU.
I treće, kosovski problem stoji neriješen. Još prije nekoliko godina upozoravali smo da Srbija neće moći ući u EU ako formalno ne prizna Kosovo. Sadašnji srpski državni vrh jest učinio niz koraka dobre volje, ali tek ona Srbija koja bude nedvojbeno priznala da je Kosovo samostalno područje, izvan srpskog državnog suvereniteta, zadovoljit će uvjete za ulazak u EU.
BiH, koja ne funkcionira kao država, ne zadovljava ni minimalne uvjete da bi uopće mogla razmišljati o ulasku u EU. A bez Srbije i bez Bosne potpuno je besmisleno govoriti o daljnjem širenju Unije.
Stoga Junckerova namjera da ukine povjerenika za proširenje, koliko god zvučala politički antipatično, nije potpuno neutemeljena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....