AFERA KOJA JE UZBUDILA SVIJET Edward Snowden otkriva zašto je odlučio progovoriti

Kasnije te večeri Greenwald se vratio s novostima - Snowden je uvjerljiv iako nevjerojatno mlad. Pristao je na susret s MacAskillom. Sutradan ujutro taksijem su ponovno otišli u hotel Mira. Prošavši kroz ulaz ukrašen oniksom, u predvorju su zatekli Lauru Poitras. Ona ih je povela u sobu broj 1014.

Kad su ušli, MacAskill je ugledao nekog čovjeka kako sjedi na krevetu. Mladić je bio odjeven ležerno, u bijeloj majici kratkih rukava, trapericama i tenisicama. Rukovali su se, a MacAskill je rekao: “ Ewen MacAskill iz The Guardiana. Drago mi je.” Bio je to Snowden. Živio je u skučenim uvjetima: imao je krevet i kupaonicu. Na podu je ležao mali crni kovčeg. Veliki televizor bio je uključen, ali bez zvuka. Kroz prozor Snowdenove sobe vidio se park Kowloon. Roditelji su s djecom šetali tom zelenom površinom usred grada. Padala je sitna kišica, nebo su prekrivali jednolični sivi oblaci.

Na stolu su se vidjeli ostaci objeda. Bilo je očito da Snowden nije ponio mnogo s Havaja. Imao je četiri laptopa i čvrsti kovčeg za najveći od njih. Ponio je jednu jedinu knjigu, “Angler: The Shadow Presidency of Dick Cheney”, novinara The Washington Posta Bartona Gellmana. Knjiga govori o tome kako je potpredsjednik Cheney nakon 11. rujna u tajnosti uveo “posebne programe”, kao i o aferi STELLAR WIND, onome dijelu koji je razotkrio The New York Times.

Milijarde podataka

U šestome poglavlju, koje je Snowden nedvojbeno pomno pročitao, stoji: “Američka vlada prikupljala je e-mailove, faksove i telefonske pozive vlastitih građana, u njihovoj vlastitoj zemlji... Prikupljale su se milijarde transakcijskih podataka, poput ispisa telefonskih poziva i početaka elektroničkih poruka… Analitičari su vrlo rijetko nailazili na informacije koje su čak minimalno bile povezane s nekakvim terorističkim prijetnjama.”

Susret s MacAskillom protjecao je bez problema, sve dok on nije izvadio iPhone. Upitao je Snowdena bi li mu smetalo da snimi razgovor i možda pokoju fotografiju. Snowden je uzbunjeno uzdignuo ruke, kao da ga je ošinuo grom. “Kao da sam mu u sobu pozvao NSA”, kaže MacAskill. Mladi tehničar objasnio mu je da ta špijunska agencija ima mogućnost pretvoriti mobitel u mikrofon i uređaj za praćenje. Unošenje takvog aparata u sobu elementarna je pogreška na području operativne sigurnosti, tzv. op-seca. MacAskill je izišao i ostavio telefon vani.

Snowden je imao fantastično razrađen sustav mjera opreza. Stavljao je jastuke oko vrata da nitko ne bi mogao prisluškivati s hodnika. Jastuci su bili posloženi s obiju strana, jedan na drugi, i na podu, po cijeloj širini vrata. Kad je u računala unosio lozinke, preko glave i laptopa stavljao je veliki crveni pokrov - svojevrsnu divovsku izduženu kapu - kako skrivene kamere ne bi snimile lozinke. Praktički se ni zbog čega nije bio spreman odvojiti od svojih računala.

U one tri prigode kad je napustio sobu, Snowden se poslužio klasičnim špijunskim trikom, prilagođenim azijskome okruženju. Iza vrata je postavio čašu s vodom, kraj komadića papirnatog ubrusa. Na ubrusu se vidjela mrlja umaka od soje prepoznatljiva oblika. Prolije li se voda po papiru, promijenit će se i oblik mrlje. Snowden nije bio paranoičan. Znao je tko mu je protivnik. Za boravka u Kowloonu praktički je u svakom trenutku očekivao da bi mu netko mogao pokucati na vrata - u tom bi ga prepadu svakako odveli.

- Mogla bi me privesti CIA. Po mene bi mogli doći agenti - ili bilo tko od njihovih partnera, netko s treće strane. Tijesno surađuju s nizom zemalja. Ili bi mogli platiti trijade, ili angažirati bilo koga od njihovih agenata, kao i drugih ljudi i sredstava. CIA ima lokalno sjedište samo malo dalje odavde, u (američkome) konzulatu u Hong Kongu. Uvjeren sam da će sljedećih tjedan dana imati pune ruke posla. S tim strahom živjet ću do kraja života, koliko god još poživio - objasnio je.

Verbalno šamaranje

MacAskillu je povjerio da je jedan njegov prijatelj sudjelovao u jednoj takvoj CIA-inoj operaciji privođenja u Italiji. Gotovo je sigurno da je riječ bila o otmici muslimanskog svećenika Abu Omara, otetog 2003. usred bijela dana u Milanu. Otpremili su ga iz obližnje američke zračne baze i nakon toga mučili. Godine 2009. jedan je talijanski sudac osudio šefa CIA-ine podružnice u Milanu, Roberta Seldona Ladyja, i još 22 Amerikanca, uglavnom CIA-ina operativca, zbog otmice. Lady je kasnije priznao: “Dakako da je to bila protuzakonita operacija. Ali to nam je posao. Ratujemo protiv terorizma.” Snowden se osjećao krajnje nesigurno sve dok nije objavljen prvi članak o tome kako telekomunikacijska tvrtka Verizon masovno prikuplja američke metapodatke. (Čim su se počeli pojavljivati članci o njegovim otkrićima povezanima s NSA-om, potraga za njim naglo se intenzivirala, no smatrao je da će mu publicitet pružiti i određeni stupanj zaštite). Prije objave, u opasnosti su se nalazili i novinari. Što bi se s njima dogodilo da ih je netko uhvatio s tajnim podacima?

Laura Poitras snimala ih je kamerom, Snowden je sjedio na krevetu, a MacAskill je tako započeo službeni dio razgovora za novine. Ispitivao ga je sat i pol do dva. Dan prije Greenwald ga je ispitivao poput pravog iskusnog parničara koji verbalno šamara i pitanjima zasipa sumnjivog svjedoka. Najveći pomak u uspostavljanju odnosa ostvarili su kad je Snowden počeo govoriti o stripovima i igricama.

Odlazak iz NSA-e

S druge strane, MacAskill je razgovor vodio metodično i kao pravi izvjestitelj tako da se njegov novinarski pristup odlično dopunjavao s Greenwaldovim nastupom. Počeo je od osnovnih stvari. Zamolio je Snowdena da mu, ako može, pokaže putovnicu, iskaznicu socijalnog, vozačku. Kako mu je glasila posljednja adresa? Kolika mu je bila plaća?

Snowden je objasnio da su mu plaća i dodatak za troškove stanovanja na Havajima prije nego što je prešao u tvrtku Booz Allen Hamilton kao analitičar za infrastrukturu iznosili 200.000 dolara na godinu. (Pristao je na manju plaću kako bi prešao u Booz.) MacAskill je spojio njegovu prošlu i sadašnju plaću pa su neki zbog toga pogrešno optužili Snowdena da pretjerano napuhuje vlastite prihode. Snowden je očekivao da će naići na skepsu. Stoga je iz Kunije ponio hrpu dokumenata. “Imao je upravo nevjerojatne količine materijala za identifikaciju”, kaže Greenwald.

Sloboda govora

MacAskill je postavljao i brojna potpitanja. Kako se uopće počeo baviti obavještajnim radom? Koje je godine počeo raditi za CIA-u? Snowden mu je opisao što je radio u Švicarskoj i Japanu, kao i na posljednjoj dužnosti, na Havajima. Koja mu je identifikacijska oznaka u CIA-i? Snowden je otkrio i to. Pitanje koje je sve najviše zbunjivalo: što radi u Hong Kongu? Snowden je rekao da je Hong Kong “poznat po slobodama, unatoč Narodnoj Republici Kini” i da po tradiciji podupire slobodu govora. “Uistinu je tragično” što je kao Amerikanac bio prisiljen otputovati tako daleko, rekao je. A kad je donio sudbonosnu odluku o tome da će otkriti tajne informacije?

“Gledaš stvari koje te uznemiruju. Kad vidiš sve, shvatiš da su neke stvari čista zloporaba. Svijest o kršenju prava i zakona samo se gomila. Nisam se samo tako jednog jutra probudio (i zaključio da to moram učiniti). Sve se razvijalo nekako prirodno.”

Snowden je rekao da 2008. nije glasao za Obamu, ali da je “povjerovao” u njegova obećanja. (Glasao je za “treću stranu”, rekao je, misleći na libertarijanca Rona Paula.) Namjera mu je bila “otkriti” što je utvrdio, ali je odlučio vidjeti i što će se događati nakon Obamina izbora. A to što se počelo događati, rekao je, duboko ga je razočaralo. “Nastavio je prethodnikovu politiku.”

Položaj bez diplome

Sve to bilo je logično. No, neke stvari u Snowdenovu životopisu bile su malko neobične. Rekao je da nije studirao, nego da je pohađao predavanja u jednoj višoj školi u Marylandu. To je kod MacAskilla aktiviralo znak za uzbunu - kako čovjek pametan poput Snowdena može samo tako doći do vrlo visokog položaja bez diplome? Činilo se da je Snowden tijekom špijunske karijere, u nevjerojatno kratkome vremenu, radio praktički za sve koji se bave tom djelatnošću: NSA-u, CIA-u i DIA-u, bilo na ugovor, bilo kao zaposlenik. Snowden je potom spomenuo da je završio osnovnu obuku u želji da postane specijalac, da bi od toga odustao nakon što je slomio noge. “Pomislio sam: Kriste, pa ovo zvuči kao da živi u svijetu mašte”, priznaje MacAskill. “Priča je zvučala poput pustolovine iz tinejdžerskog stripa.”

Niske pobude

Ipak, malo-pomalo, MacAskill se uvjerio u to da Snowden istinito prikazuje vlastiti život, unatoč neočekivanim, čak i nevjerojatno pustolovnim elementima. Tako je prešao na glavno pitanje: “Činiš kažnjivo djelo. Vjerojatno te čeka doživotni zatvor. Zašto to radiš? Je li to vrijedno izlaganja takvoj opasnosti?”

Snowden ga je odgovorom posve uvjerio: “Dosta je kriminalnog djelovanja vlade. Licemjerno je optužiti mene za kazneno djelo. Vlast je suzila javnu sferu utjecaja.” Priznao je da mu se u budućnosti ne može dogoditi ništa dobro. Ali rekao je i da ne žali zbog odluke, kao i da ne želi živjeti u svijetu u kojem se “snima sve što radim i kažem”. Još je objasnio: “NSA je izgradila infrastrukturu koja joj omogućuje da presreće praktički sve. Uz takve mogućnosti velika većina svih oblika komunikacije među ljudima jednostavno se automatski uvlači i apsorbira.” Savezne agencije preuzele su nadzor nad internetom, rekao je. Pretvorile ga u pomagalo za špijuniranje cijelih naroda. MacAskill se zahvaljujući iskustvu izvjestitelja iz britanskog Donjeg doma već sretao sa zviždačima.

U najvećem broju slučajeva bili su to političari. Neki su objavljivali informacije ne bi li ostvarili ambicije, drugi iz želje za osvetom, mnogi su nekome nešto zamjerili, imali dojam da ih je netko ponizio ili da nisu dobili zasluženo promaknuće. Pobude su obično bile podosta niske. Ali Snowdenova je priča bila drukčija. “Krasio ga je svojevrsni idealizam. Bio je to domoljubni čin”, kaže MacAskill.

Snowden je isticao temeljno mišljenje prema kojem internet treba biti slobodan. Jedno od njegovih računala jasno je ukazivalo na takvu orijentaciju: naljepnica sa znakom Foruma za elektroničku slobodu (Electronic Freedom Forum), organizacije koja se zalaže za transparentnost interneta. Na naljepnici je pisalo: “Podupirem internetska prava.” Druga naljepnica imala je logotip servisa za anonimno preusmjeravanje Tor, kojim se prikriva polazna točka poruka na internetu.

Kao dopisnik iz Washingtona, MacAskill je dijelom shvaćao Snowdenovu gorljivost. Škot je izvještavao o Obaminoj predizbornoj kampanji 2008. Bilo mu je jasno da Snowdenu i drugim Amerikancima američki Ustav znači nešto posve osobito: simbolizira i poput svetinje čuva temeljne slobode. Snowden je smatrao da je tajni američki napad na te slobode ravan napadu kojim se zauzima neko područje - užasna i protuzakonita invazija, krajnje narušavanje prava. Vlastite postupke sagledavao je u eksplicitno domoljubnim okvirima. Objavu dokumenata nije smatrao izdajom nego nužnim korektivom sustava uhođenja.

“Amerika je u osnovi dobra zemlja”, ustvrdio je. “Imamo dobre ljude ispravnih vrijednosti. Ali postojeće strukture moći rade za vlastite interese, ne bi li svoje mogućnosti proširili na račun slobode svih građana.”

Hakerica Laura

Kritičari će Snowdena kasnije optužiti za narcisoidnost, tvrdeći da je NSA-ine tajne odao u želji da privuče pozornost. MacAskill je stekao drukčiji dojam, dojam o plahoj i povučenoj osobi koja se neusporedivo ugodnije osjeća pred ekranom računala nego pod svjetlom medijskih reflektora. “Bio je srdačan i uljudan. Instinkt mu nalaže da se drži prijateljski. Zapravo je stidljiv”, kaže. “Mnogi kažu da se samo htio proslaviti i postati zvijezdom. To nije točno.” Dok je MacAskill snimao nekoliko fotografija, Snowdenu je očito bilo neugodno. Zapravo je bio najsretniji kad su razgovarali o tehničkim pojedinostima praćenja i nadzora. “Ima tu jednu istinski kompjutorašku stranu. Na tom području osjeća se lagodno i opušteno. To je njegov svijet.”

Greenwald i MacAskill na internetu su se snalazili tek onoliko koliko im je trebalo i znali su malo o tome kako sve to zapravo funkcionira (s druge strane, Laura Poitras raspolaže više nego dojmljivim tehničkim vještinama). Njih dvojica mučili su se s nastojanjima da shvate mnoge dijelove prezentacija povezanih s programom PRISM. Snowden im je objašnjavao složene prikaze. Tumačio skraćenice, smjerove, tehnike presretanja. Nije im se obraćao svisoka, nego je bio strpljiv i jasan, kaže MacAskill, posve u elementu među tim složenim kodnim nazivima NSA-inih programa. Neupućenome promatraču to je bila hrpa besmislica, neprobojna zbrka ispremiješanih slova.