VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Bahmutu se crno piše, Rusija se sprema širiti nuklearno naoružanje, veliki potez - Bugara!

Od kraja prošlog tjedna bitno se intenzivirao ruski juriš na sam centar Bahmuta, prostor administrativnog i kulturnog središta grada

Igor Tabak; pripadnik Wagner grupe puca iz haubice

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia

Utorak 28. ožujka ujedno je i 398. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Kraj 56. tjedna opće ruske agresije obilježilo je hladnije i vlažno vrijeme na bojištima Donbasa i juga Ukrajine – što bi se trebalo još i pogoršati u narednih tjedan dana. Samim time je prohodnost terena u pojedinim zonama ovoga sukoba itekako smanjena, što meteorolozi očekuju da potraje još barem koji tjedan na jugu (Zaporižje, Herson), te preko mjesec dana na sjeveru (Luhanska oblast). Sve te padaline neće bitno pomoći ukrajinskoj poljoprivredi, budući da se procjenjuje kako je oko 88 posto inače navodnjavanih teritorija sada pod okupacijom, pa ipak – već je i načelno toplije vrijeme itekako smanjilo potrošnju struje, tako da i teško oštećena nacionalna elektro-infrastruktura sada uspijeva zadovoljiti većinu potreba građana (osim u regiji Žitomir, gdje nikako da se ni do danas saniraju posljedice zadnjih velikih ruskih zračnih napada na tamošnju strujnu mrežu).

Za to vrijeme, dok se kopnena djelovanja uvelike koncentriraju na borbe oko ukrajinskih uporišta Bahmut i Avdiivka, širom linija fronte i dalje se bilježe brojna topnička odmjeravanja – pri čemu zapravo i nema mnogo znakova koji bi ukazivali na ruske manjkove streljiva na pravcima od posebnog interesa. Ujedno treba napomenuti i da je ove noći, po već tko zna koji put, na ciljeve u Ukrajini izveden napad valom bespilotnih letjelica Shaheed-131/136 (gdje ih je bilo srušeno svih 12), uz nedavno uočeno rusko korištenje navođenih (pametnih) avio bombi. Riječ je o modernizaciji klasičnih bombi (obično FAB-500), kojima se po zapadnom JDAM uzoru dodaju krila, GPS, te sustav navođenja – ne bi li se time dobilo oružje uvjetne preciznosti, koje je po cijenama bitno jeftinije od raketnog naoružanja kojim je zimus Ruska Federacija terorizirala Ukrajinu.

Dok se takva oružja zadnjih dana učestalo testiralo na jugu Ukrajine, posebice oko Hersona, za očekivati je njihovo šire korištenje širom Ukrajine – poput napada u petak 24. ožujka na sjeveru Ukrajine, kada je po oblasti Sumi s 11 takvih navođenih bombi navodno djelovalo 10 lovaca Su-35 iz zračnih luka Morozovsk i Akhtubinsk. Treba napomenuti kako je to samo dio nedavno pojačanih borbenih aktivnosti ruskih zračnih snaga – koje izgleda koriste i činjenicu selektivnog slabljenja ukrajinske frontovske protuzračne obrane radi čega im je, recimo, bilo moguće iz manje udaljenosti te težim sredstvima direktno zračno napadati i ukrajinsko uporište Avdiivka.

image

Ukrajinski tenk T-72 puca na ruske položaje kod Bahmuta

Sergey Shestak/Afp

Opala djelovanja na sjeveru Donbasa

Što se kopnenih borbi tiče, u aktualnoj fazi tekuće ruske „zimske ofenzive“ one se dodatno koncentriraju. Vidljivo su tako opala djelovanja na sjeveru Donbasa (Kupjansk, Svatove, Kremina, gdje se koncentriralo topnička djelovanja), te na jugu bojišta (od Vugledara, pa uzduž bojišnice u Zaporižju, te uz rijeku Dnjepar u Hersonskoj oblasti) – a borbe su se dodatno intenzivirale na prostoru Bahmuta, Avdiivke i Marinke. Pri tome treba istaknuti kako se od kraja prošloga tjedna bitno intenzivirao ruski juriš na sam centar Bahmuta – prostor administrativnog i kulturnog središta grada, na istočnom kraju ukrajinske zone kontrole, nedaleko obala rijeke Bahmutovke.

Do tog su kraja agresori izgleda stigli ne prelaskom spomenute rijeke, već pritiskom sa sjevera (preko industrijske zone) te napredovanjem s juga. S te su strane postrojbe privatnog poduzeća „Wagner“, pojačane redovnim zračno-desantnim snagama, uspjele po ulici Nezalježnosti prvo zauzeti gradsku školu broj 5 (izgleda u subotu 25. ožujka), pa onda uskoro dospjeti i do gradske tržnice.

Ondje su se napadači i učvrstili na samo stotinjak metara od administrativnoga središta grada, a borbe u toj zoni ogorčeno traju zadnja tri dana. Ujedno, osim na tom jugoistoku grada, bilježena su i dodatna agresorska napredovanja na jugu (oko Mariupoljske i ulice Sadova), te na jugozapadu grada – gdje je osvojena Medicinska škola na ulici Korsunskoga. Usprkos žestokoj ukrajinskoj obrani na tom jugoistočnom ulazu u Bahmut, postoje naznake i da su napadači ondje na pojedinim mjestima uspjeli prijeći spomenutu ulicu Korsunskoga, te se kroz gradske četvrti primaknuti gradskoj trasi bitne ceste T-0504 koja iz Bahmuta ide put Kostjantnivke. Kad agresorima već tjednima nije uspjelo prekidanje ove prometnice u njenom dijelu izvan grada, gdje se ogorčene borbe vode za svako selo ili uzvisinu s koje se moglo gađati ili zauzeti trasu ove prometnice – bilo bi prilično neugodno da ona na kraju bude prekinuta u svom krajnjem gradskom dijelu, gdje kao široka Ulica Čajkovskoga izlazi iz grada.

Stanje kod Avdiivke bolje nego u Bahmutu

Sve ove novosti zadnjih su dana faktično zagorčale donedavno dobru službenu sliku obrane Bahmuta – grada oko kojeg je taman uspjelo stabiliziranje prilaznih prostora na sjeverozapadu i jugozapadu, koje su itekako zadnjih tjedana ugrožavali ruski napadi. Pa ipak, neke bitnije službene novosti još nije donijela ni jučerašnja posjeta bojištu general-pukovnika Oleksandra Sirskog, zapovjednika ukrajinskih Kopnenih snaga nadležnog za ovu borbenu zonu – gdje se iz ruskih izvora čuju tek procjene o otprilike 1.500 mrtvih te 3.000 ranjenih u Bahmutu, te o vatrenoj kontroli prilaznih prometnica kojima u grad i dalje teče ukrajinska logistika.

Naravno, dok točnost takvih navoda nije moguće niti otprilike procijeniti, ostaje činjenica da sve lošije stanje u centru Bahmuta otvara realan prostor za brojne manje protunapade, te postupno ukrajinsko povlačenje prema zapadu grada – dok se sada i iz službenih ukrajinskih izvora navodi da za nekakvu masovnu kontraofenzivu ipak treba pričekati pristizanje većih količina nove zapadne opreme.

Ponešto je bolje stanje na pedesetak kilometara jugozapadno oko ukrajinskog uporišta Avdiivka. Iako je i to mjesto sada u praktičnom poluokruženju, ondje se borbe još vode izvan urbanog prostora, dok agresori tek nastoje profilirati kliješta kojima bi okružili ovu tvrđavu, prisiljavajući branitelje na povlačenje. Osim nastavka izvođenja napada na selo Stepove na sjeverozapadnom prilazu Avdiivki, agresori su tu nastojali i proširiti svoj prilaz ukrajinskim obrambenim linijama kroz napade na 5 km sjevernija mjesta Novokalinove i Keramik, no to im izgleda baš i nije mnogo pomoglo. Jednako tako, zadnjih dana nisu dobro prošli ni dodatni pokušaji napredovanja s južne strane Avdiivke, u kojima je navodno veći broj tenkova izgubila 10. pukovnija iz sastava relativno novog ruskog 3. armijskog korpusa, postrojbe koju se duže obučavalo u Bjelorusiji.

Slično su loše izgleda prošla i agresorska napadna djelovanja i još oko 25 km jugozapadno, kod ukrajinskog uporišta Marinka. Dok Avdiivka tek počinje ličiti na hrpu ruševina, a ovih dana su se iz nje kompletno evakuirali i svi djelatnici nekadašnjih komunalnih službi – Marinka već dugo baš i nije ljudsko naselje. Borbe za to bivše mjesto, a sada tek veliko polje ruševina i bivših zgrada, itekako traju bez posebnog uspjeha za rusku stranu. Kako izgleda, nisu tu mnogo pomogla ni nastojanja da se ovaj prostor zaobiđe sa sjevera ili juga, budući da su i ti svi pokušaji navodno tek naletjeli na dodatne čvrste ukrajinske obrambene položaje.

image

Otužni prizori iz Avdiivke

Aris Messinis/Afp

Potez kakav nije viđen od Hladnog rata

Osim što u Bjelorusiji i dalje traje obuka oko 4.000 ruskih vojnika, kojima društvo rade rasporedi raznih tipova ruske teže vojne tehnike i zrakoplovnih resursa – posljednjih je dana ova država posebno u fokus međunarodne javnosti upala ruskim najavama o tamošnjem raspoređivanju taktičkog nuklearnog naoružanja. Ovaj potez, kojeg je službena Moskva formalno pravdala odgovaranjem na britansko slanje put Ukrajine tenkovskog streljiva s penetratorima od osiromašenog urana – ipak je nešto sasvim novo i neviđeno još od Hladnoga rata. Iako se nedavno čulo kako ni Kina definitivno ne odobrava nuklearne aspekte potencijalnog ratovanja u Ukrajini, jednako kao ni proliferaciju atomskog naoružanja – sve to nije pokolebalo Vladimira Putina da takav novi smjer djelovanja najavi tek tjedan dana po boravku kineskoga predsjednika u velikom posjetu Moskvi.

Naime, rečeno je da će do 1. srpnja u Bjelorusiji biti dovršena posebna skladišta za taktičko nuklearno naoružanje, koje bi trebalo biti kompatibilno s raketnim sustavima 9K720 Iskander koji ga može nositi, i kojeg se već ranije ustupilo Bjelorusiji. Ondje bi se trebale uskoro prebaciti ruske postrojbe s takvim naoružanjem, koje bi valjda na njemu držale i obuku za domaće bjelorusko osoblje – napominjući kako se oružje ne bi ujedno i predalo domaćinima, pa zato valjda i ne bi bilo proliferacije nuklearnog oružja (Nego što? Njegovo izvođenje na izlet?). Dok su na takve ruske izjave u nedjelju 26. ožujka prvi reagirali razni ukrajinski dužnosnici, uskoro je ta tema dobila i šire međunarodne konture. Njemačka je izrazila svoje protivljenje, Francuska svoju zabrinutost, a Europska unija najavila je nove mjere i sankcije ako do takvih aktivnosti stvarno i dođe.

Sjedinjene Američke Države tvrde da pažljivo prate stvarni razvoj situacije, te znakove postavljanja ruskog nuklearnog naoružanja u Bjelorusiji – koje bi nedvojbeno bilo korakom ozbiljne eskalacije ruskih prijetnji i vojno-političke neodgovornosti. O svemu tome se jučer najavilo i hitni tematski sastanak Vijeća sigurnosti UN do kojeg će doći u svjetlu kineske zabrinutosti, europskih prijetnji i američkog pažljivog promatranja – dok Rusija ove najave vidi kao običnu „sigurnosnu mjeru“ u okviru suradnje sa sebi saveznom državom, držeći da im je zbunjujuća ta „neadekvatna reakcija niza zemalja na odluku o raspoređivanju taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiji“.

Ruski potezi na korist vlastite štete

Za to vrijeme, takav raspored nuklearnog oružja za samu Bjelorusiju i ne bi bio „ u suprotnosti s međunarodnim pravom“, budući da se ujedno i ne prenosi kontrola nad takvim oružjem – a ukazalo se, kako klasično, i na rasporede zapadnog nuklearnog naoružanja na prostoru pojedinih europskih NATO članica, valjda opravdavajući time onda i parcijalni povratak Bjelorusije na neke davne sovjetske obrambene postavke.

Naravno, kao što je već uobičajeno kod raznih vojno-političkih poteza koje zadnje vrijeme vuku Putin i Moskva – i ovim se potezima tek radi na korist vlastite štete. Naime, dok je već neko vrijeme bilo jasno da Europska unija zapravo i nema volje (a ni ideje) dalje ozbiljno sankcionirati Rusku Federaciju, sada se na horizontu najednom pojavljuje konkretan sadržaj za 11. po redu paket EU sankcija. Te mjere, o kojima se duže diskutira i za koje je izgledalo kako će se prvenstveno baviti umanjivanjem prostora za zaobilaženje već uvedenih sankcija prema Rusiji – sada će vjerojatno biti koncentrirane na Bjelorusiju i nuklearna pitanja (bez obzira koliko su neke EU države zadnjih mjeseci nastojale da te teme ne uđu u opseg ovih ograničenja).

Sve je to Ruskoj Federaciji i njenim saveznicima baš jednako dobro i planirano došlo kao i finsko te švedsko nastojanje za ulazak u NATO članstvo, ili u petak 24. ožujka objavljeno opće usklađivanje rada ratnih zrakoplovstava Danske, Finske, Švedske i Norveške – sve političko-sigurnosne promjene kojih ne bi bilo da nije bilo ni ruske agresije na Ukrajinu. Ovako, dok se službena Moskva bavi proliferacijom nuklearnog oružja po Europi – ostatak svijeta je jučer popratio i odluku mađarskog parlamenta o prihvaćanju finskoga članstva u NATO savezu. Time za Finsku ostaje još samo ratifikacija članstva iz Turske, koja će vjerojatno doći uskoro i time tu zemlju postaviti na brzi kolosijek za puno članstvo – dok će se njima susjedna Švedska ipak još pomučiti za skupljanje dobre volje iz Budimpešte i Ankare.

Pitanje Sjevernog toka

No dok čekamo rješavanje NATO članstva te dvije države, kojim će i Baltik uvelike postati NATO kontrolirano more – ondje još uvijek ostaje neriješeno i pitanje eksplozija koje su 26. rujna prošle godine iz upotrebe izbacile plinovode „Sjeverni tok“. Iako su do sada baltičke države istragu o tim incidentima radile same, krajem prošloga tjedna Danska je pozvala ruske operatere plinovoda da sudjeluju u podizanju na površinu nepoznatog predmeta pronađenog u blizini njegovih cijevi. Iako je Ruska Federacija pozdravila takve novosti, ujedno su se osvrnuli i na dosadašnja brojna nagađanja o mogućim uzrocima eksplozija te potencijalnim počiniteljima.

Rusija tu drži da se moralo raditi o nekoj akciji velikih razmjera – gdje „Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici pokušavaju prikriti tragove terorističkog napada na Sjeverni tok nabacivanjem apsurdnih verzija događanja”, a o tome se izgleda spremaju i tražiti naknadu štete kada bude poznato više detalja.

Do onda, Rusija je jučer zajedno s Kinom predložila i „rusko-kinesku rezoluciju o međunarodnoj istrazi o sabotaži u Sjevernom toku” koju Vijeće sigurnosti UN-a nije podržalo. Naime, usprkos glasovima “Za“ same Rusije, Kine i Brazila – ostalih je 12 članica Vijeća ostalo suzdržano, dok se nisu brojali ni brojni glasovi ruskih saveznica bez glasa u Vijeću sigurnosti. O svemu tome će vjerojatno opet biti riječi u travnju, kada Ruska Federacija po redoslijedu preuzima privremeno predsjedanje Vijećem sigurnosti UN-a.

Međunarodna pomoć Ukrajini

Dok traju takva natezanja u međunarodnoj političkoj areni i konkretne borbe širom istoka i juga Ukrajine, ne treba zaboraviti ni da se nastavlja postupak okupljanja zapadne vojne te civilne pomoći za tu ruskom agresijom ugroženu državu. Još krajem prošloga tjedna čulo se da Njemačka onamo šalje dodatne strojnice, inženjerijske strojeve Dachs (zasnovane na podvozju tenka Leopard 1) i dijelove za razna oklopna sredstava te sustave za borbu protiv bespilotnih letjelica (30 sustava), dok se Francuska obvezala udvostručiti svoju opskrbu Ukrajine topničkim streljivom kalibra 155 mm – na količinu od oko 2.000 granata mjesečno – dok se ne dovrši i postupak slanja onamo još i modernih protuzračnih raketnih sustava SAMP/T, za koje se već obučava ukrajinske posade.

Jednako je tako u zraku i potencijalna opskrba Ukrajine rabljenim zrakoplovima Mirage 2000, uspije li ih se prikupiti među njihovim preostalim međunarodnim korisnicima – dok polagano postaje jasno da će potrajati i najavljena poljska isporuka u Ukrajinu starih borbenih zrakoplova MiG-29. Naime, Poljska te svoje najave misli ispuniti postupno, baš kako što bi postupno na red mogle doći i donacije u Ukrajinu rabljenih finskih borbenih aviona Boeing F/A-18 – koji su Finskoj zapravo potrebni sve do pristizanja već naručene zamjene u obliku F-35, koji bi trebali početi pristizati oko 2026. godine.

Slično je uzbuđenje izazvala i informacija da Republika Sjeverna Makedonija razmatra u Ukrajinu slati svoju flotu od oko 12 borbenih helikoptera Mi-24 – letjelica koje se 2001. kupilo baš iz Ukrajine, i čija se vrijednost sada procjenjuje na oko 30 milijuna eura. Naravno, ovaj se potencijalni potez procjenjuje u svjetlu donacije oko 139 milijuna USD iz Sjedinjenih Država za makedonsku vojnu modernizaciju – dok se iz Rusije već oštro protestira na takve vijesti. Ipak, prije će Ukrajina vidjeti makedonske borbene helikoptere nego švicarske protuzračne sustave – budući da je Švicarska, nakon dužeg lomljenja po pitanju svoje neutralnosti, ipak odlučila da svoje za otpis spremne mobilne sustave Rapier radije razreže pod stari metal nego da dopusti njihov otkup radi kasnijeg slanja agresijom ugroženoj Ukrajini.

Opet Bugarska

Ta ista Velika Britanija, koja nije uspjela otkupiti ove zastarjele švicarske PZO instalacije, ipak je put Ukrajine ovih dana otposlala 32 haubice AS90, za koje je obučila i ukrajinske posade. Jednako tako, u Ukrajinu su otposlani i tenkovi Challenger 2 – sa čijim se prvim primjercima jučer ponosno slikao ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov. Nije to bila i jedina takva novina ovih dana – budući da se jučer i iz Njemačke službeno čulo kako je izvršena isporuka obećanih 18 tenkova Leopard 2A6, zajedno sa streljivom i pripadajućim rezervnim dijelovima. Osim njih, u ukrajinskim su rukama već osvanula i 3 tenka Leopard 2A6 iz Portugala, jednako kao i prvih 40 njemačkih oklopnih vozila Marder 1A3, o čijoj su se isporuci također dugo lomila koplja na međunarodnoj razini.

Dok tek treba vidjeti ritam pristizanja raznih američkih oklopnjaka i tenkova – otvoreno je pitanje praktične provedbe zajedničkog EU sustava kupovine streljiva za Ukrajinu, kojem se do sada pridružilo barem 19 europskih država. Dok se taj sustav tek ustrojava – Ukrajini će se pri ruci opet izgleda naći Bugarska. Ta je država objavila kako kreće u masivni pothvat obnove svojih strateških zaliha raznoga streljiva, gdje će onda „staro streljivo“ ostati na raspolaganju za prodaju na međunarodnom tržištu.

Navodno se tu radi o robi vrijednoj oko 175 milijuna eura, stotinama tisuća komada municije sovjetskoga tipa, baš kakva Ukrajini treba, i to u količini koja bi mogla biti takva da „može preokrenuti tijek rata u nekim smjerovima na ukrajinskoj bojišnici". Čitav je pothvat dio odluke bugarske Narodne skupštine „da podrži Ukrajinu" – a budući da se tamošnji predsjednik Rumen Radev formalno protivi opskrbi Ukrajine oružjem, ovakav je zaobilazni put s prodajom nekim trećim posrednicima ondje kompromis da vuk bude sit, a ovca cijela.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 00:31