Berlusconi opet šokira: Pred vratima je bilo 11 žena, opalio sam ih samo osam

ZAGREB - „Sinoć su čekale u repu pred vratima moje sobe… bilo ih je jedanaest… opalio sam ih samo osam… jer nisam mogao više… ne može se sve…“. Tako je svoju novogodišnju noć u jutro 1. siječnja 2009. talijanski premijer Silvio Berlusconi opisao svome tada veoma prisnom prijatelju Giampaolu Tarantiniju, mešetaru iz Barija.

Statistika je, poznato je, ćudljiva tehnika. Da je Berlusconiju pred vratima bilo pet dama i da je obavio svoju mužjačku dužnost sa svih pet, mogao bi se hvaliti stopostotnim uspjehom. Da je to učinio osam puta s tima petorim damama, mogao bi govoriti o 160-postotnom rezultatu. Ovako, s osam metaka u 11 tijela, statistički postotak bio je samo oskudnih 73 posto. Naravno, kada se žene s ljudskih bića degradiraju na tijela, s osoba na objekt čak ne ni požude, nego dokazivanja muškosti pod stare dane. Nitko nije napravio statistiku kako je njima bilo i koje su bile zadovoljnije: prvih osam ili zadnje tri.

Statistikom se tih dana bavio i Il Sole – 24 Ore, list u vlasništvu Confindustrije, moćnoga talijanskoga kapitalističkoga industrijskog patronata: objavio je podatke Evropskog povjerenstva po kojima je talijanski društveni brutoproizvod u netom završenoj 2008. godini pao za 0,6 posto, s prognozom da će u sljedećoj 2009. godini pasti za još 2 posto.

Berlusconi je javno nijekao da je Italija u krizi, a privatno je imao očito sasvim druge brige: povećati postotak metaka ispaljenih u jednoj noći (da je u sindikatu i obuhvaćen nacionalnim kolektivnim ugovorom, taj noćni rad za praznik računao bi mu se dvostruko).

Samo nekoliko tjedana ranije, 26. studenoga 2008., premijeru je telefonirala jedna od brojnih dama koje su imale njegov privatni broj mobitela, stanovita Maria Estrella („Marysthell“) García Polanco. Ta pitoreskna Latinoamerikanka, zvjezdica u televizijskoj varijetetskoj emisiji Colorado Caffè, po vlastitoj tvrdnji najbolja prijateljica Nicole Minetti, doživjela je da joj partnera Ramireza De La Rosu odvedu u zatvor i osude jer je u podrumu njezina stana, koji je plaćao Berlusconi, držao 12 kilograma kokaina, a i njoj samoj je u stanu pri pretresu nađena droga „za osobnu uporabu".

S time se i metak pretvara u aureolu, a s novcem i u zlato. U obrazloženju optužnice kojom je Nicole Minetti odvedena na optuženičku klupu radi iskorištavanja maloljetničke prostitucije, citirani su i Marysthellini telefonski razgovori o kupovini droge sa Sjevernoafrikancem „Ericom“.

Redoviti kontakt joj je bio i dealer Luis Jorge Zulueta, sada također u zatvoru zbog trgovine drogom. E, pa ta i takva Marysthell telefonira Berlusconiju i kori ga što ga je dvaput tražila uzalud. Znaš, opravdava joj se premijer Italije, jedne od članica G7, „u slobodno vrijeme sam predsjednik Vlade“.

Naravno, bila je to dosjetka – ali s dobrim udjelom istine, bez čega nijedna dosjetka ne bi bila djelotvorna.

Upravo takav premijer, koncentriran na to koliko ih je „opalio“, a ugnjavljen službenim obavezama, proizlazi iz snimaka priloženih optužnici protiv braće Tarantini, koji su premijera opskrbljivali „mladim mesom“ da bi se omastili državnim nabavkama.

Posrijedi je, naime, bila korupcija. Tarantini su davali novaca onima koji su bili gladni love, a cure onima koji su bili gladni lakog seksa . Dakako, našlo ih se koji su uzimali i novac i cure. Ne Berlusconi. On je barem svog novca imao dovoljno.

U krajnjoj liniji, moglo bi se reći, što se to koga tiče? Koga briga što talijanski premijer radi u svoje slobodno vrijeme?

Tako rezonira i drugi prisan Berlusconijev prijatelj, ruski premijer Vladimir Putin, čiji se ambasador u Beogradu ovih dana bahati kao da je ondje guverner, s manje takta nego Clintonov veleposlanik u Zagrebu kada je mogao zapovijedati. Putin komentira u četvrtak novinarima sasvim u skladu s komentarima nekih naših čitalaca na Webu: „To je sve samo zavist!“ Berlusconiju zavide oni koji bi rado ševili kao on, koji tuca kao Hektor usred svoga osmog decenija, pa ga zato ogovaraju i progone.

Mogli bismo reći da je to, točno, Berlusconijeva privatna stvar. Mogli bismo preći preko činjenice da se talijanski premijer poziva na temeljne vrijednosti kršćanstva, a pritom spektakularno gradi sliku razbludnika pred kojim bi se morali skriti i tako prpošni pape poput Aleksandra VI ili Grgura XIII (čiji potomci Boncompagni Ludovisi i danas sjede na bogatstvu koje im je brižni papa namirio od milodara pobožnih vjernika). Vrag je, kao i obično, u detalju: kao što je i papa Boncompagni pobrkao privatnu i crkvenu kesu, tako je i premijer Berlusconi pobrkao privatnu i državnu kasu.

Onoga istoga 26. studenoga 2006, kada se javila Marysthell (poštena jer nije zahtijevala novac naprosto, nego se žalila što ga ne može pošteno zaraditi, pošteno obavljajući uslugu premijeru), bila je predviđena večerica s naknadnim zabavnim programom u rimskoj palači Grazioli, Berlusconijevoj privatnoj rezidenciji. Na žalost svih, Berlusconi je morao u Milano. Da nešto ipak ugrabi, Tarantini je predložio da i oni pođu u Milano. Premijer je, sav oduševljen, odgodio polazak državnog aviona u Milano dok mu ne dovezu svježu pičetinu iz Barija, a zatim je svu pošiljku, i prijatelja Tarantinija, ukrcao u državni avion. Što je u Italiji objavljeno u subotu, baš na dan kad je i zbog toga (a i zbog ine Berlusconijeve vladine nebrige za privredu koja je išla k vragu dok je on ševio kao stekli) PDV poskupio na 21 posto (još uvijek manje nego u Hrvatskoj, gdje bar da se prasnu pa da znamo zašto plaćamo). Na kraju Berlusconi nije stigao ništa te večeri, pa je Marysthell morala u istu hotelsku sobu s Tarantinijem, da ne propadne državna investicija.

Da, baš zbog državnih investicija na neke od tih večera pozivan je tadašnji ravnatelj Civilne zaštite Guido Bertolaso, a na neke Raijev urednik Fabrizio Del Noce, kojemu cure ne trebaju uopće, ali mu je trebao Berlusconi – a Berlusconiju je trebalo da neke od cura rade i zarade u Raiju, ne na trošak poreznih obveznika, nego pretplatnika (isto znanje, drugo pakovanje).

Dakle, nije riječ o krevetnom moralu, nego o korupciji.

A tu je Berlusconi principijelan. Poslao je u petak pismo u dnevnik Il Foglio, koji uređuje njegov bivši ministar i bivši komunist Giuliano Ferrara i koji financira Berlusconijeva bivša supruga Veronica Lario, dakako Berlusconijevim novcem. U tom pismu piše, kako je objavljeno u subotu, da Berlusconi neće „pasti u zamku“ i odstupiti s položaja.