VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Bojišta se smrzavaju, snijeg puni rovove, a temperature padaju na -10°C. To znači samo jedno - Rusi kreću u boj!

Nije posebno iznenađenje da Ukrajina aktivno počinje raditi na pripremama za primanje borbenih aviona F-16 u svoj obrambeni sustav

Igor Tabak; ruska samohodna haubica MSTA-SM2 ispaljuje projektil; spomenik u Ukrajini

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/Afp/

Utorak 21. studenog ujedno je 636. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Početak 21. mjeseca rata ozbiljno otežava prvi pravi val ovogodišnjeg hladnog vremena na bojištima. Stvarno loše vrijeme započelo je krajem prošlog tjedna poremećajem koji se s Crnog mora krenuo dizati jugom i jugoistokom Ukrajine, da bi njegove obilne kiše prema sjeveru postupno prerasle u jak snijeg. Posebno je to utjecalo na dijelove bojišta otprilike sjeverno od okupiranog Donjecka, gdje se obilni snijeg zadnjih dana kombinira s noćnim temperaturama i do minus 10 stupnjeva Celzijusa. Zato i ne čudi da je zaključno sa subotom 18. studenog najednom brzo opao i intenzitet borbenih djelovanja uz većinu bojišnice – gdje su već i jake kiše ozbiljno otežale djelovanje bespilotnih sustava, rovovi su se krenuli puniti vodom, a nanosi snijega i do 15 cm (od prostora sjeverno od Donjecka, pa mjestimično do sjevernog Dobasa prema ruskoj granici) borcima su donijeli sasvim novi niz dnevnih problema i prirodnih izazova.

Naravno, takvo loše vrijeme i ozbiljnije hladnoće vjerojatno će uskoro potaknuti i Rusku Federaciju na očekivano trošenje prikupljenih zaliha raznih raketnih projektila – ne bi li se nanovo krenulo rušiti jedva djelomično popravljenu energetsku mrežu Ukrajine. Do tada, na spomenutoj mreži je devet nuklearnih jedinica u nuklearnim elektranama (s remontom dovršenim taman na vrijeme) – koje same osiguravaju oko 55 posto ukrajinskih potreba za električnom energijom. Uz to, pod vodstvom saveznika, ukrajinski stručnjaci su radili i na utvrđivanju raznih objekata kritične infrastrukture – kako izradom zaštitnih zidova i pregrada, tako i postavljanjem dodatnih betonskih konstrukcija i štitova na glavne objekte energetske mreže, trafostanice i preklopna postrojenja. U očekivanju ruskih napada, pripremljeno je za otvaranje i preko 2300 tzv. „točaka nepobjedivosti“ – lani zamišljenih centara gdje se građani mogu sigurno ugrijati, napuniti baterije razne elektroničke opreme, i pristupiti internetu čak ako i te mreže padnu pod napadima. Naravno, uz sve te pripreme i zaštitne mjere, ostalo je i dnevno popravljanje šteta koje su i zadnjih tjedana učestalo nanosili ruski napadi kamikaza-dronova, bilo na dalekovodima, pojedinim elektranama ili lokalnoj strujnoj mreži raznih mjesta (bilo neposredno na bojišnici, ili u dubljoj pozadini).

Stanje na terenu

Iako se prema svim navodima u nedjelju 19. studenog (očekivano) radi lošeg vremena smanjio intenzitet borbenih djelovanja – što je potrajalo sve do danas, i tek se postupno poboljšanje očekuje prema kraju tjedna – to ipak ne znači da su borbe stvarno stale. Kao prvo, bilježilo se rusko intenziviranje topničkih i zrakoplovnih djelovanja po bojišnici, posebno masovnim korištenjem navođenih zrakoplovnih bombi, među ostalim i onih s kasetnim bojnim teretom. Osim toga, borbe su više usporile na otvorenom terenu, a manje blizu većih naseljenih mjesta (pa makar ona bila i jako razrušena). Na sjeveru Donbasa se i nadalje se bilježilo ruske napade istočno od Kupjanska, te zapadno od okupiranog grada Svatove – iako je učinak tih borbi bio zanemariv. Jednako je tako prošao i kratkotrajni pokušaj ukrajinskih protunapada zapadno od okupirane Kremine, na prostorima sela Dibrova, Kuzmine i širom Serebrjanskih šuma. Oko okupiranog Bahmuta nastavili su se pokušaji ruskih napada sjeverozapadno od grada i južno – na potezu nedavno oslobođenih sela Klišćivka i Andriivka, no također bez bitinijih promjena stanja na karti.

image

Uništeno rusko oklopno vozilo u Svjatohirsku u Donjeckoj oblasti

Anatolii Stepanov/AFP

Glavna bojišta tijekom posljednjih dana i nadalje su bili prostori oko ukrajinskog uporišta Avdiivka, gdje su Rusi na sjeveru (Stepove, Keramik) i jugu (Severne, Tonenke) nastojali uporno nastaviti napade manjim skupinama pješaštva, dok se na jugoistoku (potez od autoputa H-20 u jugoistočnu industrijsku zonu i predgrađa Avdiivke) bilježilo korištenje ruskih tenkova i oklopnih vozila kao oštrice napada po asfaltnim prilazima. Iako se ondje bilježilo tek mnogo kiše i malo snijega, a pomaci na terenu su bili ili simbolički ili nejasni za promatrače izdaleka – ipak je i to stanje potaklo na evakuaciju još stotinjak tamošnjih civila, kojih u Avdiivki sada ostaje manje od 1.400 (bez djece). Slična je situacija i na prostorima nedavno dovršene ukrajinske ljetne ofenzive – kako na prostoru južno od Velike Novosilke (posebno oko sela Staromajorske, gdje su Rusi u napadu), tako i u zoni južno od Orihiva u Zaporižju (gdje su ukrajinski napadi bilježeni oko Robotine, sjeverno od Novoprokopivke te zapadno i sjeverozapado od sela Verbove).

Uz sve to treba napomenuti da su zadnjih dana i službeni ukrajinski izvori krenuli svakodnevno spominjati već neko vrijeme prisutne mostobrane na većinom okupiranoj istočnoj obali donjeg toka rijeke Dnjepar. Ta se činjenica tumači potvrdom njihovog opstanka i jačanja, usprkos velikim naporima Rusa da ih iskorijene svim sredstvima. Kako izgleda, kod oba mosta Antonivski, ponešto sjevernije oko sela Krinki, te na nizu riječnih otoka Ukrajincima je uspjelo uspostaviti donekle čvršće položaje, na njima preživjeti, a onda izvesti i prve rotacije snaga. Naravno, još je to daleko od uspostave jedinstvenog velikog mostobrana, koji bi omogućavao i gradnju pontonskih mostova – što je bitan preduvjet za potencijalno prebacivanje teže borbene tehnike, nužne za neko veće napredovanje širom okupiranog dijela Hersonske oblasti. Ipak, već se i ovako moglo uočiti da Rusima aktualno stanje ondje uopće ne odgovara, a pojačanja su ondje malobrojna - što je dovelo i do službenog povlačenja okupacijskih vlasti iz obalnog grada Oleški dalje u sigurniju dubinu okupiranih područja južne Ukrajine.

Zračno ratovanje

Nakon ukrajinskog pokušaja raketnog napada po ciljevima na Krimu (2 rakete Neptun), u okupiranoj Hersonskoj oblasti (selo Čaplinka i tamošnji aerodrom, kojeg se navodno gađalo s dvije rakete Storm Shadow), te slanja ukrajinskih bespilotnih letjelica u Rusiju (Belgorodska i Brijanska oblast, te okrug Bogorodskoje na sjeveroistoku Moskve) – noć na subotu 18. studenog opet je obilježio val ruskih napada na Ukrajinu. Ukupno je iz Kurska na sjeveru i Primorsko-Ahtarska na jugoistoku bilo lansirano oko 38 kamikaza-dronova Shaheed-136/131, koji su u valovima ugrožavali većinu ukrajinske duboke pozadine – da bi ih na kraju bilo uništeno 29. Pri tome su se štete bilježile u Odesi (skladišta goriva), Zaporižju (neimenovani „infrastrukturni objekti“ u gradu), a možda i Hmeljnickom te Černigovu (opet „infrastrukturni objekti“) – dok je po drugi put ovog mjeseca Kijev bio metom (desetak dronova), navodno kompletno neuspješno.

Sličan napad valom kamikaza-dronova bilježio se i u noći od subote 18. na nedjelju 19. studenog, korištenjem oko 20 letjelica Shaheed-136/131 lansiranih iz oblasti Kursk u Rusiji, u nekoliko odvojenih skupina koje su nastojale koristiti raznolike rute do Kijeva i niza drugih gradova na sjeveru Ukrajine. Kako izgleda, u doletu je bilo uništeno 15 ruskih kamikaza-dronova, no i to je vjerojatno agresorima tijekom 5 sati zračnih uzbuna dalo dodatnu priliku za snimanje barem dijela rasporeda senzora i naoružanja ukrajinske protuzračne obrane (uz oštećenje neimenovanog „infrastrukturnog objekta“ u Kijevu). Kasnije u nedjelju opet se čulo i o ruskom rušenju ukrajinske bespilotne letjelice na prilazu Moskvi, u gradu Elektrostalj oko 50 km istočno od samog glavnog grada Ruske Federacije, da bi se u ponedjeljak 20. studenog Ukrajinci izričito pohvalili uništavanjem dva napredna radarska sustava (Nebo 55Zh6 i, vjerojatno, Gamma-S1E)u pograničnoj oblasti Kursk.

image

Oštećena zgrada u Moskvi nakon ukrajinskog napada dronom

NATALIA KOLESNIKOVA/AFP

Tijekom noći od ponedjeljka 20. na utorak 21. studenog opet se govorilo o rušenju pojedinih ukrajinskih bespilotnih letjelica u ruskim regijama Brijansk, Orel i Kursk – da bi sve to izblijedilo pred opsegom ruskog noćnog napada. Naime, na Ukrajinu su bile lansirane barem 4 rakete sustava S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva i jedna krstareća raketa „Iskander-K“ s Krima, te 11 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk). Rakete sustava S-300 su uspješno gađale neposrednu pozadinu bojišta kod Avdiivke (Selidove) – a uspješno se u doletu nad jugom Ukrajine srušilo 9 ili 10 kamikaza-dronova i krstareću raketu (u regiji Dnjepropetrovsk).

Pomoć saveznika

Dok će srijedu 22. studenog obilježiti online-okupljanje Kontaktne skupine za obranu Ukrajine (tzv. „Ramstein format“) – zadnjih se dana ipak manje čulo o konkretnoj pomoći od uobičajenoga. I sam Volodimir Zelenski registrirao je određeni pomak fokusa zapadne pažnje koja je zadnjih tjedana podijeljena između Ukrajine i Izraela, dok je sporija opskba topničkim streljivom Ukrajince natjerala na defanzivu i pažljivu štednju postojećih zaliha. Naime, još se prošlog tjedna od pojedinih EU čelnika po prvi put čulo kako Europska unija vjerojatno neće uspjeti do ožujka 2024. isporučiti obećanih milijun granata kalibra 155 mm – iako je navodno malo bolje stanje po pitanju poticanja EU-proizvodnje ovih granata, koja bi trebala u dogledno vrijeme ukupno dostići milijun granata godišnje. Za to vrijeme je neizvjesno i stanje paketa pomoći za Ukrajinu kojeg je od Kongresa tražio američki predsjednik Joe Biden. Njegovih oko 61 milijardu USD bi se pred tamošnjim Senatom trebalo naći uobličeno u zakonski akt krajem ovoga mjeseca, dok postupak u Zastupničkom domu još itekako visi u zraku – vjerojatno otežući donošenje usklađene odluke oba doma do pred kraj godine.

Imajući sve to u vidu, jednako kao i procjenu UN-ovog Programa za hranu koji skuplja oko 557 milijuna USD robe za Ukrajinu – ne čudi ni pojačani naglasak na domaću vojnu industriju. Posebno se tu spominje djelovanje programa „Vojska dronova“ koji tisućama komada domaćih bespilotnih letjelica opskrbljuje najaktivnije točke bojišta – dok se dosta očekuje i od sastanaka s obrambenom industrijom SAD zakazanih za početak prosinca ove godine. Naravno, kad god se tu makar samo spomenu stranci, otvara se pitanje i suzbijanja korupcije u Ukrajini – gdje je mnogo aktivnosti u tijeku. Em se opet čulo o smjenama i uhićenjima brojnih osumnjičenika za potencijalne pronevjere (posebno u sustavu opskrbe Oružanih snaga, koji se intenzivno pročešljava), em je pred pokretanjem i nova "Agencija za obrambenu nabavu", čijim je izdvajanjem iz sustava obrane novi ministar tog resora Umerov tijekom zadnjih tjedana nastojao dići transparentnost i efikasnost tog izuzetno bitnog dijela ukupnog ratnog napora Ukrajine.

image

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tijekom sastanka u Kijevu

UKRAINIAN PRESIDENTIAL PRESS SERVICE/AFP

Ipak, nastavak posvećenosti saveznika opstanku Ukrajine dobro se vidio u ponedjeljak 20. studenog, kada je u nenajavljeni posjet Kijevu stigao američki ministar obrane Lloyd Austin, zajedno sa zapovjednikom EUCOM-a, generalom Cristopherom Cavoliem. Osim upoznavanja sa „zimskom strategijom“ Ukrajine, on je u Ukrajinu donio i vijesti o još jednom paketu konkretne vojne pomoći Sjedinjenih Država. Oko 100 milijuna USD vrijedan paket robe iz skladišta državnih tijela SAD (prema sustavu Presidential Drawdown Authority – PDA) obuhvatio je protuzračne rakete Stinger, protuoklopne rakete TOW, Javelin i AT-4, dodatne rakete za HIMARS i topničke granate u kalibrima 155 te 105 mm, kao i oko 3 milijuna komada pješačkog streljiva, eksplozive, zimsku opremu i razne rezervne dijelove. Samo dan kasnije, u utorak 21. studenog, u Kijevu se također nenajavljeno po drugi put ove godine pojavio i njemački ministar obrane Boris Pistorius, koji je svoj posjet i susrete s kolegom Rustemom Umerovom i predsjednikom Zelenskim začinio najavama dodatne njemačke vojne pomoći. Naime, paket vrijedan oko 1,3 milijardu eura trebao bi uskoro obuhvatiti još 4 moderna protuzračna sustava IRIS-T SLM, 20 tisuća granata kalibra 155 mm i dodatne protutenkovske mine – sredstvo koje se na dugoj ukrajinskoj fronti pokazuje itekako nužnim i korisnim (u ogromnim količinama).

Napomenimo kako je ovog 21. studenog u Kijevu obilježavana deseta godišnjica početka masovnih prosvjeda, koji su pod nazivom „Majdan“ izmijenili noviju povijest Ukrajine, a onda i Europe. Tom je prilikom Kijev ugostio i Charles Michela, predsjedavatelja Europskog vijeća, te moldovsku predsjednicu Maju Sandu. Tom je prilikom Charles Michel čelnicima Ukrajine i Moldove pokušao objasniti kako radi sve što može ne bi li se na summitu u Bruxellesu 14. i 15. prosinca ipak odlučilo o otvaranju pregovora o članstvu te dvije države u Europskoj uniji. Naravno, još je potpuno neizvjesno hoće li te njegove želje uopće biti moguće ispuniti – budući da unutar EU itekako bjesne pregovori oko članstva Ukrajine (Mađarska izgleda žestoko protiv!), jednako kao što je neizvjesna i sudbina planiranog izdvajanja oko 50 milijardi eura za pomoć Ukrajini iz proračuna EU. Svemu ovome vjerojatno nije pomogla ni činjenica kako je baš tog istog 21. studenog slovački parlament konačno izglasao povjerenje novoizabranoj vladi Roberta Fica – kojoj protivljenje daljnjoj pomoći Ukrajini predstavlja jedno od bitnijih političkih obećanja sadržano i u Programskoj deklaraciji nove administracije, temeljem gesla „Slovačka prije svega“.

Dok se barem dio tih nedoumica ne riješi, ostaje za napomenuti kako je Ukrajina primila i dodatna obećanja pomoći iz Japana (160 milijuna eura za „gospodarski oporavak“), uz simboličko primanje i 50 detektora metala za razminiranje – tijekom posjeta Kijevu japanskog ministra vanjskih poslova s ovećom gospodarskom delegacijom.

Trokut Ukrajina-NATO/EU-Rusija

Nije posebno iznenađenje da Ukrajina aktivno počinje raditi na pripremama za primanje borbenih aviona F-16 u svoj obrambeni sustav. Tako se u ponedjeljak 20. studenog čulo o formiranju zasebnog „Ureda 61“ u Ministarstvu obrane Ukrajine, čija je svrha provesti program inplementacije ovog borbenog sustava, prvo u modu „Fast Track“ do kraja 2024. godine, a onda i uz skaliranje razine brojnosti i korištenja ove opreme. Od ovog mjeseca se uz pomoć saveznika provodi procjena domaćih aerodroma, da bi se onda pažnju posvetilo i razvoju protuzračne obrane odabranih lokacija, nastavku odabira pogodnog osoblja za novu sposobnost, te uspostavu svega potrebnog za logistički ciklus ovih zrakoplova. Uz to se sredinom prošlog tjedna održao i prvi sastanak s NATO partnerima u formatu Vijeća Ukrajina-NATO u sastavu vojnih predstavnika – na kojem je i sama Ukrajina sjedila za stolom u svojstvu punog člana. Ako je i simbolika, bila je dobro dočekana s mnogo strana.

Iz Moskve se zato čulo kako je za Rusku Federaciju zapravo kompletno neprihvatljiv „ulazak Ukrajine u NATO u bilo kojem obliku“ – popraćeno tvrdnjama da su antiruske sankcije zapravo kršenje međunarodnoga prava, dok ta ista Ukrajina ilegalno prisvaja do 36 posto primljene pomoći saveznika (!?!) - jasno je da se te bolne međunarodne sankcije ipak polagano dalje postrožavaju. Možda je to polagan postupak, ali on ipak napreduje, među ostalim pogonjen radom Sjedinjenih Država, koje su i s Narodnom Republikom Kinom krenule „intenzivno surađivati“ po pitanju ruskih kršenja međunarodno usuglašenih maksimalnih cijena ruska nafte. No mnoge države Zapada tek polagano nalaze načina za smanjivanje ruskog utjecaja - recimo Češka koja bi do kraja 2024. trebala odustati od valjanog čelika ruskog koncerna NLMK, a sada traži izuzeće do 2028. godine, ili Slovačka koja bi željela nastaviti koristiti rusko gorivo za nuklearne centrale. Naravno, sve to se odražava i u činjenici da nikako da se donese 12. po redu paket EU sankcija prema Rusiji, kojeg se zadnjih tjedana višekratno najavljivalo temeljem sve više razine usuglašenosti država članica. Među ostalim, u javnost je došao i prijedlog da se u tom paketu obuhvati i zabranu prodaje tankera Rusiji ne bi li se time spriječilo manevre službene Moskve za održavanje „sive flote“ brodova koji o „nepoznatom“ računu širom svijeta prevoze rusku naftu mimo postojećih sankcija.

image

Vladimir Putin

Alexander KAZAKOV/POOL/AFP

I dok nikoga više ni ne čude izjave mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjártóa da je EU „zahvaćena ratnom psihozom“ – ponešto je manje jasno stanje na granici Ukrajinei Poljske. Ondje je od 6. studenog blokirano oko 3.000 kamiona, budući da poljski prijevoznici time traže ukidanje povlastica koje je EU dodijelila njihovim ukrajinskim kolegama. Riječ je o „Sporazumu o liberalizaciji“ kojim se početkom ruske agresije na Ukrajinu ukinulo dotadašnje obveze licenciranja ukrajinskog komercijalnog prijevoza tereta,ne bi li se onda ukinulo i sve posebne dozvole izdane ukrajinskim vozilima nakon 24. veljače 2022. godine. Naravno, problem je i u činjenici da takvi nacionalni zahtjevi zapravo krše nadležnosti koje EU i Bruxelles imaju na polju reguliranja slobode prometa i trgovine – pa u slučaju izostanka djelovanja poljskih (postizbornih) vlasti, treba tu očekivati i ukrajinske tužbe te zahtjeve za naknadama šteta. Za to vrijeme, izgleda da se slično nezadovoljstvo u utorak 21. studenog probudilo i u Slovačkoj (prijelaz Vyshnye-Nemetske – Užgorod u Ukrajini), gdje je od slovačkih prijevoznika blokirano završilo oko 300 kamiona. Naravno, sve bez ikakvog brzog i jasnog rješenja ovog EU problema na horizontu.

Za to vrijeme napomenimo i da je tijekom dosadašnjeg trajanja „Specijalne vojne operacije“ u Ukrajini deset topničkih pukovnija i brigada Oružanih snaga Ruske Federacije dobilo počasni naziv „Gardijska“, a dvije formacije su nagrađene i Ordenom Kutuzova. Ipak, dok se 7. studenog u Moskvi održao i prvi ulični prosvjed supruga i majki vojnika raspoređenih na ukrajinsko bojište bez rotacija ili ozbiljnog odmora – ovih su dana vlasti Sankt Peterburga i Moskve zabranile slične takve skupove za povratak muškaraca iz rata u Ukrajini. Pri tome su se pozvali na ograničenja povezana sa suzbijanjem širenja koronavirusa – no ostaje itekako otvoreno pitanje koliko će dugo biti moguće mobilizirane ljude držati na bojišnici bez ozbiljnijih pauzi, uz ciničnaa obrazloženja da se ostaje i nakon isteka raznih ugovora i rokova sve do eventualnog okončanja rata i mobilizacije. Ako se možda u startu i računalo kako će tu biti riječ o samo nekoliko mjeseci, lako bi u pitanju mogle biti još godine – obilježene bezobzirnim korištenjem vojske i masovnim ljudskim gubicima nagomilanim oko pojedinih ukrajinskih tvrđava ili ofenzivnih zona.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 01:30