Analitičari o Macronu: On se voli isticati, ovom prijetnjom htio se predstaviti kao lider i upozoriti Putina

U kolumni sam objasnio da francuski predsjednik Emmanuel Macron ne snosi glavnu odgovornost jer je samo potvrdio da se raspravlja o mogućoj ulozi europskih trupa u Ukrajini.

Neovisno o toj činjenici, velik se broj analitičkih kuća dao u raspravu o sadržaju poruke francuskog predsjednika. Ugledni Stratfor tako piše da su Macronovi komentari "najvjerojatnije poruka podrške Kijevu za sigurnosna jamstva koja zahtijeva od ruske invazije". Tvrtka zatim dodaje da je "izrazito nevjerojatan" raspored NATO-ovih snaga protiv Rusije.

Poniženje Rusije

Mujtaba Rahman, direktor za Europu u Eurasia Group, prenosi francuske izvore koji kažu da su Macronovi komentari trebali "umiriti Ukrajinu" i poslužiti kao "riječi upozorenja Vladimiru Putinu". Tvrtka dodaje: "Macron se voli isticati na globalnoj sceni, bilo to dobro ili loše. Pretrpio je brojne kritike jer se činio previše prijateljski raspoložen prema Putinu na početku rata (poznata teza da ‘Rusija ne smije biti ponižena‘). Ovakva prijetnja omogućuje mu da izgleda čvrsto, a da to zapravo ne mora poduprijeti. Jako mudro, Emmanuel."

Camille Grand, bivši pomoćnik glavnog tajnika NATO-a, u razgovoru za Le Monde (francuski dnevni list je odmah nakon konferencije za medije Macronovu izjavu deklarirao hipotezom, pretpostavkom) tvrdi da je riječ o "velikom političkom signalu".

Bez crvenih linija

"Moramo svesti mogućnost intervencije na minimum i ne postavljati si previše crvenih linija. U suprotnom, riskiramo da Rusi pomisle da imaju odriješene ruke", Le Mondeu je rekao Yohann Michel, istraživač na Međunarodnom institutu za strateška pitanja u Londonu.

"Izbor šefa države upitan je iz tri kuta: značenja riječi, vremena i teme, koja kao da previđa razlike u strateškim prioritetima među Europljanima", kaže Olivier Zajec, ravnatelj Instituta za strategiju i obrambene studije na Sveučilištu Jean-Moulin-Lyon 3.

"Kada je riječ o strateškoj dvosmislenosti, ako ne osiguramo minimalni interni konsenzus prije slanja signala ove vrste, može se proizvesti učinak suprotan od željenog, a to se odnosi i na nuklearno i konvencionalno oružje. Tako su u ovom slučaju ono što je zamišljeno kao voluntaristička dvosmislenost Europljani doživjeli kao maksimalističku ambivalentnost, što su logično odbacili", objašnjava Zajec francuskom listu.