'BOG NIKADA NE NAPUŠTA'

BISKUPSKA SINODA O OBITELJI U Katoličkoj crkvi treba biti mjesta i za razorene obitelji

Glavna poruka je sadržana u notornim Papinim riječima: 'Bog nikada ne napušta'. Prema tome, ni Crkva ne smije napustiti ni one vjernike koji ne slijede crkveni nauk. Postoji ideja da osobe unesrećene pogrešnim brakom mogu opet stupiti u crkveni brak
 AFP

Razulareni individualizam denaturira obiteljske veze i postiže da se na svakog člana gleda kao na poseban otok”, gorko u prvom poglavlju opetuje lanjsku sinodsku ocjenu Instrumentum laboris, predstavljen jučer u Vatikanu kao radni materijal za listopadsku XIV redovitu opću skupštinu Biskupske sinode o “Vokaciji i misiji obitelji u Crkvi i u suvremenom svijetu”. Uz to pribraja “krizu vjere koja se tiče mnogih katolika i koja je često uzrok krize braka i obitelji”.

Iz te slike - suprotstavljene doduše konstataciji o povećanim pravima žena i djece u mnogim krajevima svijeta - jasno je ka kojoj sintezi smjera pripremni dokument: obitelj je za Katoličku crkvu ipak i prije svega društveni nukleus kroz koji se vjera prenosi ili gubi, najčešće zahvaljujući baš majkama. A Crkva pazi da ne izgubi ono što joj je plodno.

Instrumentum je prvi rezultat široke rasprave u kojoj su istočne crkve združene sa Svetom Stolicom, biskupske konferencije i kurijalni dikasteriji poslali svoje odgovore, a mnogobrojni vjernici i grupe svoje primjedbe, nakon podjela iskrsnulih na lanjskoj izvanrednoj sinodskoj skupštini, ponajviše oko pitanja pričesti za preoženjene katolike te oko stava Crkve spram homoseksualnih u njenu krilu.

Milosrđe Crkve

Nauk Katoličke crkve se ne mijenja, to je bilo jasno i lani - ali riječ je o interpretaciji. Instrumentum se poziva stoga i na katehezu pape Frane o obitelji.

Milosrđe je njen stožer, pa nije moglo ne biti primijenjeno i u pripremnom dokumentu - tim prije što je sa široke intersinodalne javne rasprave u Katoličkoj crkvi prispjelo više reakcija baš u smjeru milosrđa nego ih se čulo lani u Vatikanu. To je barem dojam po onome što je filtrirano u Instrumentum.

Glavna poruka je sadržana u notornim Papinim riječima: “Bog nikada ne napušta”. Prema tome, ni Crkva, ukoliko je puk Božji, ne smije napustiti, pa ni one vjernike koji ne slijede crkveni nauk u nekim svojim intimnim opredjeljenjima.

Instrumentum laboris u tom pogledu ne odstupa od lanjske Sinodske izvijesti. Stoga, iako “proglašava i promiče crkvenu ženidbu”, Sinoda i dalje podržava pastoralnu skrb za “mnoge koji više ne žive u toj stvarnosti” (u prijevodu: rastavljeni ili razvedeni). I njih treba evangelizirati i starati se za njihov “ljudski i duhovni razvitak”. Treba “uloviti pozitivne elemente” u civilnim brakovima te “uz nužne razlike, u izvanbračnim zajednicama”. Instrumentum to razvija samo utoliko da tim parovima treba objašnjavati duhovne prednosti stupanja u crkveni brak, kad-tad.

Znakovita je široka podrška koja se bilježi, s raznih strana “terena”, ideji da poništenje crkvenog braka postane jednostavnije i pristupačnije. Tako bi osobe koje su unesrećene pogrešnim brakom, mogle ponovno stupiti u crkveni brak, kao da nikada nisu bile vjenčane. Dokument ne ulazi u pojedinosti, ali očito je da će veća odgovornost biti na mjesnim biskupima koji bi, preko župnika, mogli bolje znati tko je i kako ušao u crkveni brak “s figom u džepu” nego pravosudno usko grlo na Vrhovnom sudištu Svetog kotača u Rimu. Ta široka podrška je zanimljiva posljedica rasprave na lanjskome sinodskom zasjedanju - iako su i jučer u Vatikanu naglašene i prednosti i rizici tog pojednostavljenja procedure, na temelju iskustava u dijecezama u Sjedinjenim Državama koje su pristupile toj praksi.

Crkva se mora “skrbiti za ranjene obitelji (rastavljene, razvedene koji se nisu ponovo vjenčali, razvedene koji su ušli u drugi brak, obitelji s jednim roditeljem)”, zaključeno je lani. Instrumentum još jasnije naglašava da ponovo vjenčani nisu izvan Crkve, da ih treba “pratiti i tješiti”, otvoriti mogućnost da se ukidaju zabrane koje su im nametnute u Crkvi, te da se osobita pozornost posveti njihovoj djeci. Između redaka tu se zapravo kaže: ako smo njih udaljili od oltara i sakramenata, riskiramo da za Crkvu izgubimo i njihovu djecu.

Poštovanje pojedinca

I s terena su stigle preporuke da se krene putem pravoslavnih crkava koje ne odstupaju od Kristova ideala monogamije, ali pri blagoslovu novog braka uključuju i element pokore za propast prethodnoga, zadržavajući sve u krilu Crkve (što se grčki zove “oikonomia”, pa bismo to mogli shvatiti kao razborito gospodarenje ljudskim resursima).

Osjetljivo pitanje odnosa spram članova obitelji sa homoseksualnim sklonostima, s terena je prispio naglasak na “osjećajnom i delikatnom” pristupu svakom takvom pojedincu, uz puno poštovanje njegova dostojanstva. U tom pogledu se zahtijeva intenzivniji angažman pastorala u biskupijama.

Glavni tajnik Sinode kardinal Lorenzo Baldisseri, glavni referent zasjedanja kardinal Péter Erdö, te specijalni tajnik zasjedanja mons. Bruno Forte su na konferenciji za novinare, na kojoj je predstavljen Instrumentum, nastojali objasniti da je prostor za razmišljanje još otvoren. A jesu li svećenici i biskupi educirani za praćenje obitelji u nevolji? - pitali su novinari. Odgovor je bio općenit.

Najvažnije poruke:

• Razulareni individualizam denaturira obiteljske veze i postiže da se na svakog člana gleda kao na poseban otok

• Kriza vjere tiče se mnogih katolika i često je uzrok krize braka i obitelji

• Sinoda i dalje podržava pastoralnu skrb za “mnoge (rastavljene ili razvedene) koji više ne žive u toj stvarnosti. I njih treba evangelizirati i starati se za njihov “ljudski i duhovni razvitak”.

• Treba “uloviti pozitivne elemente” u civilnim brakovima te “uz nužne razlike, u izvanbračnim zajednicama”. (Instrumentum to razvija samo utoliko da tim parovima treba objašnjavati duhovne prednosti stupanja u crkveni brak, kad-tad).

• Poništenje crkvenog braka treba postati jednostavnije i pristupačnije. Tako bi osobe koje su unesrećene pogrešnim brakom, mogle ponovno stupiti u crkveni brak, kao da nikada nisu bile vjenčane.

• Crkva se mora “skrbiti za ranjene obitelji (rastavljene, razvedene koji se nisu ponovo vjenčali, razvedene koji su ušli u drugi brak, obitelji s jednim roditeljem)

• Razvedene i rastavljene treba “pratiti i tješiti”, otvoriti mogućnost da se ukidaju zabrane koje su im nametnute u Crkvi, te da se osobita pozornost posveti njihovoj djeci.

• Osjetljivo pitanje odnosa spram članova obitelji sa homoseksualnim sklonostima, s terena je prispio naglasak na “osjećajnom i delikatnom” pristupu svakom pojedincu, članu obitelji, s homoseksualnim sklonostima

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 03:57